Piše: Kenan Šurković
U Bosni i Hercegovini postoji više zbirki rukopisnih djela na orijentalnim jezicima, među kojima je najpoznatija i najznačajnija Gazi Husrev-begova biblioteka. Nazvana po svom osnivaču, egzistira još od 1537. godine i predstavlja instituciju od prvorazrednog značaja za našu zemlju. U njoj se nalazi preko 10.000 rukopisnih djela različitog porijekla i tematike što je svrstava među najveće u Evropi.
Ovdje treba posebno istaći umjetničku vrijednost mnogih djela, među kojima se neka mogu ocijeniti kao vrhunska ostvarenja kaligrafske i arabeskne umjetnosti. Obično su najraskošnije ukrašavani Kur'ani, zatim književna i hadiska djela, sufijski mistični tekstovi itd. Međutim, po ljepoti izrade, vrhunske kaligrafije i posebno izrađene iluminacije, izdvajaju se rukopisi Kur'ana. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazimo više izuzetno vrijednih primjeraka rađenih unutar šireg vremenskog dijapazona. Tačnije, kroz ovu zbirku možemo pratiti svojevrstan razvoj ornamentike, od ”klasičnih” oblika, rumi i hataji dekoracije zrelog osmanskog perioda 16. stoljeća, pa sve do 19. stoljeća kada se usvajaju neki evropski barokni i klasicistički ornamentalni uzorci.
Težnja ka punom dekorativnom izrazu
U ovom tekstu bit će predstavljen Kur'an od posebne umjetničke i historijske važnosti, a kojeg mnogi stručnjaci izdvajaju kao najvrijedniji primjerak u ovoj biblioteci. Ali, prije toga kratko ćemo se osvrnuti na neka ”pravila” ukrašavanja Kur'ana koja su vremenom postala primjenjivana bez izuzetka.
Prvi Kur'ani se prepisuju u vrijeme halife Osmana, r.a., u 7. stoljeću i na osnovu nešto kasnije sačuvanih primjeraka možemo pretpostaviti da nisu bili umjetnički tretirani niti kaligrafski definirani. Jedan od najranijih čuva se danas u British Library u Londonu i potječe iz 8. stoljeća. Radi se o jednostavno ispisanom tekstu Objave na pergamentu, bez ukrasa i još nedefiniranim i pomalo arhaičnim uglastim pismom. Nešto kasnije, u 9. i 10. stoljeću, rašireno je ispisivanje Kur'ana na naglašeno horizontalnom formatu, karakterističnim magribi-stilom, koji je naročito bio raširen u Sjevernoj Africi. U tom periodu dekoracija postaje redovno primjenjivana, ali ne u punom opsegu, u vidu potpunog okruživanja teksta, već više kao detalj ili samostalan unvan unutar kojeg se ispisuje ime određene sure. Ovi ukrasni detalji još su daleko od onog punog arabesknog izraza, kakvog ćemo susresti kasnije, i odlikuju se teškim formalnim prikazom, podsjećajući na staroirsku i keltsku ornamentiku. S druge strane, primjetni su prepisi koji svoj likovni izraz traže unutar kontrasnih vrijednosti zlatom ispisanih harfova i plave podloge papira. Daljnji razvoji dekorativnih obrazaca i uzoraka kod prepisivanja Kur'ana, težili su sve većoj apstrahiranosti i pronalaženju odgovarajuće sinteze duha i likovnosti, a samim time i originalnosti, koja je islamsku arabesku definirala kao univerzalnu poetiku unutar datog iskustva i prirodnog uzorka, svojstvenu islamskom poimanju stvarnosti. Bitan napredak u tom smislu uviđa se u periodu mamelučkog sultanata u Egiptu tokom 13., 14. i 15. stoljeća. Vrhunac dolazi u periodu Osmanlija kada se, kako kaligrafija tako i arabeska, u potpunosti definiraju i uobličuju kroz puni stilski izraz, koji će se vremenom kanonizirati i postati općevažeći u ”pisanoj” umjetnosti islama.
Upravo na iskustvima osmanske kaligrafije i ornamentike izrađen je Kur'an Mehmed-paše Sokolovića, ili tačnije 22 džuza (dijelovi Kur'ana) od njih 30 koliko ih je sačuvano do danas. Mehmed-paša Sokolović bio je jedan od najznačajnih osmanskih vezira, te dominantna politička ličnost 16. stoljeća u islamskom svijetu. Sa sigurnošću se zna da je bio bosanskog porijekla, te da je kao dječak došao u Istanbul, a zatim se sopstvenim sposobnostima domogao visokih društvenih pozicija. Kao i većina istaknutih ljudi onog vremena iza sebe je ostavio različite materijalne zaostavštine, građene i izrađene za dobrobit zajednice i veličanja svog vjerskog i civilizacijskog identiteta. Njegova najpoznatija zadužbina je džamija u Istanbulu koja i danas nosi ime ovog dobročinitelja, a koja se svrstava u remek-djela osmanske arhitekture, tim više što ju je projektovao čuveni Mimar Sinan. Osim džamije, a i mnogih drugih hajrata (most u Višegradu), Mehmed-paša Sokolović dao je izraditi i Kur'an čiji se odlomci danas nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Ovdje su prenijeti tek 1902. godine iz sela Sokolovići u istočnoj Bosni, rodnog mjesta velikog vezira gdje ih je uvakufio u tamošnjoj džamiji. Mnogi će reći da ovi džuzevi Kur'ana predstavljaju najdragocjeniji rukopis u Bosni i Hercegovini. Historijska važnost ovog prepisa neprikosnovena je, ali ono što također moramo istaći jeste i umjetnička vrijednost rukopisa koja teško da ima premca u našim zbirkama.
