Ime mi je Mudžahid, rodio sam se u ratu, u vrijeme časnog otpora agresiji na moju jedinu i najljepšu Bosnu i Hercegovinu. U to vrijeme, kada je bilo časno biti borac na Allahovom putu, roditelji su mi izabrali i dali ovo lijepo ime Mudžahid. Tada sam bio suviše mali da bih mogao pretpostaviti kako će mi biti kada odrastem, hoću li u mojoj slobodnoj i dragoj domovini imati nekih problema zbog ovakvog imena. Nisam moga znati ni to da će svijetom, pa i Bosnom i Hercegovinom, zavladati islamofobija i da ću zbog imena imati ozbiljnih iskušenja. Ja sam danas punoljetan, trošim devetnaestu godinu života. Do sada sam se mnogo puta uvjerio kako je istovremeno teško i lijepo nositi ime Mudžahid. Zbog velikog broja onih koji imaju pogrešan odnos prema islamu često sam bio prinuđen da trpim čak i uvrede zbog svog imena. U ovih devetnaest godina bilo je previše situacija u kojima sam ismijavan, vrijeđan, pa čak i na određeni način kažnjavan, odnosno uskraćivana su mi građanska prava samo zbog toga što se zovem Mudžahid. Da bi se razumjelo kroz šta ja sve ponekad prolazim zbog imena navešću vam događaj koji se desio jučer. Izgubio sam telefonski broj od jedne meni važne osobe. Obzirom da mi je bilo hitno nazvao informacije u BH Telcomu, da mi pomognu. Javio se neki fini insan, ljubazno me upitao kako se zovem da mi može pomoći. Rekao sam mu svoje prezime i ime Mudžahid. Službenik BH Telecoma na informacijama je malo zašutio a onda mu se glas potpuno promijenio . Čujem ga kako govori ” opet neki vehabija mater mu njegovu”, a zatim kaže „ šta je šta hoćeš”, napade me da širim smutnju, i da hoću da idem u Siriju sa ostalim vehabijama i da zato koristim njihove usluge. Najmanje sam dvije minute pokušavao da ga smirim, govorio sam mu da se smiri i da nema pravo tako se ponašati, ali on je nastavio da me vrijeđa i psuje. Na kraju mi kaže ”marš, ovdje za tebe nema usluge”. Sličnih situacija bilo je još dosta u mojih devetnaestak godina. Ja sam na svojoj koži osjetio svu količinu islamofobije u Bosni i Hercegovini.
Iskušenja koja spominjem ujedno svakodnevno bruse ljepotu moga imena, čine ga, za mene, veoma korisnim, zbog čega ga ne bih mijenjao nizašta ( Mnogi su me savjetovali da promijenim ime.). Moje ime me stalno podsjeća na obavezu da ga dostojanstvno nosim, odnosno da budem, kao vjernik, dosljedan nošenja jednog takvog imena. Ime mi dođe kao neki dobri jaran saputnik, koji me stalno poziva na dobro i upozorava na pogreške. Kako starim sve više volim biti Mudžahid. Kako će biti lijepo kada na Sudnjem danu budem prozvan ovim velikim imenom.
