Svečana sjednica Glavnog odbora povodom 33. godišnjice SDA održava se danas u hotelu Holiday u Sarajevu, a tim povodom prisutnima se obratio predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
– Cijenjeni članovi GO SDA, rukovodstava SDA na svim nivoima, uvaženi parlamentarci, dragi gosti, cijenjeni predstavnici medija,
Es-selamu alejkum i dobro vam jutro!
Članstvu i simpatizerima SDA čestitam 33 godine postojanja, predanog i plodonosnog rada Stranke demokratske akcije.
Trećina vijeka je iza nas, 33 godine turbulentene i dinamične historije naše domovine i naše nacije u kojima je SDA predvodila politički front koji je branio cjelovitost, usmjerenje, samu ideju Bosne i Hercegovine. Branili smo pravo na ravnopravnost, na miran i prosperitetan život Bosanaca i Hercegovaca. Otvorili smo prostor, a zatim unapređivali razvoj demokratije i političkog pluralizma koji nam je bio oduzet skoro pola vijeka.
Šta su osnovni rezultati rada i napora SDA, koja su to postignuća koje moraju priznati i oni koji nas vole, a i oni koji nas ne vole?
Vjerujem da se radi o četiri neupitne vrijednosti:
Prvo: U vremenu rata – ne ponovio se – u vremenu zla i nasilja, tamo gdje je SDA imala dominantu ulogu desilo se najmanje ratnog zločina. Neuporedivo manje u odnosu na drugu i treću stranu;
Drugo: U vremenu postratne normalizacije odnosa, rada na pomirenju ljudi, na povratku protjeranih, na reafirmaciji multietničnog duha BIH, na usvajanju evropskih standarda i ubrzanju euroatlantskog puta koji to omogućava, SDA je bila motor stabilizacije, normalizacije i napretka;
Treće: U razvoju demokratije i ljudskih prava, stvaranju prostora za razvoj slobodnih medija, pluralizma i kritičke misli, tamo gdje je SDA imala dominantu ulogu dominantno su napredovali i svi navedeni, pozitivni procesi;
Četvrto: U obnovi i razvoju tržišne ekonomije, privatnog poduzetništva, rješavanju socioekonomskih pitanja, tamo gdje je SDA imala dominantnu ulogu ostvaren je najveći napredak; doprinosi privrede sa tog dijela BiH bukvalno pune budžete na svim nivoima, i time garantuju stabilnost države, oba entiteta, svih 10 kantona, pa i onih ekonomski neodrživih;
Peto postignuće je pozicija same SDA. Unatoč višedecenijskim napadima i pokušajima da se SDA kompromituje, oslabi, da se omrzne narodu, unatoč sistematski osmišljenim medijsko-propagandnim akcijama obilato finansiranim iz vana, čemu svjedočimo posljednjih godina, a naročito posljednjih mjeseci, prvoosnovana bh. stranka je i ostala prvorangirana, pobjednička stranka kroz niz izbornih ciklusa. SDA redovito dobiva podršku minimalno 280.000 glasača, najjača je stranka u BiH, skoro duplo je jača od sljedeće stranke u Federaciji BiH.
To je dovelo do udruživanja svih snaga kojima je SDA na bilo koji način, i iz bilo kojih razloga stajala na putu postizanja ciljeva u proteklim vremenima –
-i onih koji bi da podijele BiH,
-i onih koji bi da dominiraju nad njom,
-i onih koji bi da dominiraju nad Bošnjacima, da sputaju snagu najbrojnijeg naroda, da linijom manjeg otpora, ustupcima na njihov račun i na račun patriotskog i građanski orjentiranog dijela birača zadovolje apetite destabilizirajućih snaga,
-i onih koji se naprosto bore za vlast – a nemoć da pobijede SDA, porazi koje im je nanijela kroz niz uzastopnih ciklusa, doveli su ih do očaja i spremnosti da prave ustupke štetne za i državu i za narod.
