Piše: Muhamed Ikanović/ Minber.ba
Mnogi ibadeti u islamu, pored ahiretske koristi, imaju za cilj i jačanje međuljudskih odnosa. Primjera je mnogo, a jedan od njih jeste i zajednički namaz u džamiji, naročito džuma i bajram-namazi. Međutim, mi smo imali priliku uvjeriti se da se taj red i jednoća muslimanskog safa pokušavaju narušiti u jednoj od sarajevskih džamija.
Zvuči pomalo problematično i čudno, ali meni mnogo toga zvuči čudnije. Pa, hajde da naglas počnemo razmišljati o dešavanjima u posljednjih nekoliko godina. Primjetan je napredak na polju integracije islama u svakodnevni život muslimana. Džamije su sve posjećenije, sve više omladine prakticira namaz, dolazi na predavanja, sve je više hidžaba na ulicama. Danas imamo predavanja koja posjeti više od hiljadu ljudi, što je veoma impresivno. Nekada to nismo mogli ni zamisliti. Sve više medijskog prostora zauzimaju teme o islamu. Ono što bismo rekli ukratko: hajr se širi na sve strane.
Nekome to, zasigurno, ama baš plaho smeta. Svemu tome treba stati ukraj. Opet bi to naš narod jednostavno rekao: Ne može to više tako!
Hajde da napravimo jedan kratki podsjetnik na događaje u proteklom periodu:
– Napad na Policijsku stanicu Bugojno: dosta nerazjašnjenih detalja o samom događaju, kao i o samim likovima koji su za to optuženi i povezanost nekih od njih, njihovih bližnjih, sa određenim institucijama.
– Slučaj “Mevlid”: čovjek iz druge države, veoma naivan pokušaj, rezultati napada ni blizu onoga što se imalo na umu.
– Davanje dozvole za odlazak u Siriju mnogim mladićima, iako je to sigurnosnim institucijama bilo veoma lahko zaustaviti.
– Zakon o zabrani odlaska na strana ratišta, koji se primjenjuje samo kada su u pitanju muslimani, dok četnici slobodno odlaze u Ukrajinu.
– Februarski protesti: pokušaj nekih da to pripišu “vehabijama”.
– “Napad” na imama u Velikoj Kladuši: opet indicije da su počinitelji “bradonje”.
– Slučaj “Kebo”.
– Incident u sarajevskoj džamiji.
Možda sam preskočio nešto, ali nije toliko bitno. Svaki od ovih događaja bio je očit pokušaj da se isprovocira nešto. Cijelo se vrijeme pokušavala uvući Islamska zajednica u priču o “vehabijama” ili “selefijama”. Zadnji događaji direktno su vezani za instituciju Islamske zajednice, koja se, očito silom, želi uvući u sukob sa tzv. selefijama. Naravno, s ciljem podsjećanja, termin “selefija” češće se počinje koristiti nakon što je reis Cerić otvoreno rekao da “vehabije” ne postoje. Ali izraz “selefija” je nešto što niko nije negirao, jer se direktno veže za prve generacije muslimana, koje su cijenjene i veoma poštovane kod svih, a i malo ljepše zvuči.
Pokušaji pojedinaca-provokatora, koji su pokušali izazvati oštre sukobe javnosti i “bradonja”, jednostavno su istrošeni i ne preostaje im ništa drugo nego da konstantno provociraju, što će jednom svima više dosaditi i podstaći javnost na sukob.
Nakon sagledavanja svih činjenica, postavlja se pitanje otkud u džamiji oni koji pozivaju na neklanjanje u džamijama i koji tekfire bosanske imame?
Nadam se da će svjesni pojedinci imati snage i mudrosti da ne nasjednu na provokacije i da nastave raditi na jačanju muslimanskog safa.
