Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 28. novembar 2014. gregorijanske godine, odnosno 06. safer 1436. hidžretske godine.
Braćo, sigurno ste nekada od nekoga čuli kako izgovara riječi: “nači Bože” ili “morel se ležat ljudino.” Da li ste se ikada zapitali od koga potiču ove riječi? Vjerovatno niste, jer vam ovo nekada izgleda malo i simpatično, malo i smiješno tako da preko toga prijeđete tek onako.
Braćo, ove riječi potiču od čovjeka iz našeg komšiluka, iz Živinica. Ljudi ga zovu Ramiz Zmaj. On je postao među neukim i imanom oslabljenim narodom izuzetno popularan pričajući viceve i angdote. Snimci na kojima Ramiz Zmaj priča viceve postali su izuzetno popularni posebno među omladinom.
Vjerovatno se sada pitate kakve veze ima Ramiz Zmaj koji priča viceve sa vjerom, pogotovo sa hutbom? Draga braćo ima itekako veze, jer je obaveza svakog muslimana kada vidi zlo da ga pokuša spriječiti. A znajte da se veliko zlo nalazi u veciveima ovog čovjeka.
On na najvulgarniji način ismijava vjeru, pogotovo islam. On na najgori mogući način ismijava tragediju koja je zadesila ovaj napaćeni narod. On braćo ismijava Srebrenicu. On “crče” od smijeha braćo dok objašnjava kako su četnici u Srebrenici klali bosanskog muslimana. A mi muslimani. Mi Bošnjaci na to mu aplaudiramo, mi se smijemo i kopiramo njegove riječi.
Zamislite braćo da je ovaj Ramiz Zmaj u Izraelu i da ismijava holokaust nad jevrejima. Kako bi reagovao izraelski narod? Šta bi se sa njim desilo? Ali zbog tog čuvanja Izrael je tu gdje jeste, a mi u BiH smo tu gdje jesmo.
Braćo, svi mi ovdje kažemo da volimo Allaha dž.š. Ali postavlja se pitanje kakva je to ljubav prema Allahu dž.š. kada gledamo Ramiza Zmaja kako priča viceve u kome psuje našeg Gospodara? Kakva je to ljubav braćo, ako taj pokvareni čovjek opsuje Boga, neuzubillah, a muslimani koji su okupljeni oko njega, i muslimani koji gledaju preko medija, na istu tu psovku odreaguju sa vriskom smijeha. Ovo je braćo veoma poražavajuće za civilizaciju, za kulturu, za vjeru. Kakva je to ljubav braćo? Kakva je to vjera?
Gostujući u emisiji “Samo opušteno” na Radio Kalmanu, Ramiz Zmaj je rekao sljedeće: “Mnogi mene smatraju čovjekom koji je budala, šifra, koji je čak nekad vulgaran, ali vjerujte da to godi našim ljudima, to pokazuje i ova popularnost. Ja da ne govorim tako, to je bosasnki žargon, zato sam popularan tako”
Pogledajte braćo draga za kakve primitivce nas ljude iz BiH smatra Ramiz Zmaj. On kaže da je psovka Boga, da je ismijavanje vjere, ismijavanje bosanskog čovjeka, ismijavanje naše rane Srebrenice bosanski žargon. Da je to naš odraz u ogledalu.
Uvrijediš li crnca to se zove RASIZAM. Uvrijediš li Jevreja to se zove ANTISEMITIZAM. Uvrijediš li homoseksualca to se zove INTOLERANCIJA. Uvrijediš li nekoga druge vjere to se zove MRŽNJA. Ali ako uvrijediš muslimana to se zove SLOBODA GOVORA! Kakva je ovo Pravda, kakvi su ovo parametri.
Zbog toga draga braćo, ja pozivam sve vas, vaše porodice medije, pa čak i samog Ramiza da dobro razmislite o svojim postupcima, jer Poslanik a.s. kaže:
‘Ko od vas vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako to ne može, neka to onda učini svojim jezikom. Ako ni to ne može, onda (neka to osudi) svojim srcem, ali je to najslabiji oblik imana (vjerovanja).”
Ako je braćo osuda zla srcem najslabiji dio imana, zamislite koliko onda ima imana ona osoba koja vidi i čuje zlo, pa se onda tome grohotom smije?
Braćo, znajte da sljeđenje ovog čovjeka vodi ka nevjerstvu, a navjerstvo vodi u džehennem.