Upravo ovaj fenomen udruživanja svih onih koji su izgledali neudruživo, i koji su bili spremni baciti pod noge sve principe koje su zagovarali, sve ono što su obećavali, i za što su se zalagali decenijama, obilježio je godinu koja je iza nas. To udruživanje nije se desilo samo od sebe, već je ohrabrivano i dirigovano iz centara kojima je cilj sputavanje i slabljenje bošnjačkog političkog faktora, čiji je SDA dominantni predstavnik.
Najmanje promjene kursa i retorike je bilo na strani koju predvodi Milorad Dodik. On je dosljedno i drsko nastavio sa udarima na državne institucije, sa pokušajima povrata nadležnosti na nivo entiteta, sa prijetnjama teritorijalnom integritetu BiH, sa vrijeđanjem predstavnika međunarodne zajednice, sa podrivanjem i prijetnjama OHR-u. Militantnom paradom je obilježio neustavni 9. januar i tom prilikom odlikovao Vladimira Putina, redovito je odlazio u Moskvu unatoč agresiji na Ukrajinu, putem NSRS-a je pozvao sudije Srbe u Ustavnom sudu da napuste Sud, pozvao Hrvate da zajednički napuste državne intitucije itd.
Dio međunarodne zajednice direktno odgovoran za implementaciju DMS-a – Vijeće za implementaciju mira, Ured Visokog predstavnika, ambasade zemalja potpisnica Mirovnog sporazuma, povlačio se pred ovom agresivnošću, ne poduzimavši skoro ništa.
Osude i principijelni stavovi su dolazili od Evropskog parlamenta, od Američkog senata, od parlamenata zemalja članica EU-a, od slobodnih intelektualaca i analitičara, ali vlade instruirane očigledno odavde, sa bh. terena, ne obaziru se na to. Umjesto da se suprotstave Dodikovim napadima i provokacijama, da pokušaju ojačati opoziciju u RS-u, da kreiraju alternativu u RS-u, da se suprotstave dvojcu SNSD/HDZ koji je proizvodio blokade i krize, koji je čak direktno rušio zakone koji su nam trebali donijeti kandidatski status za članstvo u EU, ambasadori su krenuli linijom manjeg otpora – tolerisali su RS i Dodika, ojačali poziciju HDZ i Čovića i krenuli na slabljenje probosanskog bloka, na kreiranje podjela u patriotskom spektru, na marginalizaciju i izbacivanje iz vlasti SDA.
Prvo SDA, a zatim i DF i drugih stranaka koje nisu pristale na servilan i podanički odnos i koje su zbog toga napustile „Osmorku“.
OHR u saradnji sa pojedinim amabasadama odradio glavni dio posla
OHR je u saradnji sa pojedinim amabasadama odradio glavni dio posla u ovom čudnom i štetnom obratu. Intervencijama na Ustav skrojenim u dogovoru sa Zagrebom u korist HDZ-a, direktnim uplitanjem u izborni proces, favoriziranjem poslušnika koji su manjina u probosanskom bloku, a marginaliziranjem većine političkih snaga iz ovog bloka koje ne pristaju na štetne ustupke antidržavnim politikama, instrumentalizacijom pravosuđa u tu svrhu, o čemu otvoreno govore i ugledne sudije Suda BiH, nanesena je trajna šteta interesima Bosne i Hercegovine, demokratskim i društvenim procesima u njoj. Intervencije Visokog predstavnika, koje su uključivale i privremenu suspenziju Ustava FBiH, teško su poniženje za Bosnu i Hercegovinu i svakog njenog građanina.
SDA još od izbora 2018. godine, na kojima je također bila ubjedljivi pobjednik, poziva na formiranje snažnog probosanskog i multietničkog bloka čiji zastupnici čine 60% Zastupničkog doma PSBiH. Uporno smo pozivali da se, s obzirom na zabrinjavajući razvoj događaja u državi, regionu i svijetu, stave po strani ideološke razlike, rivalstva, lične nesuglasice i ambicije, i da se zajednički posvetimo stabilizaciji prilika u interesu države Bosne i Hercegovine.
