Autor: Index.hr
Zapadna obala, koju tako nazivaju zbog geografske relacije u odnosu na rijeku Jordan, zapravo predstavlja veći od dva palestinska teritorija (drugi je Pojas Gaze) s burnom i nasilnom poviješću. 1950. godine Zapadnu obalu je anektirao Jordan i njome upravljao sve do Šestodnevnog rata, kada ju je zauzeo i okupirao Izrael.
Otad je Izrael administrirao Zapadnom obalom kao područjem koje je nazivao Judeja i Samarija, proširivši svoja prava na istočni Jerusalem 1980. godine. Izraelci nikada formalno nisu anektirali Zapadnu obalu, za razliku od istočnog Jerusalema, te statusna pitanja grada i teritorija promatraju odvojeno. Međutim, ni UN ni bilo koja druga država u svijetu pojedinačno ne priznaje izraelsku aneksiju istočnog Jerusalema.
Sredinom 1990-ih je između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije PLO postignut Sporazum iz Osla, kojim je Zapadna obala podijeljena na tri regionalne razine palestinskog suvereniteta, preko Palestinske nacionalne uprave PNA: područje A, koje nadzire i njime upravlja isključivo PNA; područje B, koje nadzire Izrael, a njime upravlja PNA; te područje C, koje zapravo obuhvaća 60 posto Zapadne obale, a nadzire ga i njime upravlja isključivo Izrael.
Izvor mržnje i nasilja
Područje C formirano je od 230 židovskih naselja pod upravom i nadzorom države Izrael (direktna primjena izraelskog pravnog poretka), ali je prema Sporazumu iz Osla većim dijelom trebalo biti prebačeno pod kontrolu Palestinske nacionalne uprave PNA do 1997. godine (što se nije dogodilo, uz podršku Amerikanaca). Ono je glavni izvor nestabilnosti i nasilja. Međunarodna zajednica ova naselja smatra nezakonitima sa stanovišta međunarodnog prava.
Međunarodni krivični sud je 20. decembra 2019. godine najavio i istragu o ratnom zločinu u Palestini. Taj zločin je “premještanje civilnog stanovništva od strane okupacijske sile na teritorij koji okupira”, a u vezi s izraelskom izgradnjom židovskih naselja na području C. Također, najviši dužnosnici Ujedinjenih naroda su u nekoliko navrata izrazili eksplicitan stav kako izraelska izgradnja naselja predstavlja kršenje Četvrte ženevske konvencije (konvencija o zaštiti civilnog stanovništva za vrijeme rata).
Međutim, činjenično stanje je neumoljivo i odudara od pravila međunarodnog prava, dogovorenih sporazumima, a zašto ne reći da odudara i od “ruke” pravde? Na teritoriju površine oko 5640 četvornih kilometara, kolika je projicirana veličina Zapadne obale, procjenjuje se da živi oko 2.747.943 Palestinca, s preko 670.000 nezakonito naseljenih izraelskih doseljenika, od kojih otprilike 220.000 živi u istočnom Jerusalemu.
“Ovo su biblijske zemlje koje su nam obećane”
Židovski doseljenici na okupiranoj zemlji razmišljaju sasvim drugačije. Oni smatraju kako imaju sva “biblijska, povijesna i moralna prava” živjeti i biti sigurni na zemlji gdje se nalaze. Prema njihovim riječima, Zapadnom obalom, koju nazivaju Judejom i Samarijom, drevnim izraelskim kraljevstvima, židovski su patrijarsi hodali prije mnogo tisuća godina, a sada je red došao na njih i njihovu djecu.
Dakle, dolazak jednog dijela doseljenika, koje je Država Izrael svesrdno podržavala i podržava u nastojanjima bespravnog naseljavanja zemlje na kojoj su nekad živjeli Palestinci, motiviran je vjerskim ili nacionalnim razlozima, dok drugi dolaze zbog povoljnijih egzistencijalnih uvjeta. U početku kampanje sve je sličilo pionirskom stilu života, a danas su izgrađena naselja veoma ugodna za boravak i jako bogata, sa zaštitarima na ulazu i ogradama s kamerama i bodljikavom žicom. Njihova populacija porasla je za 16 posto u posljednjih pet godina.
