Prekid rata u Pojasu Gaze u obliku koji je postojao prije nego što je sporazum o prekidu vatre stupio na snagu 10. oktobra 2025. nije okončao izraelske vojne operacije, uključujući ubistva u Gazi, bombardovanja i direktno ciljanje otpora i civila.
Brigada Al-Qassam, vojno krilo pokreta Hamas, saopćila je jučer da je u izraelskom zračnom napadu zapadno od grada Han Junisa na jugu Pojasa Gaze u subotu navečer, ubijen „komandant brigade Rafah“ i član njihovog Općeg vojnog vijeća Samir Mahmoud Abu Yunis. Iz Qassama je saopćeno da se Abu Younis pridružio njihovim redovima 1991. godine, da je napredovao kroz komandne pozicije i predvodio Zapadni bataljon u brigadi Rafah prije nego što je preuzeo komandu nad brigadom. Također, “bio je jedan od najvažnijih komandanata koji su učestvovali u planiranju i nadzoru napada 7. oktobra 2023. godine”.
Izraelska vojska je, sa svoje strane, u jučerašnjem saopćenju navela da su „tokom noći izraelska vojska i Služba opće sigurnosti (Šin Bet) izveli napad na jugu Pojasa Gaze, u kojem je likvidiran Samir Mahmoud Hasan Abu Yunis, komandant Rafah brigade u vojnom krilu Hamasa“. U saopćenju se tvrdi da je Abu Yunis „radio na obnovi operativne sposobnosti brigade, kao i sposobnosti pokreta Hamas u cjelini, nakon što su pretrpjeli ogromne gubitke tokom rata“.
Navedeni atentat izveden je usred stalnih svakodnevnih izraelskih kršenja sporazuma o prekidu vatre. Broj poginulih otkako je sporazum stupio na snagu otkriva ekspanziju ove zločinačke politike, budući da su izraelska kršenja dovela do ubistva 1.593 Palestinaca i ranjavanja 5.748 drugih, uz hapšenje 217 građana, kako se navodi u najnovijim statistikama vladinog ureda za medije u Gazi.
Sprečavanje obnove otpora
Izraelska vojska je od oktobra prošle godine izvela desetine atentata na lidere pokreta otpora u Gazi. Izrael na ovaj način pokušava da spriječi frakcije otpora da povrate operativnu i organizacijsku sposobnost. Palestinski politički analitičar Firas Yaghi uočio je da se politika ubistava u Gazi kreće u dva glavna smjera: prvi je vojno i autoritarno potkopavanje frakcija otpora, predvođenih Hamasom, a drugi je slabljenje njihove prisutnosti unutar palestinskog društva u Gazi.
Cilj nije ograničen na slabljenje vojnih sposobnosti, već se proteže, prema Yaghiju, na “utjecaj na odnos frakcija s društvom u Gazi i stvaranje osjećaja da im njihova prisutnost predstavlja teret, paralelno sa stvaranjem političkog i sigurnosnog vakuuma koji može dovesti do haosa ili omogućiti pojavu novih vođa i subjekata sposobnih upravljati sektorom prema izraelskim percepcijama.”
Prema njegovom mišljenju, ti planovi neće postići svoje krajnje ciljeve, jer su frakcije, predvođene Hamasom, ukorijenjene u palestinskom okruženju, a njihova prisutnost ne može se prekinuti pukim ubistvom njihovih vođa. Međutim, upozorio je da stalna sloboda kretanja izraelske vojske unutar Pojasa Gaze, u nedostatku stvarnih jamstava za zaustavljanje napada, daje Izraelu priliku da nastavi ciljati pod različitim sigurnosnim izgovorima.
Sa svoje strane, palestinski vojni stručnjak general-pukovnik Samir Abahra povezao je nastavak ubistava u Gazi sa stanjem političke slijepe ulice i neuspjehom u postizanju sporazuma koji bi okončao sukob i uspostavio jasne i obvezujuće mehanizme za provedbu prekida vatre. Što se tiče razmjera uspjeha politike ubistava u Gazi u izazivanju pomutnje unutar palestinskih frakcija, Abahra vjeruje da izraelski vojni pritisak može postići privremeni učinak na organizacijsku strukturu te dovesti do slabljenja sposobnosti i zbunjivanja procesa donošenja odluka, ali to ne znači nužno ukidanje mogućnosti preoblikovanja vojnih i organizacijskih struktura.

