Imami u povratničkim džematima su svjetlo u tami muslimanima i njihova stalna podrška – poručeno je s ovosedmičnog razgovora o temu “Izazovi i perspektive imamskog života i organizacija vjerskog života u povratničkim sredinama”, koji je u Sarajevu organiziralo Udruženje ilmijje u okviru obilježavanja svojih 113 godina postojanja.
Predsjednik Udruženja ilmijje Nijaz-ef. Duzan kazao je da namaz, svaki ezan i džamija u povratničkim sredinama predstavljaju svjedočanstvo opstanka i ustrajnosti našeg naroda na tom području.
U takvim okolnostima, dodao je, imam nije samo vjerski službenik.
– On je svjetionik u tami, glas nade u tišini, ruka koja podupire klonule i čuva uspomene od zaborava. On je onaj koji stoji između prošlosti i budućnosti, između rana koje nisu zacijelile i snova koji još traju. Zato ovaj naš današnji razgovor ima posebno značenje. Danas ćemo slušati one koji su kroz vlastito iskustvo ponijeli teret odgovornosti i iskušenja – naglasio je Duzan.
Jedan od ljudi koji su bili direktna podrška povratnicima u manjem bh. entitetu je i nekadašnji banjalučki muftija Edhem-ef. Čamdžić, koji je u izjavi za Preporod.info podsjetio na prepreke na koje su nailazili povratnici, ali i Islamska zajednica u pokušaju organiziranja vjerskog života.
– Vrijeme je svakako bilo bremenito, trebalo je krenuti sa zgarišta, i krenulo se. Mada su mnogi poslije napustili svoja rodna mjesta zbog egzistecijalnih pitanja – podsjetio je Čamdžić.
Naglasio je kako je nailazio na opstrukcije prilikom incijative za uvođenje vjeronauke u osnovne škole.
– Tada mi je jedan ministar kazao: “Šta vi hoćete ovdje? Ovdje nema Bošnjaka”, ali, evo, hvala Bogu, ima ih i bit će ih. Također smo u Bosanskoj Dubici naišli na problem prilikom gradnje džamije, naše vakufske parcele su bile prodate pa su nam kazali da idemo u brda. Tada sam rekao da hoćemo, čim završimo sve džamije koje su porušene u centru – naglasio je Čamdžić.
Svoj imamski put u Večićima kod Kotor-Varoši 2000. godine započeo je Ahmed-ef. Ramulj, koji se prisjetio tih dana, istakavši da želja za povratkom i izgradnjom kod povratnika nikad nije bila upitna.
– Bez struje, vode, ikoga i ičega, ljudi su se iz pepela vinuli. To je zaista veliko. To pokazuju stvari koje smo mi tada radili. Sjećam se prve džume kada su ljudi plakali, donosili u flašama vodu da se abdestimo, nisu imali ništa. To su bili trenuci i to su, zaista, bili izazovi. A perspektiva je tek sada došla. Nakon toliko mukotrpnog rada, zalaganja, organizovanja, angažovanja, sada ima perspektive. A tada je niko nije vidio – kazao je Ramulj.
Efendija Ramulj je s prisutnima podijelio iskustva iz tog perioda kada se njemu i njegovoj porodici prijetilo smrću i kada ga je policija štitila dok bi učio ezan.
– Dakle, borili smo se zajedno, radili smo zajedno, nismo odustajali. Bilo je tu mnogo i drugih izazova i poteškoća. Jedno od meni najtežih, teže i od ovog napada koji sam imao na svoju porodicu, gdje su došli s puškama, tako su imali puške i volju da me ubiju. Nisam odustao. I to sam junački podnio, nisam se dao – poručio je Ramulj.
(Preporod.info)