Te 2018. smo odbijeni, a 2022. smo ignorisani. SDP, koji predvodi Trojku, nije pristao ni na kurtoazan sastanak sa SDA, sa dominantnim pobjednikom opštih izbora na svim nivoima.
Ali su otrčali na svaki sastanak koji su zakazali Dodik, Čović, ambasadori kojima je cilj cijepanje probosanskog bloka, odnosno izdvajanje poslušničke komponente koja će za ulazak u vlast praviti ustupke štetne za državu.
Prva „ulaznica“ je bio četvrti delegat SNSD-u u Domu naroda PSBiH, čime je Dodik dobio mehanizam kojim može zaustaviti svaki zakon, odluku i proces na nivou države.
Slijedilo je smanjenje broja Bošnjaka u Vijeću ministara na svega 25 posto, prepuštanje gotovo kompletnog sigurnosnog sektora u ruke SNSD-a i HDZ-a, prepuštanje sektora izgradnje saobraćajne infrastrukture u FBiH HDZ-u uz nepopravljiv debalans na štetu Bošnjaka, glasanje u Vijeću ministara za novu istočnu interkonekciju kojom se povećava ovisnost o ruskom gasu bez usvajanja državnog zakona o gasu, obmanjivanje javnosti da je izglasan i početak procesa za izgradnju Južne interkonekcije koja osigurava diverzifikaciju u snabdijevanju, uklanjanje Bošnjaka iz Vijeća BHANSA-e kako bi se povećao broj Hrvata, podrška za izbor sudije Ustavnog suda BiH bliskog HDZ-u, koji nikada nije radio u pravosuđu, itd.
Glavni ustupci, ako ih ne zaustavimo, tek slijede: Izborni zakon po volji HDZ-a, usporavanje ili zaustavljanje NATO puta po volji SNSD-a, podrška spornim projektima Buk bijela i aerodrom Trebinje, ponovno prepuštanje kontrole nad CIK-om SNSD-u i HDZ-u, predaja gasnog sektora pod kontrolu SNSD-a i HDZ-a…
Trojka pogazila sve principe i obećanja
Trojka je na putu ka preuzimanju vlasti zaboravila i pogazila sve principe i obećanja na kojima je dobivala podršku:
-zalagali su se za građanske principe, pa postali „muslimanska reprezentacija“, kako ih Dodik naziva;
-govorili su da nikad neće u koaliciju sa nacionalnim strankama, pa su otrčali u Mostar u zagrljaj Čoviću i u destileriju u Laktašima u zagrljaj Dodiku;
-godinama su kritikovali sastav Vijeća ministara i rukovodstva Parlamenta, pa glasali za SNSD-ove i HDZ-ove kadrove koji su na „crnim listama“;
-obećali su programske vlade, a umjesto toga smo na državnom nivou dobili program sa nizom općih mjesta i otrcanih fraza, a u Federaciji ni to – program Federalne vlade još niko nije vidio;
-obećavali depolitizaciju javnih preduzeća, pa odmah po preuzimanju vlasti najavili smjenu sposobnih direktora i dovođenje podobnih, vlastitih stranačkih kadrova.
Obećali su, između ostalog, i „relaksiranje odnosa“ i „drugačijeg Dodika“. Relaksaciju niko ne primijeti, a Dodik jeste za nijasnu drugačiji – još je bahatiji i drskiji u svojim prijetnjama nego što je bio.
Posebno važno obećanje se odnosilo na princip meritokratije – izbora najsposobnijih i najkompetentnijih kadrova za ministarske i druge bitne pozicije u vlasti. Sastav Vijeća ministara, a zatim i Vlade Federacije je takav da se bez pretjerivanja može konstatovati da nikada u postedejtonskoj BiH nije bio slabiji i nekompetentniji. Gotovo da nema nijednog ministra koji vodi resor, a da je za njega stručno osposobljen ili da ima iskustva u toj oblasti. DIF-ovci vode vanjske poslove i resore rada i socijalne politike, novinari se bave transportom i komunikacijama i slično.
