Autor: Agencija Patria
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić izjavio je da se u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu prije 25 godina dogodio jedan od najvećih zločina u BiH. On je istakao da su dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici početkom maja 1992. godine jedan od simbola početka rata u BiH.
– Bez obzira na brojne dokaze slučaj Dobrovoljačka nikad nije dobio sudski epilog. To pokazuje licemjerstvo međunarodne politike i pravosuđa u BiH – rekao je Ivanić.
Haški tribunal nije našao nikakvog osnova za zločin u Dobrovoljačkoj. Niko pojma nema, ali zna Mladen Ivanić zašto Haški tribunal nije podigao optužnice za taj, kako Ivanić kaže, “najveći zločin u BiH”.
Nema pojma viši okružni sudija suda u Londonu Tim Workman kada donese presudu kojom se dokazuje agresija Srbije na BiH, kojom se oslobađaju Ejup Ganić i, čak, i Tuzlak Ilija Jurišić u drugom beogradskom procesu. Nakon te presude londonski sudija, pred penzijom, kaže srbijanskim tužiocima da mu je dosta njihovih laži, a onda zaprijeti da će ih uhapsiti ako mu hitno ne napuste sudnicu. Sudija Workman ne zna koliko zna Mladen Ivanić.
Nemaju pojma ni u Austrijskom tužilaštvu koje je odbacilo zahtjev Srbije za izručenje generala Jovana Divjaka, koji je uhapšen u Beču po potjernici Srbije. I Austrijanci su bili ljuti kada su uočili pokušaj prevare za Dobrovoljačku od srbijanskog tužilaštva. Ali, Austrijanci ne znaju ono što zna Mladen Ivanić.
General Kukanjac i njegove izjave i objašnjenja o Dobrovoljačkoj i brojem od šest poginulih ne važe, jer Kukanjac nema pojma. I ne zna ništa koliko o Dobrovoljačkoj zna Mladen Ivanić.
Šta zna svjedok pukovnik Ratko Katalina, kada kaže, prema navodima iz knjige Avde Huiseinovića „Bosanski Dan „D“ ili slučaj Dobrovoljačka“: „Odluka da se najbolji vod specijalaca kojim je tada raspolagala JNA, pošalje u centar Sarajeva bila je katastrofalna. To je Kukanjčeva greška jer je izgleda mislio da su specijalci supermeni“.
Pukovnik Milan Šuput, vođa najbolje specijalne jedinice JNA, kaže da je tu jedinicu Kukanjac nepromišljeno poslao u smrt: „Dobro se sjećam te tragedije. Ona u ovdašnjoj (srbijanskoj) javnosti još nije rasvijetljena, jer se vojska iz razumljivih razloga, libi da kaže istinu.“
Koji je to razlog što vojska ne želi da kaže istinu o akciji ove jedinice? Možda Ivanić zna zašto. Sa dalekih kontinenata dolaze izjave od svjedoka da bi se time otkrilo da je u pitanju bio najgori pokušaj vojnog puča nad legalno izabranom civilnom vlašću. I to usred civilizirane Evrope.
Sarajlije su spašavale vojnike koji su se iznenada našli na ulici. Postoje ljudske priče o odnosu prema Milanu Pejiću i Aleksandru Nenadiću koje su sarajevske porodice zbrinule i nakon mjesec dana spojile sa njihovim porodicama. Sarajlije su ginule trčeći u vatru da spašavaju ranjene specijalce, premda su oni jurišali na zgradu Predsjedništva njihove države. Pet zaposlenih u Skenderiji je usred bitke za Predsjedništvo izašlo iz sigurnosti i trčalo preko Ajfelovog mosta da pomogne ranjenim specijalcima pored tramvaja.
Dok su nosili u Skenderiju ranjenog komandanta specijalaca majora Marka Labudovića, granata je pala ispred Eska Alispahića, Marka Starčevića i Predraga Novkovića i teško ih izranjavala. Podlegli su i Alispahić, Starčević i Labudović, a živ iako teško izranjavan je ostao samo Novković.
Zašto se ovih velikih ljudskih gesti nije sjetio Mladen Ivanić? Zato što je Ivanić političar, koji želi skinuti Dodika s vlasti, a to može samo ako se radikalno istupa i šire neistine. Tako što će praviti jednaku ili veću buku od one koju pravi Dodik da ostane u vlasti. Ivanić se time predstavlja samo kao novi Dodik, koji radi drugu i treću smjenu u proizvodnji mržnje među narodima.
