U uslovima mira ratnički raspoložen čovjek nasrće na samog sebe. Tako bi se u najkraćem mogao okarakterizirati očajnički poduhvat i pokušaj isilizacije Bošnjaka, od strane oba HDZ-a, i onog u Hrvatskoj i ovog u Bosni i Hercegovini.
Suočeni sa činjenicom da demokratski svijet ne može, najjednostavnije rečeno, prihvatiti onu vrstu izbornog modela koji ide do granica da se de facto nastoje skovati glasačke kutije za Bošnjake, Srbe i Hrvate, predstavnici oba HDZ-a su se prihvatili posljednje “slamke spasa”, isilizacije Bošnjaka i smiješnih optužbi o formiranju islamske republike Bosne i Hercegovine.
Stara je to denuncijacijska floskula planera etničkog čišćenja i genocida, iskonstruisana u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti dok je potonja bila u naponu svoje propagandbe snage i moći. Danas njene krhotine kao malo vode na dlanu čuvaju politički nastavljači Udruženog zločinačkog poduhvata, koji nakon presude suda Ujedinjenih nacija obigravaju po svijetu, s ciljem da ono što nije uspjelo putem agresije legaliziraju slovom zakona, uvjeravajući ine evropske i svjetske zvaničnike da su Bošnjaci kao narod, islamistička banda i stoka.
Unazad godinu dana takav politički diskurs bio je ono što karakterizira političke marginalce na hrvatskoj ekstremističkoj desnici, sve do onog momenta, dok podilazeći jednom takvom narativu, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, Bosnu i Hercegovinu, diljem svijeta nije počela obasipati klevetava o hiljadama islamskih ekstremista koji slobodni kao ptice navodno vršljaju po Bosni i Hercegovini. Nije vrijedilo to što su Grabar – Kitarović, i sigurnosne službe Republike Hrvatske, (upitane, doduše pod pritiskom, da se i one o tome očituju) jasno demantovale, jer Grabar – Kitarović i nije klevetala radi istine, kao što kleveta ne može biti istina, nego radi impresije i dojma koji treba stvoriti. Od tada na ovamo Hrvatska se zaklinje Tuđmanu da sa njegovog puta ne skreće i neće skrenuti.
Sve to, dalo je krila, kako HDZ-ovim medijskim lakejima, tako i njihovim zvaničnicima, te od tada i ne prestaju pokušaji isliziranja Bošnjaka. Ono što Bošnjacima spočitavaju, to istinski i priželjkuju. Pa ipak, “problem” i jeste u tome što se radi samo o željama. Ne zabrinjava hrvatske ekstremiste to što “Bošnjaci žele islamsku državu”, nego ih zabrinjava upravo to što su Bošnjaci glavna prepreka tome. I to je ono što frustrira. Što se Bošnjaci ni uz sve napore hrvatskih ekstremista ne mogu sabiti u taj kaluf. Bošnjak je širok, treba ga suziti. U islamistički kaluf. Ali, avaj ne može, koliko god stiskali i pritiskali, opet ne može.
Od hrvatskog HDZ-a samo još predanije na isilizaciji Bošnjaka rade Čovićev HDZ-a i njegovi prirepaši. Prosto je nevjerovatno koliko su energije u to uložili, koliko su se iz petnih žila napinjali da uvjere sve uokolo da narod sa kojim dijele ovaj prostor u njegovoj sveukupnosti predstavlja zabrađenu zadribandu islamističkih fanatika. Optuživao je i sam Čović bošnjačku i ljevicu i desnicu za gore pomenute gluposti, svaki put kada bi HDZ-ovi rasistički prijedlozi izmjena Izbornog zakona naišli na bilo kakvu kritiku, svaki put kada bi se ukazalo da je u normalnom i demokratskom svijetu potpuno nezamisliv etnički izborni model, koji već u dobroj mjeri u Bosni i Hercegovini i postoji, ali ga se ne može proširiti do te mjere da najveći dio građana u suštini ostane bez prava glasa i prava izbora, samo zbog toga da bi se Čovićevom i HDZ-ovom zahtjevu udovoljilo.
Sa takvim je uvjerenjima i ubjeđenosti u efektivnost svoje propagande Dragan Čović i otputovao u Brisel, gdje se odmah živo angažovao na isilizaciji Bošnjaka. Ako nije vjerovati Izetbegoviću, jer mu se ne mora vjerovati, kada kaže da je Dragan Čović prilikom razgovora sa Žozefom Dolom uporno ponavljao besmislene tvrdnje o namjeri stvaranja islamske države, onda je vjerovati, a što potvrđuju svi oni koji su ikada došli u bilo kakav kontakt sa evropskim zvaničnicima, da kompletna hrvatska diplomatija, lobirajući u svih dvadeset i šest članica Evropske unije i po Sjedinjenim Američkim Državama, pribjegava toj tautologiji, te neprestano kao sumanuta, ponavlja gore navedene očajničke pokušaje denunciranja kompletnog jednog naroda.
Pa stoga nije nimalo začuđujuće što Čovićev atleta pejsmejker, odnosno čovjek koji pregalnički u domaćoj javnosti iznosi takve stavove, Mario Karamatić, u izjavi za Srnu kaže, da su tobože Evropa i SAD prepoznale pokušaj uspostavljanja “balkanskog odnosno islamskog kalifata na ovim prostorima”.
Ne može se a da se ne primjeti, da se ovdje više i ne radi o propagandi. Propaganda sama po sebi zahtjeva minimum nekakve dovitljivosti ukoliko se želi poslati neka poruka. Ne mogu reciklirani stavovi Srpske akademije i nauka iz 1986.godine danas biti u tolikoj mjeri funkcionalni koliko u oba HDZ-a u to polažu nadu, niti su evropski i američki zvaničnici budale, kako ih je Karamatić otvoreno gostujući u programu jedne “herceg-bosanske” TV kuće, sinoć nazvao, odgovarajući na pitanje zbog čega isti ti zvaničnici ne primjećuju navodni problem legitimnog predstavljanja.
Međutim, jedno je sigurno. Isilizacija Bošnjaka koje su se oba HDZ-a poduzeli, rezultat je nemoći da se HDZ-ov antievropski prijedlog izmjena Izbornog zakona nametne, rezultat snebivanja demokratskog dijela svijeta na ono što HDZ uz svesrednu pomoć Hrvatske predlaže, rezultat proste spoznaje da čak ni Evropska unija, ovakava kakva jeste, ne može ići protiv sebe i protiv svojih temeljnih vrijednosti, kako bi udovoljila političkoj manjini u Bosni i Hercegovini.
Sa stanovišta interesa Bosne i Hercegovine, ma koliko na prvu izgledala štetna, isilizacija Bošnjaka od strane oba HDZ-a je upravo korisna. Onog trenutka kada hrvatski ekstremisti ublaže retoriku, tog trenuka bi trebalo znati da je napravljena ona vrsta kompromisa koji vodi u podjelu države. Neka hrvatski ekstremisti nastave sa isilizacijom Bošnjaka. Što više budu isilizirali to će Bosna i Hercegovina biti jača.
Piše: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
