Izrael nastoji postići “brzu pobjedu” koju Iran pokušava osujetiti, a obje strane ovise o odluci američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji drži ključ uspjeha ili neuspjeha. U međuvremenu, izrael je postao bojno polje, usred kontinuiranih gubitaka vojnika, zarobljenika u Gazi i civila.
Izrael vodi dva istovremena rata, u Gazi i Iranu, unatoč tome što je njegova doktrina izgrađena na kratkim ratovima. Što bitka duže traje, to se manje dobitaka postiže i veći su troškovi. U Gazi nema rješenja niti plana za sljedeći dan. U Teheranu, međusobna eskalacija prijeti da postane svakodnevna stvarnost, što dovodi do dugotrajne patnje.
Deklarirani ciljevi Izraela su uništiti iranske nuklearne i balističke raketne sposobnosti, dok je njegov skriveni cilj srušiti iranski režim.
Strah od iscrpljenosti
Bez jasnih ciljeva ili konačnog rješenja, Izrael ponavlja pogrešku iz Gaze i u Iranu, gdje je premijer Benjamin Netanyahu, kojeg Međunarodni krivični sud traži zbog ratnih zločina u Gazi, pokrenuo napad bez rješavanja pitanja Gaze ili povratka zatočenika, i bez dovoljne međunarodne pripreme. Rezultat je rizik iscrpljivanja na dva fronta, uz nedostatak vodstva koje bi pružilo pravi izlaz.
Izraelski analitičari upozoravaju na opasnost da okupatorska država sklizne u dugotrajni rat iscrpljivanja, usred konsenzusa da je vojno rješenje nemoguće. Ističu potrebu da se iskoriste specifična “postignuća” koja je Izrael dosad ostvario prije nego što bude suočen s američkim pritiskom koji bi mogao nametnuti uvjete koji bi ugrozili te dobitke.
Analitičari procjenjuju da bi Izrael mogao izgubiti kontrolu nad situacijom u ratu sa Iranom, te da bi konačnu riječ o budućnosti rata i iranskog nuklearnog pitanja mogao imati Trump, koji se široko smatra odlučujućim igračem u ovom scenariju.
Različite analize slažu se da Washington drži ključ eskalacije i rješenja, unatoč njegovom inzistiranju da ostane u sjeni. Svi putevi prolaze kroz njega, od obavještajnih službi do diplomacije, usred delikatne ravnoteže između javne opreznosti i stvarne uloge.
Bez američke podrške Izrael se suočava s velikim izazovima: nastavkom eskalacije sukoba, podnošenjem vojnih i političkih posljedica, te pokušajem uravnoteženja iranskih napada na domaćem terenu s izraelskim napadima duboko unutar Irana.
Analitičari naglašavaju da vojni uspjeh ne poništava potrebu za političkom hrabrošću i jedinstvenom vizijom, te da bez jasnog političkog plana nema stvarnog kraja sukobu između Tel Aviva i Teherana. Podsjećaju na iskustvo Gaze, ističući činjenicu da samo bombardiranje nije dovoljno ako nije popraćeno vizijom za ono što slijedi. Izrael često briljira na počecima, ali posrće u posljedicama.
Pod naslovom “Iscrpljivanje postignuća prije nametanja ograničenja”, vojni analitičar Yedioth Ahronotha Yossi Yehoshua napisao je da je najvažnija lekcija, nakon razmjene napada između Izraela i Irana, potreba da se iskoristi trenutni vojni zamah i postignu maksimalni dobici prije nego što politički i međunarodni pritisci počnu ograničavati slobodu djelovanja.
Objasnio je da visoki izraelski vojni izvori dosadašnja postignuća opisuju kao “bez presedana”, od neutralizacije nuklearnih postrojenja i ubijanja znanstvenika do uništavanja lansera projektila i napada na iransko vojno vodstvo.
Yehoshua vjeruje da se ti iznimni dobici moraju politički prevesti u prihvatljiv sporazum kako bi se spriječilo da Izrael sklizne u dugotrajni rat iscrpljivanja s Iranom. Dodao je da se smanjenje iranske raketne paljbe može pripisati napadima na vodstvo Revolucionarne garde, što ukazuje na to da izraelska vojska vidi trenutno stanje kao vrhunac operativnog postignuća.
Yehoshua da se na političkoj razini ova superiornost mora iskoristiti prije nego što se nametnu potencijalna međunarodna ograničenja, posebno s neposrednom američkom intervencijom. Poruka Glavnog štaba je jasna: “Postigli smo neviđenu superiornost, i to se mora politički prevesti prije nego što bude prekasno.”
Unatoč tim postignućima, Yehoshua upozorava na preostalu opasnost, naglašavajući da vojska ne skriva svoju zabrinutost zbog sposobnosti Irana da nastavi lansirati dalekometne projektile.
U analizi Yedioth Ahronotha citiraju se visoki vojni dužnosnici Izraela koji poručuju: Svako tko misli da se ova prijetnja može eliminirati bez cijene, vara se. Ili ćemo se suočiti s njom danas i platiti cijenu, ili ćemo se kasnije suočiti s prijetnjama koje se ne mogu obuzdati.”
يدعوت أحرنوت نقلاً عن مصادر رفيعة في جهاز الأمن الإسرائيلي : أحد الصواريخ التي أُطلقت صباح اليوم من إيران كان مُركبًا من عدة صواريخ صغيرة، وعند الانفجار، تفرقت إلى عدة نقاط في منطقة غوش دان وانفجرت . pic.twitter.com/ed0kZnVaE5
— Tamer | تامر (@tamerqdh) June 19, 2025
Potreba za Trumpom
Izrael je pokrenuo rat protiv Irana, kaže Amos Harel, vojni analitičar za Haaretz, “vješto, s ciljem odgode njegovog nuklearnog projekta i smanjenja njegovih raketnih sposobnosti, dok čeka američko sudjelovanje pod Trumpom. Međutim, američka podrška ostaje retorička, usred dvosmislenosti u Washingtonu i nevoljkosti da se poduzmu ofenzivne akcije.”
Unatoč postignućima Zračnih snaga i njihovoj sposobnosti da slobodno djeluju iznad Irana, Harel dodaje, “Postoji strah da će se zamah smanjiti”, upozoravajući da “se nazire dugi rat iscrpljivanja”, sličan ukrajinskom scenariju, bez iste međunarodne podrške.
Vjeruje se da Izrael, koji možda klizi u rat iscrpljivanja s Iranom, više nije spreman za domovinsku frontu s tako masivnim ljudskim gubicima, uništenjem zgrada i infrastrukture, te jasnim nedostatkom zaštite i skloništa.
Harel dalje nastavlja: “Ograničeni uspjeh Izraela u napadu na Iran mogao bi potaknuti preispitivanje.” Ističe da je “Izrael postigao snažan udarac, ali postupno gubi svoju moć.” Tvrdi da bi uništenje nuklearnog postrojenja Fordo zahtijevalo američku intervenciju s bombarderima B-2. Međutim, Trumpova odluka ostaje neizvjesna zbog njegovih nestalnih raspoloženja.
Usred toga, dodaje Harel, “Netanyahu je zaokupljen unutarnjim sukobima i pokušava imenovati novog šefa Shin Beta usred rata.” Nije objasnio svoje odluke javnosti, a obavještajne opravdanosti za napad predstavljaju se retrospektivno.
Iako izraelska vojska tvrdi da je spremna, Harel vjeruje da pitanja ostaju otvorena u izraelskoj areni: Je li ovaj rat bio istinska sigurnosna nužnost ili avantura za političko vodstvo kojem nedostaje samopouzdanja?