Kazao je Ibn Kudame: “Onaj ko uvrijedi – opsuje Allaha, nevjernik je, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan.”
Braćo, islam nije protiv šale prtiv humora, naprotiv šaliti se, ali u granicama po pravilima islama, jeste sunnet.
Prvo pravilo glasi:
- Nema šale sa vjerom, sa Allahom, sa Poslanikom, ashabima i drugim islamskim svetinjama, jer je Allah dž.š. rekao:
“A ako ih upitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘A zar da se sa Allahom i Njegovim ajetima i Poslanikom Njegovim ismijavate!’ ‘Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon vjerovanja.'” (Et-Tevbe 65-66.)
Braćo, ne ismijava se samo Ramiz Zmaj sa vjerom, sa Allahom i drugim svetinjama. Među nam postoje i ko bajagi pobožni učeni ljudi koji isto to rade. Pa sam tako čuo jednog kako pita: “Znaš li ti koji je jedini grad u BiH koji je spomenut u Kur’anu?” upitani odgovori začuđeno: “Ne znam.” A ovaj mu reče: “Neum. Jer je Allah dž.š. u Kur’anu rekao: لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ . Neuzubillah, zar ovo braćo nije ismijavanje sa Kur’anom? Zar ovo nije ismijavanje sa Bogom.
- Čak ni u šali se ne smije slagati. Jer Poslanik a.s. kaže: ”Teško onome ko izmišlja nešto kako bi nasmijao ljude. Teško njemu! Teško njemu!”
Prenosi se da je jedna starica došla kod Poslanika s.a.v.s. i rekla: „O Allahov Poslaniče, dovi za mene da budem u džennetu,“ a Poslanik s.a.v.s. joj je odgovorio: „O majko ta i ta, nijedna strica neće biti u džennetu.“ Nakon toga se starica udaljila plačući, Poslanik s.a.v.s. reče: „Recite joj da neće ući u džennet kao starica, već kao mlada i čista žena.“
Pogledajte braćo, Poslanik se ovdje našalio sa staricom, ali je ipak rekao istinu.
- Niko se ne smije plašiti šalom. Poslanik a.s. kaže: “Nije dozvoljeno muslimanu da plaši muslimana!”
Mnogo smo puta braćo mogli čuti kako neko od nas dođe i plaši nekoga, npr. “Ej, znaš li šta ti se desilo sa sinom?” Čovjek uplašen kaže: “Ne znam. Šta se desilo?” A ovaj mu odgovori: “Ništa.” Zar ovo braćo nije izigravanje sa bratom muslimanom na najgori mogući način.
- Ismijavanje drugih ljudi. Dozvoljeno je braćo da se šalimo na svoj račun, ali ne i na tuđi, osim ako nemamo dopuštenje te osobe, jer Allah dž.š. kaže: “”Ovjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno grješničko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (Hudžurat, 11.)
- Da ne bude ta šala non stop, nego da bude umjerena. Kaže poslovica: “Kao so u hrani.” Zamislite sada braćo da svako ko ide baci po malo soli u grah koji se peče. Pa taj grah sa tolikom soli bi nas uništio. Isto tako je i sa humorom, smijehom. Malo humora, malo smijeha, je zdrvao i korisno za nas, za naše srce, ali ako pretjeramo onda mi naše srce počinjemo umrtljavati.
- Skim i kada ćeš se šaliti. Nije ispravno braćo uzeti nekog dedu od 80 godina, koji ne zna za šalu, i sa njim se šaliti, jer prema tom dedi moramo pokazati poštovanje, a ne da se ismijavamo sa njim. Takođe braćo nije ispravno šaliti se na dženazama što se kod nas zna često desiti. Tamo kod nekoga umrla majka, otac, dijete, a mi se smijemo. Pa zar to nije braćo nekulturno? Zar to nije ružno? Ako nam nije žao onda pokažimo barem malo poštovanja prema mrtvima i ožalošćenima.
Ovo su braćo samo neka od osnovnih pravila. Zbog toga vas molim da dobro povedete računa o onome što je rečeno na današnjoj hutbi. U suprotnom mogli bi zažaliti, jer nije mala stvar ismijavati se Allahom dž.š. i drugim islamskim svetinjama.
Molim Allaha dž.š. da naša srca obasja svjetlošću i optimizmom, a da otkloni od nas sve ono što je ružno i sa čim On nije zadovoljan. AMIN!!!
