Piše: SENAD AVDIĆ/Slobodna Bosna
Pravosudni sistem Bosne i Hercegovine sa svim svojim trima sastavnicama (sud, tužiteljstvo, odbrana-advokati) i na svim razinama (država, Federacija, kantoni) razbio se o Fahrudina Radončića, poput načina na koji se administracija Donalda Trumpa svakodnevno urušava na Vladimiru Putinu!
Kao što se u slučaju Trampove blagonaklonosti prema Rusiji i njenom predsjedniku tokom kampanje nije radilo o tome posjeduje li Hazjajin iz Kremlja u “šteku” snimke njegovih “trenutaka slabosti” sa celebrity prostitutkama, kako se pogrešno i površno spekuliralo, tako se ni slučaj suđenja Radončiću nije mogao svesti samo na njegove manevre u vezi sa svjedočenjem stanovite dame pred sudom na Kosovu u procesu
protiv Nasera Kelmendija.
Putin na globalnom, a Radončić na lokalnom planu, bili su samo vrh santi ledenog brijega o koji su se razbila dva Titanika: nova američka “antiestablišment”, post-faktička administracija, s jedne strane, odnosno bosanskohercegovačko kvazireformirano, pseudonezavisno pravosuđe, sa druge strane, kao metafore i posljedice raspada i urušavanja svih moralnih i pravnih stubova društva i države.
Naravno, i prije otvaranja Pandorine kutije (iz koje su pred javnost izašle dobro uhodane, trgovinom i uticajem podmazane mafijaške metode i akteri Radončićevog političkog, poslovnog i medijskog djelovanja) jasno je bilo da pravosuđe nije izvan, nego je odvratni dio tog šireg društvenog i moralnog konteksta, odnosno sunovrata.
RADONČIĆEVI “HAKER IZ BREZE” I “PAPARAZZO TUŽITELJICA”
Znalo se, recimo, da će dugogodišnji Radončićev navijački pristrasan medijski odnos prema pojedinim tužiteljima imati ličnu, obostrano koristoljubivu, pozadinu i motive, te da će, nužno kad-tad, doći na naplatu-komepenzaciju.
Besmislenim, ali za taštu i u svoje poštenje i znanje nesigurnu čeljad važnim nagradama za “ličnosti godine”, uručenim duboko i teško kompromitiranim državnim tužiteljima Diani Kajmaković i Olegu Čavki, Radončić je ulagao u vlastitu budućnost. Čavka je, kao Kantonalni tužitelj, istragu o ubistvu Ramiza Delalića Ćele godinama usmjeravao u krajnje krivom smjeru. (Sjeća li se više iko fantomskog Albanca Bitićija koji je, navodno, prema prvobitnoj verziji istrage ustrijelio Delalića?!)
Diana Kajmaković, državna tužiteljica, čijeg je muža Radončić zaposlio na najbolje plaćenu javnu funkciju u državi (direktor Aerodroma Sarajevo) u procesu protiv Radončića pominje se na nazapamćeno kompromitantan način: od nje optuženi Radončić ultimativno traži da tokom odmora u Dubrovniku njuška za tragovima direktora OSSA-e Almira Džuve i da ga uslika za kompromitirajućom djevojkom!?
U svakom normalnom pravnom poretku Oleg Čavka, poslije svih svinjarija koje je počinio, odnosno za koje ga se tereti (hakiranje bivšeg šefa Barašina, oduzimanje imovine od zatvorenika, sklapanje priznanja uz novčanu nadoknadu…), ne bi mogao imati javnu funkciju u bilom kom javnom preduzeću u rodnoj Brezi. Paparazzo-tužiteljica Kajmaković bi nakon prvih objavljenih nedopuštenih i ponižavajućih kontakata sa optuženim Radončićem, tužiteljsku togu morala za sva vremena objesiti o klin.
AKO SU SVI KRIMINALCI, ZAŠTO NE BI BIO I BOŽO?
Ali, ko odlučuje da li će kompromitirana Kajmakovićka i povratnik u kleptomaniji Čavka biti potjerani iz pavosuđa, ili će ostati, pa čak i biti unaprijeđeni? Njihova sudbina (a posredno i sudbina Fahrudina Radončića) je u rukama Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, čija su najmanje dva člana (Ružica Jokić i Jadranka Lokmić Misirača) u “dužničkom ropstvu” prema Radončiću i njegovom SBB-u: zaposlio im je najbližu rodbinu kao i Kajmakovićki!
Ostavka tužitelja Bože Mihajlovića na funkciju šefa Odjela za organizirani kriminal, i to pri kraju iznošenja dokaza Tužiteljstva protiv Radončića, jeste uznemirujuća, ali nikako nije neočekivana. Mihajlović je “odstrijeljen” promjenom prvobitnog iskaza njegove sekretarice, inače teško, na smrt, bolesne žene. Ona je najprije kazala da Mihajlović nema nikakve veze sa nestankom novca zaplijenjenog od izvjesnog kriminalca, da bi ga nekoliko nedjelja kasnije teško optužila za pljačku.
Promjena iskaza ključnih svjedoka, odnosno njihovo kompromitiranje, spada u abecedu mafijaške tehnologije suočavanja sa pravom i zakonom. Vidjelo se to i na primjeru od kojeg je i počela cijela operacija hapšenja Radončića i mreže njegovih pomagača početkom prošle godine. Ako je za kompromitiranje i bagatelisanje svjedočenja Azre Šarić protiv Nasera Kelmendija u Prištini Radončić potegao tako brojnu, moćnu i beskrupuloznu “mrežu podrške”, zbog čega to ne bi uradio i da bi spasio sebe?!
I prije suđenja onaj ko ga je to zanimalo mogao je znati sve što je važno za razumijevanje “fenomena” medijskog magnata, političara i biznismena iz Crne Gore. Suđenje je samo pomglo da se sklope neke kockce tog mozaika, da se izoštri zašto je sve to do sada bilo lako i moguće: jer uz sebe ima one koji bi, po prirodi posla, trebali biti na suprotnoj strani: pravosuđe. Odnosno, da ipak budemo tačni, njegove korumpirane, kriminalizirane dijelove. Oni danas jesu najutjecajniji, jer su drski, beskrupulozni, samoživi, posesivni, ali bilo bi zastrašuće i ukoliko su i najbrojniji!