Vladu F BiH, nametnutu ponižavajućim intervencijama na Ustav, predvodit će ponovo predsjednik SDP-a. SDP je navikao da ih na vlast dovode stranci, a ne narod. Ovo je drugi put. Prvi put je to bilo 2000, i taj mandat ćemo pamtiti po potjernicama jer podignuto je preko 600 optužnica. Alijansa za promjene, kako su je tada zvali, ostala je upamćena kao „Alijansa za potjere“. Jedini put kada su im građani dali povjerenje bilo je 2010. Taj mandat ćemo pamtiti po protestima, pobunama, plenumima, paljevinama. Po četiri „P“ – i petom Pe esde-Pe! Paljevine su bile odgovor na preteško socio-ekonomsko stanje u Federaciji i bahat odnos SDP-ovih kadrova prema građanima.
SDP je poražen na izborima 2014. i Nikšić je Novaliću predao bolesnu Federaciju – deficit od 705 miliona KM, teško stanje u ministartsvima, javnim preduzećima i fondovima, blokirane račune, nezadovoljne radnike, kašnjenje plaća, penzija i boračkih naknada.
Od Novalića je naslijedio izliječenog pacijenta – 800 miliona KM likvidnih sredstava na računima, 478 miliona suficita, uspješna ministarstva, javna preduzeća koja posluju pozitivno, fondove koji su u suficitu, povećane i redovne plate, penzije i boračke naknade, kao i smanjen dug.
Bošnjaci se postupno pretvaraju u građane drugog reda u zemlji po kojoj nose ime
Ne smijemo dopustiti da po treći put upropaste ono što su Vlade predvođene kadrovima SDA popravile i unaprijedile.
Institucije Bosne i Hercegovine će biti na udaru, i na udaru će biti pozicija najbrojnijeg bh. naroda čija sudbina je neraskidivo vezana za Bosnu i Hercegovinu. Narod koji čini polovinu stanovništva na nivou države, i tri četvrtine stanovništva na nivou Federacije BiH je Dejtonskim ustavom i zakonima baziranim na njemu sveden na trećinu pozicija u Vijeću ministara i polovinu u Vladi FBiH. Stranke Trojke, predvođene SDP-om, koje nisu napravile nikakav prodor na teritorij koji kontrolira SNSD i HDZ, galantno su prepustile niz bošnjačkih pozicija u Vijeću ministara, Parlamentu i Vladi Federacije, Kantonu Sarajevo, tako da se Bošnjaci postupno pretvaraju u građane drugog reda u zemlji po kojoj nose ime – u RS-u žive u poniženju i aparthejdu, u državnim i federalnim institucijama šansa da se zaposle je duplo manja u odnosu na građane koji su Srbi i Hrvati.
U isto vrijeme, šansa da budete predmetom istraga, optužnica, crnih listi, afera, poništavanja diploma, svakojakog linča i progona je višestruko veća ako ste Bošnjak, bili vi privrednik, političar ili pripadnik Armije RBiH. Kada bi neko neupućen u noviju historiju BiH pogledao brojeve i statistike koji se odnose na istrage i optužnice, i na osnovu tih brojki donosio procjenu o stanju i problemima u BiH mogao bi komotno zaključiti da kriminala i problema nema na teritorijama na kojima nema Bošnjaka. I da ratnog zločina skoro da nije bilo osim od strane Bošnjaka, da je Armija RBiH počinila genocid.
Naravno, SDA podržava dosljednu primjenu vladavine prava i procesuiranje odgovornih za korupciju i sva druga krivična djela – uvijek ćemo podržati profesionalno i pošteno pravosuđe – ali nemoguće je da se korupcija i kršenje zakona događa samo na područjima na kojima u većini žive Bošnjaci, a da je nema u entitetu RS ili na područjima na kojima vlada HDZ.