“Treba otjerati i preostale Palestince”
Izraelske skupine za ljudska prava kažu da su njihovi doseljenici, koje je već osnažila najdesnija i najekstremnija vlada u izraelskoj povijesti, iskoristili sukob Izraela s Hamasom u Pojasu Gaze kako bi ostvarili vlastitu agendu. Riječ je o intenziviranju njihovih nastojanja i napora da se što je moguće više Palestinaca istjera iz njihovih domova na Zapadnoj obali.
Tome svjedoči nedavni primjer sela Zanuta, koje se nalazi u brdima južnog Hebrona, a gdje su sedmice intenzivnog nasilja židovskih doseljenika do kraja listopada ove godine prisilili 150 palestinskih stanovnika da donesu nevoljnu kolektivnu odluku o odlasku. Naoružani doseljenici, od kojih su neki bili u uniformama rezervista, a drugi lica pokrivenih balaklavama, počeli su noću provaljivati u palestinske domove, premlaćivati odrasle muškarce i žene, uništavati i krasti stvari te zastrašivati djecu.
Na velik broj sličnih slučajeva reagirala je i međunarodna zajednica. Prvo je francuska vlada osudila “politiku terora židovskih doseljenika” i pozvala izraelske vlasti da zaštite Palestince od “nasilja koje ima jasan cilj prisilnog raseljavanja”, a nakon toga se oglasio i američki Predsjednik Joe Biden, etablirani saveznik Izraela, rekavši kako “napadi ekstremnih doseljenika predstavljaju polijevanje benzinom već zapaljenih požarišta na Bliskom istoku”.
Zabrinjavajući trendovi
Stječe se dojam da i pored spomenutih upozorenja židovski doseljenici na Zapadnoj obali nemaju namjeru promijeniti stavove. Naprotiv, mnogi od njih su, kako smo već spomenuli, rat između Hamasa i Izraela, te tragičnu situaciju u Pojasu Gaze, doživjeli kao jedinstvenu priliku za konačni obračun s Palestincima.
U nedavnim se izjavama za javnost, a u pokušaju popravljanja poljuljanog imidža u svijetu, od mnogih doseljenika može čuti kako su oni u svojoj biti opredijeljeni za mir te da “kao eksponenti zapadnog svijeta žele živjeti u vjeri, sigurnosti i normalnom okruženju, a Arapi su ti koji svaki put pokazuju kako ne misle da Židovi imaju pravo postojati”. Činjenice, a naročito statističke brojke, ipak prikazuju sasvim drugu stvarnost, povezanu s ekstremnom mržnjom i rasizmom.
Naime, prema podacima Ujedinjenih naroda, na Zapadnoj je obali od 2008. godine do septembra ove godine ubijeno ukupno 138 Izraelaca i čak 1012 Palestinaca. Od 7. oktobra izraelske službe unutarnje sigurnosti upoznate su s najmanje četiri slučaja u kojima su doseljenici pucali i ubili Palestince na Zapadnoj obali.
Doseljenicima je iskazana neograničena podrška
Država Izrael snosi punu odgovornost za ponašanje židovskih doseljenika na Zapadnoj obali upravo zato što ih bezuvjetno podupire te idejno, moralno i financijski stoji uz njih. Nameće se logičan zaključak da bi u pitanju mogla biti jedino državna agenda.
S druge strane, svjesno se krše preporuke gotovo svih relevantnih svjetskih centara moći, koji su se nebrojeno puta izjasnili kako je naseljavanje Zapadne obale nezakonito ponašanje s pozicija međunarodnog prava, kršenje Sporazuma iz Osla te glavna prepreka svakom mogućem napretku prema miru, koliko god to bilo malo vjerojatno u ovoj fazi sukoba. Ono je i izvor velikog dijela nasilja na okupiranim teritorijima ako se ima u vidu kako je samo ove godine, prema podacima Ujedinjenih naroda, ubijeno oko 200 Palestinaca i 26 Izraelaca, što se smatra najsmrtonosnijom godinom Zapadne obale u posljednjih 15 godina.
