Bošnjaci koji žive u Republici Srpskoj na papiru su konstitutivni narod. To znači da se njihova prava moraju poštivati u punom kapacitetu. Jedno od konstitutivnih prava je i pravo na obrazovanje na vlastitiom jeziku. Tako je na papiru, a u stvarnosti Bošnjaci u Republici Srpskoj žive u totalnoj diskriminaciji. Srpske vlasti u Republici Srpskoj napravile su ustav u kojem se nigdje ne spominje bosanski jezik. Zato Vlada RS-a ne prihvata da se ispoštuje pravo bošnjačkih povratnika da njihova djeca uče bosanski jezik u školama. Oni kažu: ” U Ustavu Republike Srpske nigdje se ne spominje bosanski jezik”. Znači, ako ga nema u Ustavu onda bosanski jezik ne postoji u Republici Srpskoj.
Iz Pedagoškog zavoda Republike Srpske ovih dana je stigao dopis na adresu ” Prve osnovne škole” u Srebrenici, a u kojem se navodi da se ne može organizirati takmičenje iz Bosanskog jezika jer taj jezik ” ne postoji u Ustavu Republike Srpske”. Djeca u Srebrenici i u još nekoliko škola u RS-u imaju predmet Bosanski jezik, u knjižicama se upisuje ocjena iz tog predmeta, a u Pedagoškom zavodu RS-a ne priznaju da uopće postoji bosanski jezik u RS-u ( Samo nekoliko škola u RS-u, u kojima su bošnjačka djeca većina, a to su uglavnom područne škole, imaju predmet Bosanski jezik. Taj predmet se izvodi, kao što vidimo, protivno važećim zakonima RS-a.). Ovaj haos je teško objasniti, ali nažalost on je stvarnost sa kojom se suočavaju bošnjački povratnici u svim sferama života u manjem bh. entitetu. Gdje god mogu srpske vlasti u RS-u gaze svako pravo Bošnjaka. Nažalost, o opisanim i sličnim potrebama Bošnjaka u RS- u skoro niko ne vodi računa. Bonjački političari sklapaju političke sporazume sa srpskom politikom samo radi vlastitih interesa. O kakvoj budućnosti Bosne i Hercegovine se može pričati ako je na pola teritorije naše države zakonom zabranjeno obrazovati se na bosankom jeziku?