Bošnjaci i Islamska zajednica se uporno provociraju i pokušavaju radikalizirati. Pokušavaju to predstavnici antidržavnih politika u BiH, politika iz susjednih država, ali i nedobronamjerni dijelovi međunarodne zajednice.
Svakodnevnim uvredama i optužbama želi se stvoriti takav narativ i isprovocirati reakcija, kako bi se pronašao alibi za postupke koji su usmjereni protiv interesa Bošnjaka. Takva tendencija, koja u sebi sadrži islamofobne elemente, ima za cilj da se oslabi pozicija i politički utjecaj najbrojnijeg naroda u BiH. Bošnjaci, i posebno Islamska zajednica u BiH, nisu se radikalizirali ni u najtežim vremenima agresije na našu Domovinu, etničkog čišćenja i genocida, već su se upravo suprotno i tada, kao i u poslijeratnom periodu, odlučno suprotstavljali takvim tendencijama. Promoviranje i odbrana vlastitog identiteta i vjere nije i nikada neće biti radikalizam.
Stranka demokratske akcije je dominantni pobjednik oktobarskih izbora – u Predstavničkom domu PSBiH smo osvojili devet poslaničkih mjesta, slijedi SNSD sa šest, a zatim HDZ i SDP sa po pet. U Predstavničkom domu Parlamenta FBiH smo osvojili 26 pozicija, slijede SDP i HDZ sa po 15. Pobijedili smo u svim kantonima u kojima Bošnjaci čine većinu. Poslanički klubovi SDA i Bošnjaka, i oni u predstavničkim i oni u domovima naroda su veoma kvalitetni. Vjerovatno najbolji ikada.
Slabosti SDA
Ovo nažalost nije bilo dovoljno. SDA nije mogla nadjačati ujedinjenu Osmorku potpomognutu intervencijama dijela međunarodne zajednice, a ja nisam mogao pobijediti Jedanaestorku. Dobio sam nešto veću podršku u odnosu na ranije izbore, ali to nije bilo niti približno dovoljno. SDA je, iz razno-raznih razloga izgubila koalicioni kapacitet. A bez njega očigledno nema pobjede u BiH, svi ostali su izašli na izbore u koalicijama. I prijateljska AK partija u Turskoj, koja bije sličnu bitku, i harizmatični predsjednik Erdogan ne bi izdržali sami. Nadjačali su jer su imali čvrstu predizbornu koaliciju.
To je prva slabost SDA koju treba otkloniti na dugu stazu. I radimo na tome, oživljavamo saradnju sa onima sa kojima smo se bili razišli. Prvi korak je napravljen u Tuzlanskom kantonu. Tamo je Vlada formirana sa komotnom većinom – 20 od 35 zastupnika, a s nama su, osim DF-a, ponovo i neki od zastupnika koji su ranije napustili SDA.
Zatim smo napravili koaliciju u USK sa NES-om i formirali Vladu i u ovom kantonu. U ponedjeljak bi trebalo da bude formirana i Vlada SBK.
Sljedeća, hronična slabost SDA je slaba podrška birača u kantonalnim centrima, posebno u Sarajevu gdje bilježimo kontinuirani pad rezultata. A to zaista nismo zaslužili. U odbrani Sarajeva, u organizovanju ratnog preživljavanja, u izgradnji ratnog tunela, u mirnoj reintegraciji grada, u postratnoj obnovi koja je od srušenog grada ponovo napravila respektabilan turistički i kulturni centar, u ekonomskom napretku koji je omogućio da se u Kantonu Sarajevo prikupi PDV-a kao u cijeloj Republici Srpskoj, presudna je bila liderska uloga SDA.
