Izraelske list ‘Maariv’ objavio je analizu istaknutog izraelskog generala Yitzhaka Bricka u kojem upozorava da je ‘razlika između izvještaja izraelske vojske i stvarnosti na terenu zabrinjavajuća, budući da stručnjaci upozoravaju na novi koncept i ukazuju na strateške izazove u borbama u Gazi.’
Yitzhak Brick, koji je jedan od najistaknutijih oficira oklopnog korpusa u prošlosti, i koji je bio na poziciji komandanta vojnih koledža.
General Brick žestoko odbacuje tvrdnje izraelske vojske da je uspjela pobiti polovinu boraca Hamasa, rekavši da je broj poginulih palestinskih boraca u Gazi mnogo manji od toga, a da je otpor gubitke nadoknadio mladim borcima koje je regrutirao tokom agresije.
U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove spomenute analize generala Yitzhaka Bricka.
Za one koji su još uvijek zarobljenici ‘koncepta’ i prate vojne analitičare – dopisnike – od kojih većina prenosi šta je rekao glasnogovornik IDF-a na televiziji, a koji ne govore javnosti istinu, nego radije ih dovode u zabludu; pridonijeli su i pridonose najvećoj katastrofi u povijesti Izraela koja se dogodila 7. oktobra 2023. godine.
Ti vojni dopisnici i analitičari ništa nisu naučili iz strašne nesreće koja nas je zadesila 7. oktobra, te i dalje prenose laži glasnogovornika IDF-a. Glasnogovornikove priče temelje se na direktivama i legitimitetu koji dobiva od viših zapovjednika IDF-a, što velike neuspjehe pretvara u uspjehe.
Ovo je kultura laži koja je narasla do brutalnih razmjera kakvu IDF nikada prije nije vidio. Dnevni izvještaji vojnih dopisnika temelje se na informacijama glasnogovornika IDF-a i viših zapovjednika, u kojima tvrde da su stotine boraca Hamasa ubijene; nedavno je vojni dopisnik izvijestio da je u protekle dvije sedmice ubijeno hiljadu boraca!
Ova laž nije spriječila načelnika štaba da sam objavi da je u Rafi ubijeno 900 boraca Hamasa. Također, tvrde da su zatvorili tunele na osi Filadelfija (pojas uz egipatsku granicu)-Netzarim (pojas koji dijeli Gazu na dva dijela), i druge laži koje ne mogu ovdje spomenuti.
Razgovaram sa zapovjednicima i vojnicima koji se bore u Pojasu Gaze, a oni kažu da gotovo i ne susreću borce Hamasa jer se Hamas bori u gerilskom ratu. Naše snage su izložene eksplozivnim napravama, minskim poljima u koje ulaze bez provjere i protivtenkovskim projektilima koje Hamas ispaljuje iz tunela i odmah nestaju u tim tunelima. U najboljem slučaju, naše snage mogu ozlijediti nekoliko do desetak boraca Hamasa. Zapovjednici i vojnici također kažu da nemaju mogućnosti zatvoriti tunele koji se nalaze 50 metara duboko ispod pojasa Filadelfija-Netzarim. Vojska koja laže ne može pobijediti.
Evo nekoliko primjera – činjenica naspram laži kojima glasnogovornik IDF-a hrani javnost:
Filadelfijski koridor je tampon traka od oko 14 kilometara na granici s Egiptom. Traka je nastala nakon povlačenja IDF-a sa Sinaja 1982. godine, a nakon mirovnog sporazuma između Izraela i Egipta. Traka je ostala pod izraelskom sigurnosnom kontrolom čak i nakon sporazuma iz Osla. U septembru 2005. (nakon 23 godine IDF-ove kontrole Filadelfijskog koridora), IDF se povukao iz pojasa implementacijom plana razdruživanja i završetkom izlaska iz Pojasa Gaze. U maju i junu 2024. IDF je završio ponovnu okupaciju pojasa tokom bitke kod Rafe u operaciji Gvozdeni mačevi.
Tokom 23 godine (1982-2005) IDF prisustva na Filadelfijskoj ruti, nije bio u stanju da zatvori većinu tunela koji su prolazili ispod njega na dubini od 15 pa čak i 50 metara (IDF je prodrla u zemlju do dubine od samo 5 metara), koji su se godinama koristili za krijumčarenje oružja i borbene opreme sa Sinaja u pojas Gaze. Tokom tih godina, mnogi vojnici su ubijeni i ranjeni u operacijama na koridoru. Procjenjuje se da je u to vrijeme ispod Filadelfijske rute bilo najmanje stotinu tunela. Može se pretpostaviti da danas, dvadeset godina nakon povlačenja IDF-a sa Filadelfijske rute, postoji više tunela, od kojih su neki dublji i veći.
Želim da pojasnim da iako je ID nedavno preuzeo kontrolu nad dijelom Rafaha i nadzemnom Filadelfijskom rutom, suprotno izjavama načelnika štaba i glasnogovornika IDF-a, u njima nije ubijeno 900 boraca Hamasa, već samo desetine. Najozbiljnije je to što IDF nije zatvorio tunele koji se nalaze od 15 do 50 metara duboko ispod Filadelfijskog koridora. Da bi se ti tuneli zatvorili, mora se iskopati rov dug 14 kilometara i dubok 50 metara, od Kerem Šaloma na istoku do mora na zapadu. IDF nema ni mogućnosti ni namjere da to učini, a Egipćani to neće dozvoliti. Stoga je glavna misija zbog koje je IDF ušao u Rafah i zauzeo Filadelfijski koridor, a koja nas je koštala mnogo mrtvih i ranjenih, jadno propala. Isto važi i za ono što se dešava upravo u Netzarim koridoru, koji razdvaja sjever i jug Pojasa Gaze.
