Islamska numizmatika imala je veliki utjecaj na Zapadu. Postojali su brojni vojni, diplomatski i trgovački odnosi muslimana i Zapada od VIII pa sve do XIV stoljeća. Neki od najznačajnijih primjeraka zapadnog novca, koji je u navedenom periodu iskovan, bili su pod jasnim islamskim utjecajem, na širokom području od Engleske do Palestine i od Španije do Rusije
Pripremio: Saladin Kovačević
Izvještaj iz sredine 8. stoljeća po Hidžri, očito vezan za Ibn el-Esirov, kaže sljedeće: “Perzijanci su imali tri različite težine za dirheme: jedna je bila jedan miskal, što odgovara 20 qirata, druga je bila 12 qirata i treća je bila 10 qirata.
Kada je došao islam, ukazala se potreba za određivanjem zekata, tako da se koristio prosjek sva tri standarda. Zbir sva tri standarda iznosio je 42 qirata, tako da se složilo da će dirhem biti jednak 14 qirata od qirata miskala koji je zauzvrat 24 qirata. Qirat je, također, jednak 3 habbaa (3 zrna ječma), i 24 puta 3 je 72, tako da miskal iznosi 72 habbaa (72 zrna ječma).
Također je rečeno da kad je Omer ibnul-Hattab, za vrijeme čije su se vladavine koristili sasanidski dirhemi, uočio diskrepanciju u težini dirhema, on je pregledao većinu onih koje ljudi koriste, od najlakših do najtežih. To je podijelio u 12 daniqa i uzeo pola od toga (6 daniqa) da je jednako dirhemu. Tako, kad dodate dirhemu tri sedmine njegove težine, to odgovara miskalu, i kad oduzmete tri desetine od težine miskala, to je jednako dirhemu.”
“Miskal odgovara dirhemu i dva i po daniqa.
Jedan daniq je jednak 10 habbaa (zrna) ječma ili 40 habbaa (zrna) riže.”
Iz navedenog se može zaključiti da su Arapi kao obračunsku jedinicu pri ovoj operaciji koristili i onaj drugi sasanidski miskal od 24 qirata (4,675 g), iako ga u drugim slučajevima nisu upotrebljavali kao svoju težinsku mjeru. Upravo je ovaj miskal odgovarao težini 72 zrna ječma, a ne onaj, po Zambauru, mekanski od 4,25 g.
Ovaj miskal (5,566 g) koji je Amer Sulejmanagić nazvao “Omerovim”, jer je u izvještaju računska operacija pripisana njemu, potpuno odgovara težini jednog ahemenidskog srebrenjaka, siglosa (5,6 g), 1000 do 1150 godina starijeg od sasanidskih dirhema koje je halifa Omer zatekao u opticaju. Očito je da potpuna podudarnost težina ne može biti slučajna i da se i ahemenidski novac tada još uvijek nalazio u opticaju, te da je njegova težina služila kao miskal.
Omer ibnul-Hattab je umro pedeset godina prije početka Abdul-Melikove novčane reforme, a vladao je u vrijeme kada su u opticaju bili samo sasanidski dirhemi. Svako povezivanje njega sa novčanom reformom Abdul-Melika, te tvrdnja da je on odredio da “7 dinara mora biti jednako 10 dirhema” apsolutno je nelogična. Halifa Omer je samo odredio zvaničnu, obračunsku težinu sasanidskog dirhema na osnovu prosječne težine kovanica koje je zatekao u opticaju i vezao je za težinu ahemenidskog siglosa koja je služila kao miskal.
Arapi su poznavali dvije vrste miskala: jedan za zlato (4,25 g koji navodi Ibn Haldun i koji je izveden iz prosječne težine bizantskog solidusa) i drugi za srebro (3,896 g koji navodi Ibn el-Esir i koji je izveden iz prosječne težine sasanidskog dirhema). Težina reformiranog arapskog dirhema nije se mogla odnosom 7/10 izvoditi iz miskala za zlato a da se u postupku ne primijeni i koeficijent 0,917. Bez ovog koeficijenta težina reformiranog arapskog dirhema iznosi: (4,25 g x 7) / 10 = 2,975 g, što se do sada smatralo težinom ovog novca. Sa ovim koeficijentom račun izgleda ovako: ((4,25 g x 7) / 10) x 0,917 = 2,728 g, što odgovara težini reformiranog arapskog dirhema do koje je Amer Sulejmanagić došao. Ovaj odnos između zlata i srebra bi, gotovo sigurno, ostao nepromijenjen i kada bi u izračun bili uzeti i podaci o čistoći zlata i srebra, koja sigurno nije mogla biti uz gornji maksimum, s obzirom na ondašnji tehnološki nivo u metalurgiji. Osim “Omerovog – ahemenidskog” miskala, postojala su još tri različita: dva porijeklom iz sasanidske Perzije (3,898 g i 4,678 g), te jedan koji vodi porijeklo od bizantskog solidusa, odnosno odgovara prosječnoj težini komada tog novca koje su Arapi zatjecali u opticaju (4,25 g – 4,29g).
