Piše: Mr. Semir Imamović / Saff.ba
Možda sam subjektivan i nerealan, ali vjerujem da će nova antiposlanička i antislamska kampanja, u konačnici, donijeti prevagu islamu, a neprijatelje Poslanika i islama, još više srozati i gurnuti u bezdan ljudske, duševne i moralne izgubljenosti i bezvrjednosti. Jer, kakvu to drugu završnicu možemo očekivati za one kojima je Allah, dželle šeʼnuhu, objavio rat onog momenta kada su udarili na čast Njegovog halila/prijatelja, poslanika Muhameda, sallallahu ʻalejhi ve sellem, kao što se to jasno naglašava u hadisi-kudisjji: „Ko uznemiri (uvrijedi, udari na čast) Moga prijatelja, Ja mu objavljujem rat.“ Neka ne misle oni koji udaraju na čast najvećeg poslanika i čovjeka, prema svjedočenjima ne samo muslimanskih, nego i velikog broja nemuslimanskih autoriteta, uticajnih i poznatih ličnosti, da će time umanjiti njegov ugled, smanjiti broj njegovih sljedbenika, odvratiti ubjeđene vjernike od vjerovanja u Allaha i posljednjeg poslanika, da će njegova vjera prestati biti najbrže rastuća religija u svijetu (1,84% prema portalu Foreign Policy), da će kršćanske zajednice prestati prodavati svoje napuštene i prazne crkve muslimanima, da će kršćanski/hrišćanski svećenici prestati prelaziti na islam, da će objekitvni zapadani autori prestati pisati knjige o islamu kao vjeri nauke, istinskih ljudskih prava i sloboda i istinske predanosti Bogu i da će Kurʼan izgubiti na popularnosti i čitanosti.
To se neće desiti iz prostog razloga što je vjera islam autentična Božija vjera, svjetlost, koja, kada jednom uđe u ljudsko srce, ništa je više ne može istrgnuti iz njega, i koju je Allah Uzvišeni, svojom apsolutnom voljom i odredbom, odabrao, za ljude; što je Muhammed, sallallahu ʻalejhi ve sellem, posljednji poslanik i pečat svih poslanika, čija će poslanica trajati do Sudnjeg dana, i koji uživa Allahovu neizmjernu ljubav i zaštitu; što je Kurʼan vječiti Allahov govor, kojim je On nadjačao sve govore i nad kojim On lično bdije: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.); što je On, slavljen i hvaljen neka je, obećao da će svi pokušaji gašenja Allahovog svjetla imati suprotni efekat – Njegovo svjetlo će postati samo jače i potpunije, makar to bilo krivo nevjernicima; što evropski mrzitelji islama i Poslanika nisu uspjeli ostvariti takav naum, ni u zantno povoljnijim prilikama za njih, kada je Evropa bila stoprocentno kršćanska/hrišćanska i u vrijeme križarskih ratova, kada su kršćanski/hrišćanski svećenici redovno držali propovijedi o „đavoljskoj vjeri“, kako bi svoje sljedbenike motivisali na borbu protiv muslimana, i što oni koji su se drznuli udariti na najveće Božije svetinje, nemaju čovječanstvu ponuditi ništa drugo do blasfemiju, licemjerstvo, moralnu izopačenost, anarhiju, destrukciju, sukobe i mržnju među pripadnicima različitih kultura i religija.
Užasno i sablasno djeluje slika „nove Evrope“, koju, nažalost, ni najveća tehnološka, naučna i civilizacijska dostignuća, nisu sačuvala od najgorih i najprimitivnijih izljeva mržnje, ksenofobije i netolerancije. Ne smijem ni pomisliti šta bi Evropa radila muslimanima, da je kojim slučajem, u svijetu obrnuta vojna i politička situacija, da muslimanski tenkovi i vojska marširaju kroz većinski kršćanske gradove i države, da muslimanska avijacija svakodnevno ubija njihove civile i u prah i pepeo pretvara njihove gradove i sela, da muslimanski vojnici nasilno upadaju u njihove kuće i odvode ljude pod sumnjom „neprijateljskog djelovanja“, maltretiraju žene, djecu i strace, kao što to oni rade u muslimanskim državama i gradovima?
Ono što mi još ulijeva nadu, pored gore navedenih činjenica, jeste da je sa karikaturama Poslanika Muhameda, sallallahu ʻalejhi ve sellem, Evropa istrošila i posljednji adut u borbi protiv širenja islama. Ako nisu uspjeli zaustaviti ekspanziju islama križarskim ratovima, inkvizicijom, kolonijalnim osvajanjima, porobljavanjem muslimanskih naroda, instaliranjem diktatoriskih vlasti u muslimanskim zemljama, genocidima, etničkim čišćenjem, vojnim invazijama, „gvantanamima“ i „abugrejbima“, i najgorim apartima za mučenje i fizičko i psihološko ubijanje ljudi, sigurno to neće moći sa karikaturama i škrabotinama pomahnitalih luđaka. Njihovi milionski marševi za zaštitu „slobode govora“, zapravo blasfemije i bogohuljenja, samo svjedoče njihovu nemoć i bijedu, ali i nesposobnost da se argumentovano, racionalno i intelektualno „sučelje“ sa islamom, i zato samouvjereno tvrdim da će „svjetlost islama“ nadjačati zapadne „sile mraka“.
