Izraelski premijer poziva evropske Jevreje da napuste evropski kontinent i uvjerava ih da će biti sigurnije u Izraelu.
Međutim, ne samo da evropski Jevreji nisu sigurni nego i Izraelski Jevreji imaju poteškoće da vjeruju da će preživjeti sve poteškoće u regionu na koje ih Netanyahu svaki dan upozorava.
Ali, hajde, recimo, da će hiljade Jevreja napustiti svoje poslove, studije i kuće i odlučit se da potraže spas u Izraelu. Šta će naći ovdje?
Pronaći će da desničari predstavljaju izraelsku ljevicu kao saradnike sa nacistima u namjeri da unište zemlju. Pronaći će da su sretni što nisu došli kao izbjeglice iz Eritreje ili Sudana ili kao jevrejski imigranti iz Etiopije.
Jevreji koji su bili žrtve evropskog antisemitizma zamjeniti će ga za rasizam. Otkriti će da su postali građani jedne okupacijske zemlje, jedne okupacije koja je prouzrokovala isti antisemitizam koji ih je natjerao da pakuju svoje torbe.
I ovdje su dvije činjenice na koje bi evropski Jevreji trebali bolje razmisliti. Izraelska stopa ubistava je 1,8 od 100 000 stanovnika, dok je ta ista brojka u Francuskoj 1 od 100 000 stanovnika u Danskoj 0,8 od 100 000 stanovnika.
Prošle godine u Izraelu je 27 osoba ubijeno u terorističkim napadima dok u Danskoj u Francuskoj nije ubijena ni jedna osoba.
Situacija u Evropi bi se mogla pogoršati, ali je u Izraelu taj rizik mnogo veći. Ako Evropski Jevreji dođu odmah u Izrael mogu glasati na izborima u martu i podržati osobu koja im je obećala sigurnost i pozvao ih da se dosele ili bolje reći naredio im.
Istina, brzo će primjetiti da njihova sigurnost nije ugrožena od ISIL-a ili Al-Kaide i neće biti žrtve ubitačnog antisemitizma. Ali da bi postali pravi Izraelci morat će prihvatiti izraelsku depresiju i konstantni strah rat ili uništenje – ili oboje.
Naravno, evropski Jevreji možda mogu postaviti pitanje: “ako je tako loše u Izraelu, zašto ga izraelci ne napuste?” Odgovor se da naznačiti u pitanju. Mi smo izraelci. Naš identitet nama je već nametnut. To je naša kultura, a solidarnosti imamo samo za sebe.
To jest, ima Palestinaca u Izraelu, ali su oni neprijatelji u ovom trenutku. Ljutnja koju dio nas osjećaju nije usmjerena prema zemlji, već prema liderstvu zemlje, jer oni kvare nacionalni identitet sa nacionalističko – vjerskim otrovima.
Mi ponosno preživljavamo uz pomoć izreke: “Preživjeli smo Faraona, preživjeti ćemo i ovo.”
Preživljavanje više nego kvalitet života je centralno u našem identitetu.
Vi, evropski Jevreji, ste naučili da tražite kvalitet života. U Izraelu ko god traži kvalitetan život kao, naprimjer u Berlinu, smatran je izdajnikom.
I molim vas nemojte pomiješati Izraelnost sa Jevrejstvom. Izraelci ne vole strance iako su Jevreji. Samo pitajte Ruse, njih 150 000.
I pitajte Buharane, Kurde i Etijopljane koji su desetljećima nakon dolaska još uvijek identificirani po zemlji odakle su došli. Naravno, imate pravo da selite i naravno da ćete imati toplu dobrodošlicu na aerodromu. Međutim, sjetite da Izrael brzo guta doseljenike, ali ih ne provaruje.
Povelja o međumuslimanskoj solidarnosti
20 Februara, 2024
