Piše: Fatmir Alispahić
Dugo se nije dogodila jedna afera – poput afere sa facebook stranicom obnaženih djevojčica – sa porukama koje su otišle u pogrešnom i jalovom smjeru. Šampion plitkosti ponovo je bio „Dnevni avaz” koji je, između ostalog, obznanio naslov „Maloljetnice na meti manijaka!”. Prethodno je bio i nekakav naslov da pedofili progone jadne, nevine, samoobnažene, djevojčice. Pri tome je zanemareno pitanje – ko je veći manijak, da li oni koji gledaju te fotografije, a blizu 60.000 je dalo podršku ovoj stranici, ili djevojčice koje su se slikale gole i svoju golotinju ponudile javnosti? Pedofilija je odvratna i kažnjiva upravo zbog prisiljavanja malodobne osobe na bludne radnje. Kao i „homoseksualizam”, tako se i pedofilija ne može nazvati seksom, jer je seks u funkciji reprodukcije; pederluk je crta koja dijeli dva svijeta, dok je pedofilija obično nasilje nad nemoćnim stvorenjem. Ali, pred nama je maloljetnički razvrat, koji je potonuo tako duboko da uživa u svome prikazivanju. Nije nikakav „manijak” natjerao te djevojčice da se skinu, fotografišu i svoje slike predaju na javnu upotrebu! Ta razvratna potreba da se vlastita golotinja prikazuje usađena je u glave ovih djevojčica. Žrtve manijaka su osobe koje ne pristaju na dobrovoljan kontakt, čime je značenje riječi manijak definisano prisilom. A u ovom slučaju nema nikakve prisile, jer je sve određeno dobrovoljnošću djevojčica da svoja gola tijela predaju javnosti na gledanje. Pedofilije ima tek ako punoljetna osoba kidiše na ovu maloljetnu osobu, dok se dobrovoljno prikazivanje svoga golog tijela od strane neke maloljetnice ne može označiti pedofilijom. Jer, pedofil je onaj koji nasrće, a pedofilija je sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola. Na Wikipediji kaže, još, da je – „pedofilija oblik spolnog zlostavljanja i nasilja, koje se očituje putem zadovoljavanja pohote i seksualnog nagona odraslih osoba na djeci”. A ovdje, kao što smo vidjeli, nema nikakvog zlostavljanja i nasilja, jer to same djevojčice rasplamsavaju pohotu i nagon eventualnih pedofila i manijaka. Stavljati fokus na pedofile, na manijake, namjesto na sistem koji je odgojio ove djevojčice bez moralnog kompasa i odgovornosti, suštinski je pogrešno. Danima je istraživan nekakav mladić koji je pokrenuo tu facebook stranicu, pa se u neko doba ustanovilo i da je desničar. Poruka je: onaj koji je pedofil, taj je i desničar. Ispade da ljevičar ne može biti pedofil, jer su ljevičari napredni, oni su hašišari i pederi. Opet isti promašaj… Kao da je kriv taj mladić što su se djevojčice slikale gole.
Razvrat (ni)je pravilo
Pošto se radilo o regionalnom događaju, u javne rasprave uključili su se i autoriteti iz Srbije i Hrvatske. U ovim zemljama vjera nije na istoj deredži kao u frtalju Bosne gdje žive Bošnjaci. Tamo je vjera sastavni dio života, mjera kvaliteta i pristojnosti, dok se kod nas vjera smatra uzrokom nevolja. Tako je samo kod Bošnjaka, koji su još inficirani srbokomunističkim direktivama. Uprkos toj slobodi vjere u Srbiji i Hrvatskoj, niko nije ovom događaju – razvratu kod maloljetnica – kao alternativu suprotstavio vjerske svjetonazore. Zašto kod nas nema takvog diskursa, razumljivo je, jer je naše društvo isprepadano, pa u tom jadu sve gleda da nema svoj stav, već da javno i bestidno kopira stavove i trendove iz Srbije i Hrvatske. Identitet se gradi na razlikama, a Bošnjaci svoj dejtonski, odumirući identitet grade na poniznim nastojanjima da liče na Srbe i Hrvate. Ipak, moglo se očekivati da će neko, od Srba i Hrvata, kazati kako su vjerski svjetonazori jedina pouzdana garancija da dijete neće zglajzati u nemoral. Vjere su u tome složne i jedinstvene. To što ima izuzetaka, kao što je vladika-peder Zvorničko-tuzlanske eparhije Vasilije Kačavenda, koji je blagosiljao genocidne temelje Republike Srpske – ne remeti pravilo. I to što ima pedofila među katoličkim sveštenicima, čiji se razvrat krije kao najveća državna tajna, opet ne remeti pravilo. A pravilo je da su sve vjere deklarativno protiv razvrata. Sad će neko postaviti pitanje – a đe su ti, baaaa, pedofili iz Islamske zajednice, đe ti je „hodža sa dva lica” iz Gluhe Bukovice, đe ti je ovaj i onaj? A mi ćemo mu odgovoriti: sad je na čelu Islamske zajednice drugi reisu-l-ulema, pa više nema potrebe da mediji hodaju po Gluhoj Bukovici.