Radi se o 22 zasebno urađena i ukoričena dijela Kur'ana formata 24,5 / 17,5 cm. Svi dijelovi su ispisani izuzetno oblikovanim nash-pismom i to od strane vrhunskog kaligrafa. Na osnovu toga, ali i ljepote dekorativnih okvira, možemo zaključiti da je ovaj primjerak radio majstor sultanskog divana, iz razloga što su se upravo umjetnici iz tih krugova nametali kao prvi izbor prilikom značajnih narudžbi. Ovdje treba istaći kako su na sultanovom dvoru radile stotine umjetnika različitih usmjerenja među kojima su pisari i kaligrafi zauzimali istaknuto mjesto. Mi danas ne znamo autora našeg primjerka, ali sve ukazuje na to da je bio član carske radionice. U prilog ovome u Muzeju kaligrafije u Istanbulu čuva se primjerak Kur'ana gotovo identičan sa ovim našim, kako po formatu, tako i po stilu kaligrafije i ornamentike. Zajedničko im je i to da potječu iz 16. stoljeća i da je autor nepoznat, što bi moglo biti značajno za istraživače u otkrivanju njihovog, po svemu sudeći, zajedničkog porijekla.
Dekoracija ovih džuzeva fascinantna je i otkriva puni stil razvijene osmanske iluminacije. Sam način rasporeda ornamentalnih planova je ”klasičan”, odnosno, uobičajen za ono vrijeme. Obično su prve dvije stranice, sa početnom surom Fatiha, najbogatije ukrašene, a također i zaglavlja svih ostalih sura. Ovaj početni dio je sastavljen od unutarnjeg i vanjskog ornamentalnog polja, oivičenih različito izrađenim dekorativnim trakama. Unutarnje polje uokviruje sam tekst Kur'ana, sa gornje i donje strane, što nazivamo unvanskim zaglavljima. Unutar gornjeg unvana obično je ispisano ime dotične sure. Vanjski okvir je u likovnom smislu harmoničan sa unutarnjim i dio je dosljedno izvedenog stilskog obrasca, koji je u ovom našem primjerku značajno izražen sa rumi krupnim medaljonima, u tri različita oblika, rađenih u zlatu, a u suštini se radi o stilizovanim oblicima lista. Onaj najkrupniji nalazi se u gornjem unvanu i služi kao dekorativna kartuša. Ostali su raspoređeni u vanjskom dekorativnom okviru. Unutar njih iscrtani su, uglavnom crvenom bojom, tzv. zašiljeni listovi u harmoničnom prepletu. Oko ovih medaljona nalaze se simetrično raspoređeni višelisni ”trokutasti” oblici u crvenoj i zelenoj boji. Sve ovo nalazi se na, u ono vrijeme, uobičajenoj tamnoplavoj podlozi u koju su ucrtane spiralno izvedene i stilizirane grančice sa pupoljcima u crvenoj i žuto-naradžanstoj boji. To zajedno tvori izvanredne kontrasne vrijednosti što odaje upečatljiv kolorit.
U globalu, ovdje se radi o kombinaciji plave i zlatne boje sa detaljima crvene i zelene dok su sure ispisane bijelom bojom. Ovakva sinteza je veoma česta kod iluminacija zrelog osmanskog perioda, te odaje dosljednost stila i visoku umjetničku eleganciju. Međutim, ono što je karakteristično za ovaj Kur'an je upotreba ći-motiva, inače preuzetog iz kineske tradicije, a koji je bio omiljen u osmanskoj i safavidskoj ornamentici, primijenjen, također, i u ćilimarstvu. Ovdje ći-motiv nalazimo na krupnom bočnom ornamentu, koji ”probija” vanjski dekorativni okvir dajući mu veoma izražen akcenat. Ći-motivi su izrađeni besprijekorno u zlatnoj i crvenoj boji. Ovakav ukras veoma je rijedak u našim sačuvanim rukopisima pa ih tek nekoliko otkrivamo u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
Sve u svemu, džuzevi Mehmed-paše Sokolovića spadaju u vrhunska ostvarenja osmanske i islamske umjetnosti i predstavljaju svojevrstan kulturni spomenik u našoj zemlji.