Naravno, bilo je i grešaka, pogrešnih kadrovskih izbora, ali ko radi – taj i griješi. Slijede lokalni izbori, moramo se približiti biračima, naročito onima koji su rođeni poslije rata, i vratiti Sarajevo, Zenicu, Bihać, Mostar, osvojiti konačno i Tuzlu.
Formula je intenzivan rad na terenu, kvalitetni mladi kadrovi i koalicije.
Treći problem je nikad lošiji odnosi SDA sa dijelom međunarodne zajednice koji je potreban Bosni i Hercegovini, koji nam je pomogao da opstanemo, da očuvamo stabilnost i da napredujemo. Imamo dugu saradnju i različita iskustva sa zemljama demokratskog Zapada. Pružili su nam, i dalje nam pružaju, vitalno važnu pomoć i podršku. Dalji razvoj liberalne demokratije, napredak ka članstvu u NATO savezu i Evropskoj uniji nemaju alternativu.
Ali, bilo je i grešaka, pa i grijehova koje su prijatelji iz demokratskog svijeta počinili u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i njen narod.
– Nametnuli su embargo na uvoz oružja i time omogućili nadmoć Mladićeve vojske koji je kulminirao genocidom – ali su zatim promijenili odluku, pomogli da se stvori jaka Armija RBiH i NATO udarima ostvarili vojni balans;
– Dopustili su pokolj u „zaštićenim UN zonama“ Srebrenica i Žepa, posmatrali su danima putem satelita šta se dešava, podizali borbene avione pa ih vraćali – ali su zatim formirali Haški tribunal koji se sistematski pozabavio zločinima u BiH, i u kom su završili Milošević, Karadžić, Mladić i niz izvršilaca zločina na nižem nivou;
– U Dejtonu su polovinu Bosne i Hercegovine, uključujući i teritorije na kojima su počinjeni stravični ratni zločini i genocid predali Karadžićevoj strani, dali joj državne atribute i institucije, taj dio Bosne i Hercegovine u kom su zločinom i genocidom protjerani svi nesrbi, nazvan je Republika srpska
– ali zatim su uložili ogromnu energiju i pozitivan pritisak da se dio tih nepravdi popravi, da se od Bosne i Hercegovine napravi država, a od Republike Srpske tek entitet koji nema vlastitu vojsku, obavještajnu službu, porezni sistem, valutu, registarske tablice;
– Čitavu posljednju deceniju su se povlačili pred drskošću i provokacijama Milorada Dodika, nijemo su posmatrali kako pravi protivustavne referendume, kako prijeti dovršetkom ratnih ciljeva, kako negira genocid i odlikuje ratne zločince – a onda je Visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo Zakon kojim je zabranio negiranje genocida i kriminalizirao ga, sa zaprijećenom kaznom do pet godina zatvora.
Nama je potrebna međunarodna zajednica, PIC, OHR, Brisel, Washington. Mi moramo imati bolje rezumijevanje i bolju saradnju s njom. Postoje dva načina da se to ostvari.
Prvi je da krenemo stopama Trojke, da podanički i poslušnički prihvatimo protektorat u kom se stabilnost BiH i
Balkana postiže davanjem ustupaka onima koji prave probleme, na račun države Bosne i Hercegovine, sputavanjem snage bh. patriota, i posebno sputavanjem Bošnjaka.
Drugi način je onaj koji prakticiramo već tri decenije. Kritikujemo Zapad kada griješi, tražimo da postupa ispravnije, principijelnije, da se drži vlastitih standarda, principa i obaveza koje je preuzeo. Da se ne povlači pred drskošću balkanskih siledžija. Ovaj pristup je, uz sve rizike, otpore i neugodnosti koje je nosio, uvijek dao rezultat. Veći ili manji.
SDA nije poslušnička stranka, nismo isporučili što se od nas tražilo u Neumu, stalno smo nešto tražili od PIC-a, OHR-a, međunarodne zajednice, grebali im po savjesti, kritikovali, tražili pravdu, išli im na nerve. I nervozno reaguju, žele da nas odstrane. Ali neće iznijeti prave razloge za to, iznijeće neistine, neutemeljene diskvalifikacije. Za SDA je u posljednjoj godini rečeno da smo „doprinijeli disfunkcionalnosti Federacije, da blokiramo istrage o korupciji i preferiramo retoriku podjela umjesto pomirenja“, da su nas „finansirale kriminalne mreže“. A ovih dana i da je povezana sa „snagama koje šire maligni utjecaj u Bosni i Hercegovini“. Ništa od toga narovano nije istina.
SDA neće uzvratiti prepirkom, a naročito neće uzvratiti neistinama. Nastavit ćemo da radimo ono što smo radili svo vrijeme – boriti se za jačanje države Bosne i Hercegovine, za više pravde na bazi istine. Nije naša krivica što istina ima gorak ukus.
SDA će u ovom mandatu većinom biti u opoziciji. Pitanje je kako će se to odraziti na stanje u Bosni i Hercegovini, i kako će se to odraziti na samu SDA?
Učinićemo sve da štete budu što manje, prije svega za državu, ali i za stranku koja je državotvorna. Blok stranaka koji se može nazvati patriotskim, ili suverenističkim, je za sada difuzan, ali je masivan i postavljen je na čvrste temelje – SDA, DF, NES, SBiH nisu u vlasti zato što im je interes države i dostojanstvo nacije bilo preče od vlasti. Ovaj blok će rasti, dobivati fizionomiju i unutarnju koheziju. SDA treba ponuditi koncizan program mjera i stavova koji su na liniji odbrane države, odrediti crvene linije po svim kritičnim pitanjima, ali definisati i prioritete koji garantuju napredak po bitnim pitanjima za napredak zemlje.
Sličan, ali širi program mjera trebamo uraditi za strukturu SDA. U prethodnom mandatu smo nizom apelacija Ustavnom sudu zaustavili napad na državu, a u Federaciji BiH je ostvaren najveći postratni napredak. Trebamo definisati ambiciozan set mjera i odrediti kompetentno koordinaciono tijelo koje pratiti rad Vijeća ministara i entitetskih vlada na dnevnoj bazi. Ne smijemo dopustiti novu stagnaciju i nazadak jer za sve bitno, od ubrzanog razvoja privrede do masovne izgradnje infrastrukture smo stvorili solidne preduslove.
Odlazak u opoziciju će uzrokovati odlazak dijela kadrova koji su u politiku i u SDA ušli iz karijerističkih i interesnih motiva. S druge strane, ispravne, jasne, patriotske politike će privući ispravne, patriotski orjentirane članove i glasače. Desit će se spontano „čišćenje SDA“ koje mnogi odavno zagovaraju i prizivaju. Moramo naći način da narodu pojasnimo da se politikom bavimo u njegovu, a ne u vlastitu korist, i da sve udarce koje smo primili i koje ćemo tek primiti trpimo za boljitak države Bosne i Hercegovine i njenog naroda.
To će nam, uz širenje koalicionog kapaciteta, ali i neminovne greške Trojke na koje ćemo kao i do sada konstantno ukazivati, na narednim izborima donijeti dominantnu pobjedu. Možda i nikad ubjedljiviju, ako Bog da.
I na kraju – sutra nas očekuju važni izbori, jedni u Živinicama gdje naš kandidat Began Muhić treba biti izabran za gradonačelnika i nastaviti sa odličnim poslom koji je radio rahmetli Samir Kamenjaković.
Drugi su u Turskoj, gdje je koalicija predvođena sestrinskom AK Partijom osvojila većinu u Velikoj narodnoj skupštini, a predsjednik Redžep Taip Erdogan u drugom krugu ide ka dominantnoj pobjedi nad kandidatom opozicije.
Uvjeren sam da ćemo s Božijom pomoći slaviti dvije važne pobjede!
Hvala vam na pažnji, svako dobro!