Mediji su u povodu (samo)slikavanja maloljetnica uglavnom odgovornost bacili na roditelje za koje je rečeno da nedovoljno kontrolišu svoju djecu. Rečeno je da bi i škola trebala povesti računa. Ali, sve je to, sokole, okolokole… Kako će, bolan, roditelji povesti računa kad su roditelji, počesto, jedan od generatora degeneracije svog potomstva!? Roditelji, žrtve naopakih mjerila, proizvode djecu-žrtve. Pogledaj koliko ima roditelja koji su postali žrtve konzumerizma, snobizma, ubjeđenja da je moderno i napredno biti po mjeri tržišta. Evo, uskoro ćemo imati reprizu onih sramnih, glupavih, turbo-folk maturskih večeri, kad se znanje sticano četiri godine svodi na dekoltee iz kojih vire grudi i šliceve iz koji vire butine u maturantica, a ponosni roditelji hodaju i prikazuju svoje dijete kao kravu na stočnoj pijaci. Roditelj se, bre, ponosi, njegova kćerka je ista kao voditeljica sa TV Pink, a kud ćeš veće priznanje od toga!? Svi se dive, tetke plaču, komšinice se utrkuju da njihovu kraljicu uporede ili sa Selmom Bajrami ili sa Draganom Mirković, svi su ushićeni, jer tu su grudi, tu su noge, tu su štikle, pa ako će nam kćerka i popiti neko ljuto piće, neka popije, pa ako će se na maturi i popeti na sto da zaigra „šote mori šote”, da zavrti kukovima, neka vrti, majka mu stara, neće valjda u bule i mudžahedine da se upisuje, ona je savremena, evropska, a nije nazadna i muslimanska! Otprilike ovakav je obrazac mišljenja u većine roditelja koji ovih dana dižu kredite i bacaju po hiljadu i više maraka na maturske budalaštine, na kojima se odgaja svijest da je dobro to što nije dobro, i da je loše to što je dobro. Upravo su roditelji prvorazredne žrtve tranzicijskog sistema vrijednosti, koji od ljudi prave robove tržišta i potrošnje, a što funkcionira kao svojevrsna religija. Pravovjeran si ako imaš, recimo, LED televizor, ako imaš auto koje se zaključava na dugme, naravno, ako ne držiš do vjere, i ako tradiciju smatraš nazadnom. Pravovjeran si ako djecu usmjeravaš da budu moderni, i obrazovani, kao oni (primitivci) što učestvuju u „Farmi”. Ta pustinja smisla, prostor bez kompasa i svjetionika, u kome čovjek vrijedi taman onoliko koliko ima para, i koliko želi para, i koliko se za pare spreman poniziti, taj sistem besmisla i ne može okotiti išta drugo do li totalni raspad moralnih vrijednosti u kome djevojčice kao vrhunac svoga duhovnog bića vide zadovoljstvo u slikanju i prikazivanju svojih grudi i stražnjica.
Antipod ovoj kokošijoj pameti jeste bogobojanzno dijete. Taman onoliko koliko ova razgolićena djevojčica vidi smisao u svojoj uslikanoj stražnjici, toliko bogobojazna djevojčica vidi smisao u sedždi, sevapu, hajru i svakodnevnoj brizi da se bude na Pravom Putu. Kosmičke su to razlike. Prvoj je u glavi stražnjica, a drugoj je u glavi Bog. Vjernici znaju koliko je veliko zadovljstvo kad razumiješ da te je Svevišnji već počastio da ne zalutaš u ovisnost, u ispraznost, u nepamet. Kako onda nećeš biti zahvalan i pokoran?! Mogao te ostaviti u masi tih koji ne vide, ne znaju, lutaju i tumaraju. A On te izmakao od zla, uputio na dobro, i dao ti da vidiš razliku. Je li moguće da ovu razliku ne vide roditelji te djece koja su distancirana od bogobojanznosti? Zar im nije isplativije dijete usmjeravati ka vjeri u Boga, namjesto ka vjeri u budalaštine? S jedne strane je sigurnost, s druge rizik, s jedne je razboritost i vlastiti mozak, s druge konfuzija i tuđi mozak u vlastitoj glavi. Napose, kad digneš glavu i pogledaš, nećeš vidjeti ni jednu porodicu koja je u vjeri, a da u toj porodici ima ikakvog belaja – košto je ovaj belaj sa poslikanim golim djevojčicama. Šta je onda razlog što većina roditelja, ipak, više voli da su im djeca distancirana od vjere, pa makar doživljavali neprijatnosti i neizvijesnosti koje sobom nosi nemanje bogobojanznosti? Nepamet je razlog, valjda. Ali, nepamet se pravi, kao i pamet.
