Jedan od izraelskih vojnika, pripadnik ”Golanske brigade”, koji je preživio veliku bitku u četvrti Šudžaijje u Gazi i koji je bio svjedok napada od strane mudžahida, pripadnika ”Brigada Izuddin al-Kasam”, priznao je da je u toj akciji poginulo 13 pripadnika ”Golanske brigade”, a da je 50 ranjeno, među kojima je i nekoliko visokih oficira.
Izraelska web stranica Walla objavila je intervju sa spomenutim vojnikom koji je preživio napad palestinskih mudžahida i koji je, između ostalog, rekao: ”Jučer je (nedjelja) ‘Golanska brigada’ imala jedan od najtežih dana u svojoj povijesti, kada je poginulo 13 njezinih pripadnika, a 50 ih je ranjeno u toku operacije u Pojasu Gaze, u jednoj od najtežih bitaka izraelske vojske uopće.”
Spominjući evakuaciju mrtvih i ranjenih u nedjelju navečer u četvrti Šudžaijje u Gazi, on je kazao da je psihičko stanje izraelskih vojnika nakon te operacije bilo izuzetno teško. ”Atmosfera u našoj brigadi bila je izuzetno teška. Vidjeli smo komandanta naše brigade koji je bio sav u krvi, noga mu je otkinuta pred našim očima, komandant naših vojnih operacija je poginuo, zamjenik komandanta brigade je poginuo, dok je komandant vojno-obavještajne brigade bio teško ranjen.” Zatim je dodao: ”Naše oklopno vozilo pogođeno je i onesposobljeno na samom početku kao posljedica eksplozije ogromne bombe (eksplozivne naprave), od koje smo, u prvi mah, mislili da je protivoklopna raketa tipa ‘Kornet’, jer je mjesto na kojem se desio napad vrlo usko i tijesno. Nakon toga su počeli sa neprekidnom paljbom, a cilj im je bio otmica mrtvih tijela ili dijelova mrtvih tijela. Međutim, naši oficiri su nam rekli da je takva mogućnost malo vjerovatna. Mi smo ih gledali kako izlaze iz zemlje, naprosto je bilo teško shvatiti i znati odakle dolaze. Kretali su se poput duhova i izlazili iz tunela ne obazirući se na naše tenkove. Cilj su im izgleda bili transporteri, a mi ne znamo zašto.”
Izraeslki vojnik dalje priča: ”Dva sata nakon tog napada, mi smo krenuli sa neprestanom paljbom s ciljem da ih otjeramo, a onda je jedan od njih iznenada izmigoljio iz zemlje i stvorio se pred nama i počeo pucati. Mi smo uzvratili, osuli smo paljbu po njemu. Dva sata smo pucali kako bi ih udaljili i spriječili da ne dođu do naših oklopnih vozila.
Sve se to odvijalo pred našim očima. Prostor oko nas je bio pun krvi i dijelova ljudskih tijela, nismo mogli raspoznati naše kolege, stanje razorenosti i zbunjenosti potpuno nas je osvojilo. Ovakve scene nikada prije nismo vidjeli. Bili smo zapanjeni onim što smo vidjeli. Nakon bitke nismo bili u stanju raspoznati članove naše brigade, niti smo znali ko je živ a ko mrtav, ko je prisutan, a ko je otet i zarobljen.”
Na kraju intervjua, vojnik je rekao: ”Po završetku borbe, jedan od oficira naredio nam je da ‘pročešljamo’ teren. Počeli smo puzati kako bismo došli do naših ranjenih i mrtvih suboraca u transporteru. Prizor je bio jeziv. Taj trenutka neću nikada zaboraviti. Puzali smo ulicom tražeći tijela naših ranjenih i poginulih, dok su nas saborci pokrivali vatrom. Pretraživanje i češljanje terena dugo je trajalo.”