Uzor engleskoj moneti
Umajadski dirhem je, odmah nakon što je definiran i iskovan, zajedno sa umajadskim zlatnim dinarom, našao svoj put u Evropu, nošen od strane arapskih i drugih islamskih trgovaca diljem cijelog našeg kontinenta sve do Skandinavije i britanskih otoka. Isto se dešavalo već nekoliko decenija samo sa starim, sasanidskim i arapsko-sasanidskim novcem. Arapski srebrenjaci, cijeli ili rezani na komade, pronađeni su u nalazima iz vikinškog doba, nalazu Skaill u Škotskoj i na mnogim drugim lokalitetima evropskog sjeverozapada.
Dirhem arapskog vladara otoka Krita kovan 961. godine (350. po Hidžri) pronađen je čak u Švedskoj, vjerovatno u Gotlandu. Općenito za arapski novac: “Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije, Finske, Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu.” Dirhemi su nekoliko stoljeća bili glavni cirkulirajući novac srednjovjekovne Rusije, gdje su nazivani kunama. Ni jednaka težina solidusa koji su Franci kovali u kasnijem razdoblju svoje države (1/84 rimske funte) i arapsko-sasanidskog dirhema (3,898 g) ne može biti slučajnost, i to je potvrda islamskog utjecaja na zapadni novac.
Tu, na evropskom sjeverozapadu, u Engleskoj, ovaj arapski novac postao je uzor novoj moneti, engleskom peniju (penny) u početku poznatom pod imenom sterling. Naziv sterling je mnogo stariji nego što se obično smatra, a ni njegovo porijeklo nije od francuskog “esterlin”. U tom bi slučaju slovo “s” bilo ispušteno, pa bi posuđenica iz francuskog glasila “eterling”. U stvarnosti izraz sterling je sjevernogermanskog (skandinavskog) porijekla; izraz “čovjek sa Istoka” iz norveških saga je u starom engleskom prevođen kao “easterling”, da bi uskoro, s dirhemom, dobio značenje “mjera ljudi sa Istoka”, arapskih trgovaca koji su u Englesku dolazili sa područja današnje Norveške, Danske i ostalih baltičkih regija. Težina 171 dirhema odgovarala je težini 120 miskala od 20 qirata (3,896 g), odnosno težini 100 miskala od 24 qirata (4,6752 g), i to je mjera koja je postala 1 londonska funta (London Pound). A težina 128 dirhema odgovarala je težini 90 miskala od 20 qirata (3,896 g), odnosno težini 75 miskala od 24 qirata (4,6752 g), što je postalo 1 tower funta (Tower Pound). Upravo ova tower funta (90 odnosno 75 miskala ili 128 dirhema) bila je količina srebra iz koje se trebalo iskovati 256 penija (penny, sterling), engleskog novca koji je težio tačno pola dirhema. Tek mnogo kasnije peni je standardiziran na 1/240 tower funte na 22,5 zrna ječma (grains of barley), dok je u početku njegova težina bila između 20 i 22,5 zrna ječma. Težina penija od 21,1 zrna ječma, koju je autor ovog rada izračunao i koja slijedi, nalazi se u sredini između dvije krajnje vrijednosti i sigurno predstavlja srednju težinsku, početnu, vrijednost osnovne engleske monete.
Težinski sistem iz Engleske prešao u Njemačku
Za vrijeme ranih normanskih kraljeva i anarhije koja uslijedila (1066. do 1154. god.) vrijedilo je pravilo da su ovlašteni kovničari (moneyers) bili osobno odgovorni za održavanje težine (u to doba 20 do 22 zrna, odnosno 1,3 do 1,4 g) i čistoće srebra kod novca koji su iskovali. Ostalo je nekoliko zabilježenih slučajeva sakaćenja ili egzekucija nad kovničarima koji su kovali novac manje težine.
Kasnije, za vrijeme Plantageneta, Henry II je 1158. godine uveo novi tip – Tealby Penny, ime dato prema lokalitetu na kojem su pronađeni 1807. god.
Sterling (penny) Henrija II težio je 1,36 g.
Kasnije, u 12. stoljeću, ovaj težinski sistem prešao je iz Engleske u Njemačku, gdje je polovina londonske funte postala jedna kölnska marka (233,682 g), a tower funta – 1,5 kölnska marka. Kako je ugarska, odnosno slavonska, marka po Szekelyevom izračunu težila 233,3533 g, ona se može u potpunosti poistovjetiti sa kölnskom markom, pa mislim da nema greške ako i slavonsku marku povežemo sa arapskim (perzijskim) miskalom, odnosno slavonski banski denar sa dirhemom prema sljedećem računu:
1 london pound = 2 slavonske-ugarske-kölnske marke = 2 x 233,353 g = 466,71 g
1 tower pound = 1,5 slavonska-ugarska-kölnska marka = 1,5 x 233,353 g = 350,03 g
1 slavonska-ugarska-kölnska marka = 50 miskala od 24 qirata (4,6752 g)
1 slavonska-ugarska-kölnska marka = 60 miskala od 20 qirata (3,896 g)
Inače je slavonska marka u odnosu zlatnog reza (1 : 1,6) prema kasnijoj troy funti (Troy Pound) iz 13 stoljeća:
1 slavonska-ugarska-kölnska marka = 5/8 troy pound (13 stoljeće) = (373,29 x 5) / 8 = 233,306 g ili 1 : 1,6.
Pripremljeno prema: Amer Sulejmanagić, Islamski utjecaj na novac Zapada
