Piše: Semir Imamović
Za nama je još jedna izborna kampanja. Još jedan mučan i težak mjesec, reklo bi se, ispunjen, od početka do kraja, negativnim sadržajima i tendencioznom atmosferom, nerealnim i napuhanim stranačkim obećanjima, međustranačkim optužbama i klevatanjima, svaljivanjem i prebacivanjem odgovornosti na druge, teškim, grubim, nepristojnim i neprimjernim riječima, stranačkim monologom, nerazumijevanjem, egoizmom, samohvalom i mahanjem ciframa, brojkama, uspjesima i rezultatima (da su rezultati koje neke stranke sebi pripisuju stvarni, mi bi danas bili ispred mnogih evropskih država). Mjesec za kojim sigurno nećemo žaliti, osim ako ga posmatramo iz perspektive ahiretske odgovornosti, koja pokriva svaki trenutak proveden na ovom dunjaluku, posebno onaj koji je upropašten i bačen u grijehu, neprijateljstvu i nepravdi. Možda bi sve to, zajedno, mogli uokviriti u jednu sažetu kur'ansku sliku ili prikaz, koji na jedan koncizan ali nadasve jednostavan način detektira suštinu ljudske biti/naravi i njegovu bahatost, oholost i nepristupačnost, kada se osjeti neovisnim, velikim, snažnim i superiornim. Naime, Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, u tom smislu kaže: ”Uistinu, čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!” Zaista u većini predizbornih skupova i nastupu većine kandidata, možemo prepoznati upravo ovu dimenziju ljudskog bića, koju je izvan tog konteksta teško otkriti iz raznoraznih, subjektivnih ili objektivnih razloga, a ponajprije sposobnosti političara da manipulišu ljudskim osjećajima, mukom i neznanjem.
Minula izborna kampanja posebno je pokazala koliko malo Bošnjacima treba da se raziđu i da uđu u ozbiljne sukobe, u kojima se, radi ostvarenja nekakvog vlastitog, zamišljenog, izbornog cilja, a ustvari zadovoljenja spomenutog poriva, ne preza ni od onih najpodlijih i najprljavijih udaraca. Da stvar bude još gora, vjernička populacija Bošnjaka je pokazala istu slabost, i na slučaju privrženosti određenim kandidatima u ovoj izbornoj kampanji, dokazala da je tanka linija između islamskog bratstva, sloge, ljubavi i uvažavanja s jedne i podjele, razdora, mržnje i omalovažavanja s druge strane.
Zašto to od vjernika boli više nego od drugih? Pa zato što bi vjernici, koji svaki dan uče i slušaju, zapravo žive sa porukama o važnosti islamskog bratstva, čišćenja srca od zavisti, pakosti, oholosti i drugih bolesti srca, o dva podjednako važna i nerazdvojiva aspekta vjere, odnosa prema Bogu koji se zasniva na ljubavi, strahopoštovanju, veličanju i pokornosti roba Rabbu, kroz izvršavanje propisanih farzova i nafila, i odnosa prema čovjeku koji bi trebao počivati na jednakosti, ravnopravnosti,poštovanju, razumijevanju i međusobnom poptpomaganju, trebali biti primjer drugima u uzoritom i moralnom ponašanju, i praktičnoj primjeni islamskih teoretskih principa i načela, a ne suprotno. Kakav je to vjernik koji ne bira riječi, koji ne vodi računa o posljedicama svojih riječi i djela, kojeg ne interesuju tuđi čast i osjećaji i kojem je važnija profana stranačka pripadnost od svete islamske bratske veze. Da li su nas tome naučili namaz, kur'an, post ili su naši ‘ibadeti već odavno postali samo blijeda i formalna slika onoga što bi oni zaista trebali biti?
Allah, dželle šenuhu, je, kako se to ističe u Kur'anu, propisao namaz, između ostalog, i kao siguran mehanizam zaštite od razvrata i svih vrsta ružnih postupaka. Zaista je poražavajuće vidjeti vjernike, koji zajedno obavljaju namaz u džamiji, zaklinju se u Allaha i din-i-islam, kako se međusobno prepiru, svađaju, pa i vrijeđaju zbog različitih pogleda na politiku.
Ovo je opasan znak za sve nas, a naročito za one među Bošnjacima koji su na bilo koji način bili aktivni sudionici podjela ili su iste osmišljavali i predvodili. Zamislimo se šta bi bilo kada bi Bošnjaci opet bili izloženi sofisticiranom psihološko – propagandnom ratu kao što se desilo tokom agresije kada su naši neprijatelji zavadili naš narod u Krajini. Šta bi bilo kada bi nam se dogodio makar jedan dio smutnje u koju su upali muslimani u Siriji i Iraku, da li bi i Bošnjaci uz tekbire jurišali jedni na druge ( zbog tekbira i predizborne kampanje jedan bošnjački mladić je u Krajini ovih dana ubio još mlađeg Bošnjaka) ?
Ako smo dovoljno pametni moramo izvući pouku i odlučno se suprostaviti slabostima koje su evidentne. Jasno je da dolazi vrijeme velikih smutnji, ta smutnja je već poharala mnoge muslimanske krajeve u svijetu. Tokom protekle predizborne kampanje Bošnjaci su pokazali da su lahak plijen za sve vrste smutnji.