Oružje i naoružani borci Hamasa prolaze ispod snaga IDF-a koje sjede na koridoru Netzarim, bez ikakvih problema u tunelima od juga Pojasa prema sjeveru i obrnuto. Vrijeme je da IDF kaže istinu, ne obmanjuje ljude i prestane da iskrivljuje stvarnost kako bi stvorio sliku pobjednika; nema ništa opasnije od toga! Nastavak rata koji je izgubio svrhu je sve što ‘vođe’ žele da osiguraju svoj opstanak na duži period. I ne samo to, već će to biti na račun sprečavanja većeg broja smrtnih slučajeva i ranjavanja u našim redovima, oslobađanja talaca, obnove vojske, obnavljanja međunarodnih odnosa i ponovne izgradnje kohezije društva.
Evo odlomka iz poruke borca iz Borbenog inžinjerijskog bataljona u oblasti Netzarim u Pojasu Gaze:
“Posljednjih sedmica sam govorio o obmani IDF-a u vezi s brojem žrtava Hamasa. Pitao sam se glasno tokom čišćenja u Džabaliji, kako je moguće da je 300 boraca poginulo u čišćenju, a da nismo svojim očima vidjeli neprijatelja. Padobranski bataljon nije vidio neprijatelja osim dva borca koji su ubili komandira čete, a njih su sutradan eliminisale snage ID u potpuno drugom sektoru; jer nisu napredovali prema zgradi u kojoj su se nalazili borci. Ali granatiranje i minobacači bili su oko nas cijeli dan i noć! Eksplozije odavde do daljnjeg. Pitao sam se naglas oficiru oklopnog bataljona, da li je moguće da su svi brojevi žrtava koje je IDF objavio rezultat granatiranja? Jer pješaci ne vide neprijatelja. Rekao mi je apsolutno ne.
Ovaj nedostatak je također povezan s našim osjećajem prevare tokom čišćenja u Džabaliji; jer smo bili na vrlo specifičnoj misiji da uništimo određeno područje, a na kraju, kada smo se povukli, nismo uništili ni 40% toga. Logika je bila da uđemo u područje u koje IDF nikada ranije nije ulazio i da uništimo svu infrastrukturu tamo kako se Hamas ne bi mogao fizički vratiti nakon našeg odlaska. Šta se zapravo dogodilo? Povukli smo se bez dovršetka naše inžinjerijske misije, koja je bila jedna od najvažnijih misija tamo, pored pronalaska tijela sedam talaca i uništenja bataljona Hamasa koji se tamo ponovo uspostavio, kao da mu se ništa nije dogodilo! Ista priča dogodila se i sa bataljonom Hamasa koji se vratio u naselje Sabra u Gazi. Hamasovi borci se vraćaju kroz tunele ispod Netzarimove osovine kao da nas nema; jer ih ni na koji način ne ometamo. Za vrijeme obavezne vojne službe bili smo dio snaga koje su stvorile podzemnu barijeru na granici Gaze. Čuvali smo kopače koji su kopali po zemlji mjesecima dok nisu pronašli tunele koji su prelazili ogradu. Na kraju su uništeni, možda ne svi, ali je došlo do određenog uništenja. Zašto ne učine isto u Netzarim osovini? Koja je svrha češljanja komšiluka ako ostavimo tunele ispod osovine, a da ih ne uništimo i zatvorimo, i zgrade u kojima se ponovo mogu osnovati bataljoni Hamasa?
Vojska tvrdi da je 50% Hamasovih boraca još uvijek živo u Pojasu Gaze. Ova informacija ne sadrži ni mrvicu istine. Daleko manje od 50% njih je ubijeno, ali one koji su ubijeni zamijenili su mladići koji su zauzeli njihova mjesta, pa je Hamas danas blizu veličine prije rata.
Naša vojska ne priznaje da nije postigla svoj glavni cilj, a to je raspad Hamasa, već obmanjuje javnost da će mali vojni pritisak omogućiti vojsci da ostvari svoje ciljeve. Moramo zapamtiti da taoci još nisu oslobođeni.
80% od stotina kilometara tunela i dalje je pod kontrolom Hamasa, a broj Hamasovih boraca dostiže desetine hiljada. Mnogi od njih se i dalje kriju u tunelima, a mnogi drugi su izmiješani sa civilima na terenu. To predstavlja ogromnu štetu koja bi se mogla osjećati dugi niz godina, čak i ako Izrael postigne sporazum s njima.
Da bi srušio Hamas, IDF je morao uništiti njegovu glavnu infrastrukturu, a to su stotine kilometara tunela. Nije dovoljno uništiti Hamasove nekretnine i borbenu infrastrukturu na površini i vrlo malo pod zemljom.
Također moramo dobro shvatiti da nas ubijanje vođa Hamasa i Hezbolaha ne približava pobjedi. Svi oni imaju alternative.
Hamas još uvijek ima 80% svojih tunela, s skoro istim brojem boraca kao što je imao prije rata, sa otvorenim prolazima u tunelima koji prelaze od Sinaja do pojasa Gaze, a isto je i na osovini Netzarim. Potencijalne sposobnosti i dalje postoje, pa čak i ako se Hamas odluči za nekoliko godina mirovanja, to će i dalje predstavljati stvarnu prijetnju, koju IDF neće uspjeti srušiti. Kratkoročno i dugoročno, izgubili smo mnogo.