U vjeri je spas
Vratimo se još malo u „Avazovu” nepamet. Tamo piše da je ovaj slučaj „zgrozio region zbog objavljivanja uvredljivih pedofilskih sadržaja”. Za koga su to „uvredljivi sadržaji”? Bezbeli se misli za te djevojčice koje su se slikale. Ali, njih niko nije nasilu skinuo, na silu slikao, već su to učinile same. Uvrijeđeni jedino mogu biti njihovi roditelji, ali ne od kreatora facebook stranice, već od svoje djece, odnosno, od sebe samih. Jedna djevojčica, od 14 godina, čak je i dala izjavu za medije: „Nije mi jasno ko to radi, ali su bolesnici i mi smo žrtve pedofila!” Nevjerovatno! Ispade da je bolestan onaj do koga su slike došle, a ne ona koja je slike ponudila! Dugo se nije dogodio ovakav slučaj, da neko ko je kriv, od glave do pete, uz podršku medija, tu krivicu relativizira. To je isto kao kad bismo krivicu za narkomaniju tražili u narkomanima, a ne u proizvođačima i dilerima, odnosno, u sistemu koji proteržira narkomansku kulturu. Subkultura razvrata, razgolićenosti, seksa kao načina komunikacije među mladima, sve to je trasiralo put u nesvijest. A u toj nesvijesti izrodile su se te izgubljene djevojčice koje, uz pomoć medija, ne vide svoju grešku, ne vide da je to što su uradile ružno i sramotno. Ispade da je normalno da se one slikaju gole, da distribuiraju te fotose, a nije normalno, pedofilsko je, kad te javne slike izrone u javno mnijenje.
Uistinu, u ime kakvog cilja je stvoren ovaj zabunluk u javnosti? Nije li to nemušto bježanje od suštine problema, od pitanja koje se samo nameće, kao kontraliht, kao antipod, a na koje svi znamo odgovor, ali, „sekularno” društvo nema snage da ga izgovori: Vjera u Boga je jedina zaštita od haosa, razvrata, sramote i lutanja. Čak i Holandija, koja je najdalje potonula u legalizaciji svakovrsnog razvrata, od slobodne kupovine droge, do legalizacije pedofilije, evo, doziva se pameti. Naime, Holandski sud je zabranio rad pedofilskog udruženja „Martijin”, naredio njegovo raspuštanje, pod objašnjenjem da – „njegove aktivnosti ugrožavaju javni red”. Ovo razvratno udruženje djelovalo je u Holandiji od 1982. godine, pa bi poslije 32 godine rada trebalo biti jače nego ikada. Ali, u Holandiji je – konačno – prevladalo uvjerenje da „seksualni kontakt između odsraslih i djece predstavlja ozbiljan napad na integritet djece”. Kad ovaj obrazac otrežnjenja primijenimo na druge oblike popularizacije seksa kao masovne društvene igračke, onda ćemo postati svjesni da razvrat u medijskom prostoru apsolutni napad na integritet djece. Pogledajte naše kioske, ma koji, pa ćete vidjeti masu pornografskih časopisa koji razvratom napadaju djetinjstva naše djece! Ne očekujte od djeteta da misli kako je to nešto nenormalno, ako mu društvo svu tu pornografiju predstavlja kao normalnu stvar. Javi tužitelj je davno trebao reagirati da zaštiti djecu od ovih pornografskih sadržaja na javnim mjestima. Ali, javni tužitelj blehne u svoju plaću. Ubismo se sad pričom o kontroli interneta za najmlađe, dok kiosci sa eksplicitnim sadržajima snošaja muškarca i žene obesmišljavaju svako nastojanje u tom pravcu. Odnekle treba krenuti u čišćenje zla. Možda je to upravo zahtjev javnom tužitelju da pokrene proces uklanjanja pornografskih sadržaja iz kioska, koji su, u suštini, javni prostori. Važno je sa ma kojeg mjesta krenuti u kontinuiranu borbu protiv razvrata u javnim prostorima. Danas imamo paradokslalnu situaciju da, maltene, razvrat nosi auru demokratske kulture i slobode govora, pa se čak i vjerske zajednice libe da otvorenije govore o nastranostima koje nam se nameću kao norma. S jedne strane je podvala da je otrov lijek, a s druge sturane je letargija onih struktura koje su udgovorne za moralni kredibilitet društva, a koje očito misle da stvari i nisu toliko ozbiljne, hitre i hitne. Evo, vidjelo se… Nije problem tek činjenica da su se stotine i stotine djevojčice slikale gole i svoju golotinju ponudile javnosti. Gore od toga je što savremeno društvo nema snage priznati da je u bogobojaznosti spas.
