Jedan od sudionika u operaciji krijumčarenja Palestinaca iz Pojasa Gaze, putem sumnjive organizacije povezane s izraelskom okupacijom pod nazivom Al-Majd, otkrio je detalje o putovanju koje je nedavno završilo u Južnoj Africi i izazvalo široku kontroverzu.
Sudionik, koji se predstavio pod pseudonimom Bashir, rekao je da je putovanje u kojem je učestvovao iz Gaze u Južnu Afriku 28.oktobra bilo obavijeno velom tajne.
Objasnio je kako je prvi put stupio u kontakt sa organizacijom Al-Majd. Rekao je da je kontaktirao organizaciju putem oglasa na Facebooku, odnosno da je nazvao telefonski broj naveden u oglasu. Razgovarao je s mladićem po imenu Mu'ayyad, iz područja Nuseirat u središnjem Pojasu Gaze, koji je trenutno u Indoneziji gdje radi s organizacijom.
Pojašnjava da mu je organizacija Al-Majd tražila 400 dolara po osobi kako bi olakšala putovanje iz Gaze u Indoneziju, te da je bio prisiljen platiti traženi iznos jer je život u Gazi bio “vrlo težak”.
Naveo je da je živio u Rafahu, u južnom Pojasu Gaze, prije početka izraelske agresije, te da je tokom rata izgubio sve što je posjedovao – kuću, namještaj i automobil – što ga je prisililo na bijeg.
Bashir je izjavio da je nakon prebacivanja novca na drugi palestinski račun čekao upute za pripremu. Jednog dana primio je poruku s uputama da ode u Khan Younis, u južnu Gazu.
Bashir je objasnio da su mu sve upute poslane putem WhatsAppa. Kasnije mu je naloženo da stigne blizu zgrade Međunarodnog odbora Crvenog krsta u Gazi u 3:00 ujutro po lokalnom vremenu.
Primijetio je da su tamo čekali autobusi, te se ukrcao u autobus broj 2, koji je krenuo prema prijelazu Kerem Abu Salem, koji je pod kontrolom izraelske okupacije.
Dodao je da na prijelazu nije bilo predstavnika Crvenog krsta niti izraelske vojske. Rekao je: “Bilo je nemoguće vidjeti vojsku, ali su pratili sve.”
Naznačio je da su putnici autobusa podvrgnuti temeljnoj pretrazi na prijelazu i da im nije bilo dopušteno ponijeti ništa osim pametnih telefona, lijekova i dragocjenosti.
Dodao je: “Stavili su narukvicu na ruku svakog putnika i više puta nas upozorili da je ne skidamo.”
Bashir je objasnio da su ih zatim autobusom prevezli do aerodroma Ramon u Eilatu, u južnoj okupiranoj Palestini, gdje su svi podigli ruke kako bi pokazali narukvicu, prema uputama, prije nego što su nastavili do terminala aerodroma.
Potvrdio je da je osoblje aerodroma skeniralo njihove pasoše bez žigosanja.
Bashir je objasnio da mu je prilikom odlaska iz Gaze rečeno da će mu odredište biti Indonezija, no kasnije je otkrio da je Palestinska uprava obustavila izdavanje viza za putovanje u Indoneziju, pa su preusmjereni u Južnu Afriku bez prethodne obavijesti.
Dodao je da su prvo putovali iz Ramona u kenijsku prijestolnicu Nairobi, a zatim su drugim letom otišli u Johannesburg, ulazeći u Južnu Afriku bez ikakvih problema.
Bashir je primijetio da mu je organizacija Al-Majd poslala informacije putem WhatsAppa o hotelu u kojem će boraviti u Johannesburgu sedam dana.
Istaknuo je da je i njegova kći putovala na isti način nešto kasnije preko organizacije, ali za 1.000 dolara. Bila je dio skupine od 153 Palestinca koji su se suočili s brojnim poteškoćama, nije im bio dopušten ulazak, čekali su 15 sati u avionu po dolasku.
Osnivač organizacije Al-Majd je Izraelac Tomer Gunnar Lind
Izraelski list Haaretz objavio je informacije o organizaciji Al-Majd.
Prema estonskim poslovnim evidencijama, osnivač organizacije Al-Majd je Tomer Gunnar Lind, izraelsko-estonski državljanin. Britanske poslovne evidencije pokazuju da je Lind osnovao četiri organizacije u Britaniji u posljednjih deset godina, od kojih je tri u međuvremenu zatvorio.
Haaretz je kontaktirao Linda putem njegovog londonskog telefonskog broja. On nije porekao svoju umiješanost u organiziranje emigracije Palestinaca iz Gaze, ali je odbio komentirati ko stoji iza toga.
Južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa prethodno je izjavio novinarima da vlada istražuje detalje putovanja Palestinaca koji su “pod misterioznim okolnostima ukrcani u avion” i prevezeni u Južnu Afriku preko Nairobija.
Rekao je: “Provest ćemo temeljnu procjenu i vidjeti šta budućnost nosi.”
Nakon što se saznalo za ove operacije krijumčarenja Palestinaca iz Gaze, Ministarstvo vanjskih poslova Palestinske samouprave sa Zapadne obale izdalo je saopćenje u kojem izražava duboku zahvalnost za principijelne stavove vodstva, vlade i naroda Južne Afrike u podršci palestinskom narodu i njihovoj stvari, uključujući i njihovo prihvaćanje određenog broja “zavedenih” Palestinaca iz Gaze.
Ministarstvo je upozorilo da će “organizacije koje zavode Palestince, potiču ih na deportaciju i raseljavanje, ili se bave trgovinom ljudima i iskorištavaju tragične i katastrofalne humanitarne uvjete, snositi pravne posljedice svojih nezakonitih praksi i bit će podložni krivičnom progonu i odgovornosti.”
