Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pred muslimanima se otvarala mogućnost osvajanja Endelusa. Tarik ibn Zijad ne čeka. Odmah poslije bitke u dolini Derbata, s vojskom kreće prema gradu Sidoniji, sjeverno od nizije i poluostrva Algeziras.
Vrlo brzo je osvojio Sidoniju. Zatim je osvojeno utvrđenje Mador, pa utvrđeni grad Malaga, zatim, nakon opsade, grad Elveva, potom i grad Ariola.
Naredni cilj je bila Sevilja, glavni grad juga.
Endelus su već bile obišle vijesti o nepobjedivoj muslimanskoj vojsci. Zato su stanovnici Sevilje pristali na plaćanje džizije.
Razlika između osvojenih gradova i onih koji su se predali i prihvatili džiziju je u tome što je, poslije osvajanja vojnim putem, muslimanima pripadalo sve što se nađe u gradu, a ako stanovnici pristanu na džiziju, tada sve što je u gradu ostaje njima i od njih se ništa ne uzima osim džizje. To je porez koji je iznosio jedan dinar godišnje.
Seviljani su se uplašili da bi vojno izgubili grad, pa su se predali pod ovim uvjetima.
Tako je Sevilja zauzeta bez borbe.
Uslijedilo je osvajanje Almerije i Kordove.
Goti su svoje vojne snage pokušali okrupniti okupljanjem u utvrđenju Elija. Obaviješten o tome, Tarik je preduprijedio dalje okupljanje protivnika. Cijeno je da bi povećanje njihovog broja na jednom mjestu ugrozilo osvajanje. Zato se odmah uputio prema Eliji.
Tarif, koji je bio jedan od Tarikovih komandanata, već je u prvom napadu zarobio gotskog vojskovođu. Taj je zatražio da ga Tarif oslobodi, a on će ubijediti Gote u Eliji na mirnu predaju. Tarif ga je pustio.
Pušteni vojskovođa je Gotima pojasnio s kakvim protivnikom imaju posla i da se ne vrijedi suprostavljati takvoj vojsci.
Tako se predala Elija.
Time je jug Endelusa bio potpuno pod islamskom vlasti.
Na redu je bio sjever.
Tarik ne čeka. Kreće s vojskom.
Osvajaju Haen, jedan od važnijih gradova na putu prema Toledu, glavnom gradu Endelusa.
Ni Toledo nije više daleko.
Tarik je, kod mjesta Menjibar, prešao Gvadalkivir i krenuo starim rimskim putem, koji je bio poznat kao Hanibalov put. Prošao je pored gradova Jaen i Mentesa i na bedeme Toleda stigao krajem 93. godine. Ušao je u grad bez borbe.
Zatekao je grad prazan. Osim malobrojne skupine židova, u Toledu nije bilo nikoga. Skupinu vojnika je ostavio u Toledu, a on je sa vojskom krenuo u potjeru za kršćanskim vojnicima.
Uspio je osvojiti i nekoliko okolnih mjesta, a onda se, pošto je ljeto bilo na izmaku, vratio u Toledo.
U Toledu je zatečeno ogromno bogatstvo. Historičari spominju da su muslimani u Toledu našli 170 kraljevskih kruna od crvenog zlata koje su bile ukrašene raznim vrstama dragog kamenja, zatim hiljadu kraljevskih sablji…
Ebu Šejbe es-Sadefi spominje da je on vidio dvojicu ljudi koji su nosili ćilim izatkan od zlata, srebra, bisera i rubina. I, kad im je dodijalo nositi taj teret, raspolovili su ćilim, pa su jedan dio ponijeli a drugi ostavili.
”Vidio sam ljude”, nastavlja Ebu Šejbe, ”kako prolaze pokraj one druge polovice ćilima i niko ni da se osvrne. Ono što su oni već nosili bilo je vrijednije od zlatnog ćilima.”
Uviđajući da se pobjede nižu brzo i da gotovo nema nikakvog otpora i Musa ibn Nusajr se priključuje muslimanskoj vojsci.
Njegov cilj je bio cijeli Endelus.
Musa je došao u Septu u ramazanu 93. godine. Sa njim je u vojsci bio i jedan ashab.
Dakle, 93. godine po Hidžri, 83 godine poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, još uvijek je bio živ jedan od ashaba. Njegovo ime je El-Munejzir el-Efrikij, r.a. S njim je bilo i časnih tabi'ina.
Musa ibn Nusajr je preplovio preko morskog prijelaza sa 18 000 vojnika. Iskrcali su se pod brdom koje je po njemu dobilo ime – Džebe-l-Musa (Musaovo brdo).
To je bilo kada je Tarik kretao u osvajanja sjeverno od Toleda.
Prvo što je Musa ibn Nusajr uradio bila je gradnja džamije u Algezirasu. Napravili su veliku džamiju. Njezini tragovi su se zadržali do danas. Džamija je srušena, ali postoje ostaci njenih temelja.
Džamija je nazvana Mesdžidu-r-rajat, a pravac kible je odredio jedan od velikih tabi'ina. Zvao se Haneš.
(Nastaviće se)
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa
