Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović govorio je za magazin Stav o aktuelnim političkim dešavanjima u Bosni i Hercegovini. Posebno se osvrnuo na potrebu stvaranja jakog probosanskog bloka i da opstanak našeg naroda i naše zemlje zavise samo od nas.
– Snažan probosanski blok jedini je odgovor na sve agresivnije nacionalističke politike, na prvom mjestu na onu koju oličava i predvodi Milorad Dodik. Podjele i rivalstva među patriotskim strankama neumitno vode slabljenju pozicije, popuštanju i prepuštanju. Popuštanju u odnosu na nacionalističke i separatističke politike i prepuštanju pozicija nauštrb Bošnjaka i probosanski orijentiranih Srba i Hrvata. Tome dvome smo zorno svjedočili u posljednjih godinu dana.
S Nerminom Ogreševićem sam razgovarao prije nekoliko dana, odnosi između nas dvojice su sasvim dobri i korektni. Odluke SDA HNK donijele su nešto nervoze i razočarenja, ali vjerujem da smo to prevazišli. S Komšićem i DF-om imamo izgrađen odnos, branimo iste vrijednosti, izdržali smo zajedno u proteklim godinama jake pritiske nacionalističkih snaga potpomognutih dijelom međunarodne zajednice. Odnosi s Efendićem i SBiH-om se grade, postupno uspostavljamo povjerenje. Cijenim da će biti izvjesne saradnje na lokalnim izborima 2024, a zatim i pune saradnje na općim izborima 2026. Naravno, lokalne sebičnosti i kratkovidosti mogu sve ovo dovesti u pitanje, stoga predsjednici stranaka imaju posebnu odgovornost da to ne dozvole, da osiguraju da prioritet bude država Bosna i Hercegovina, njena stabilnost i napredak.
Bošnjaci često osjećaju jednu stiješnjenost i prijetnju, pa nije rijetko čuti da se pretvaraju u Gazu, da im prijeti scenarij Palestine. Ipak, Vi ste nedavno izjavili da međunarodna zajednica takvo nešto ne bi dopustila. Na čemu temeljite tu vrstu povjerenja, s obzirom na to da je međunarodna politika u mijeni, da je upravo s Palestinom pokazala da joj je moral potpuno fluidna kategorija.
– Ne radi se o mom povjerenju niti o moralu međunarodne zajednice. U politici se računice prave na bazi interesa. Pa i principi su u funkciji stabilnosti, predvidivosti, na kraju krajeva u funkciji interesa. Mora se znati za neki red, zakon, međunarodno pravo, moraju se poštovati preuzete obaveze.
Naš opstanak ipak zavisi samo od nas. Nisu nas branili drugi ni 1992, i rat je prestao tek kada je Armija RBiH uspostavila vojni balans. Ali su nas mnogi pomagali, i s Istoka i sa Zapada, na prvom mjestu su to bile Sjedinjene Američke Države. Uvjeren sam da smo i tu pomoć izborili svojim odnosom prema civilizacijskim vrijednostima, viteškom borbom i spremnošću na žrtvu.
Sve je moguće u politici. Kada je budućnost BiH u pitanju, a time i budućnost Bošnjaka, postoje samo dva scenarija. Moguć je scenarij po kom će politika iscrpljivanja koju od pada Aprilskog paketa ustavnih primjena provodi Milorad Dodik umoriti međunarodnu zajednicu, uplašiti bh. pravosuđe i da će se, nakon svega što je izgovorio i uradio, nakon silnih uvreda koje je uputio predstavnicima svjetskih sila i velesila, svi povući pred njim i dopustiti da procesi u BiH i na Balkanu krenu u nekontroliranom smjeru. Drugi, daleko realniji scenarij jeste da će se politika iscrpljivanja vratiti Dodiku kao bumerang, da će smoriti njega a ne BiH, da će sankcije protiv njega i ljudi koji ga okružuju postajati sve konkretnije i efikasnije, da će narod u RS-u trpjeti zbog njegovog sudara s međunarodnom zajednicom, da će shvatiti da se pojedinci i porodice bogate a narod iscrpljuje ekonomski i biološki, da će bh. pravosuđe dovršiti proces koji je pokrenut i vjerovatno otvoriti i neke druge, da će se naći alternativa među političarima u RS-u koja će Dodika i SNSD zamijeniti i biti spremna na normalizaciju odnosa u BiH.
“Onaj ko je slab nepravedan je ne samo prema sebi, nego i prema svojim susjedima, jer ih može staviti u iskušenje da ga napadnu”, riječi su Vašeg oca iz teksta “Muslimani i Izrael”. Imamo li snage, predsjedniče Izetbegoviću, da ne budemo slabi, za ne daj Bože?
– Imamo, naravno. Narod koji se bori za opstanak i ne ugrožava nikoga će uvijek naći snage i načina da se odbrani od napadača koji nije ničim ugrožen i jedini mu je cilj ostvariti dominaciju. Snaga, međunarodni položaj i resursi kojima sada raspolažemo su daleko jači od onih kakvima smo raspolagali 1992.
Izvor: Magazin Stav
