Zove se Darrin i ima 27 godina. Preuzela je odgovornost izgradnje kuće od najlona, kuće od tkanine i kuće od ruševina tokom tri uzastopna raseljavanja.
Ona svaki dan donosi drva i loži vatru, skoro punih devet mjeseci. Nahranila je, ućutkala i smirila sve oko sebe. Rano je postala i majka, i otac, i brat.
Kao i svaka žena u Gazi, ona radi ono što nijedno ljudsko biće ne radi u ovom vremenu. Da bi imale snage, u ovom našem kamenom dobu, da otklone glad, eliminišu štetu i da brzo trče dok cionistički borbeni avioni nadlijeću iznad njihovih glava.
I sve to rade s neopisivom smirenošću i ponosom, i nikada se ne žale na svoje stanje. One ne bježe od cinoističkih bombi i granata da bi spasile vlastiti život, već da bi nahranile i napojile svoju gladnu djecu, i bolesne i ranjene žene i starce. Njih nimalo nije strah cionističkih falangi i njihovih granata, jer, one se samo Allaha boje i Njega neprestano veličaju.
One su ponosne muslimanke iz Gaze, zemlje ponosa.
