Piše: Murat Tahirović
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), poznatiji kod nas kao Haški tribunal, uradio je neizmjerno veliki posao u procesuiranju najodgovornijih za počinjene ratne zločine, posebno u BiH. Jesu li presude Haškog tribunala dovoljno iskorištene za pozicioniranje BiH u regionalnim odnosima?
Haški tribunal, kao niti jedan sud do sada, dao je BiH najjače oružje za odbranu koje ima snagu pred međunarodnim demokratskim institucijama. Sudija Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, pravnog nasljednika Haškog tribunala je 11. jula na komemoraciji u Potočarima navel: “Treba zapamtiti da je pravda za međunarodne zločine povezana sa širim ciljevima koji idu dalje od pozivanja na odgovornost. A pravda je, iako je od temeljne važnosti, samo jedna karika u tom procesu. Zbog toga je objedinjavanje naslijeđa Mehanizma i MKSJ-a jedan od mojih najvažnijih prioriteta. To je i odgovornost političkih rukovodilaca u zemljama bivše Jugoslavije koji treba da shvate da kratkoročna politička korist od širenja mržnje može prouzrokovati dugotrajnu štetu. Nadam se da će do potrebne hrabre promjene u načinu razmišljanja doći što prije.”
“Širi ciljevi” su mir i stabilnost, ali i odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Predsjednica Santana nadalje kaže: “Mora se djelovati da se zaustave glasovi mržnje. Sudski zaključci MKSJ-a i Mehanizma koji su pomogli da se utvrde nepobitne historijske činjenice”.
A nepobitne historijske činjenice su da je sud utvrdio dva UZP, jedan iz Beograda, drugi iz Zagreba, te utvrdio u devet presuda agresiju Srbije i Hrvatske, odnosno međunarodni sukob u BiH, kao i mnoge druge činjenice od opsade Sarajeva, istrebljenja, do genocida u Srebrenici. Je li to odgovornost političara u BiH da pored UN Rezolucije rade i na implementaciji naslijeđa Haškog suda kojim se brani i naša država?
Dakle Haški sud je praktično potvrdio većinu onog što se zaista i dešavalo, dao je sudski pečat činjenicama, činjenicama koje još uvijek uspješno negiraju i sa istoka i zapada. Činjenicama koje su ovjekovječene i koje se ne mogu izbrisati, niti promijeniti ali se mogu negirati i mogu dovoditi u pitanje od strane onih kojima takve činjenice ne odgovaraju.
Naša politička elita, ma koliko bila stiješnjena i procjepu između Srbije i Hrvatske sa njihovim strahovitim utjecajem i raširenom diplomatijom, koja je, uzgred rečeno, jedinstvena i pod jednom palicom, ipak uspijeva, uspijeva napraviti takve korake na međunarodnom planu da nam se mnogi iz te i takve međunarodne zajednice dive pa i pitaju kako uspijevamo!? Dvije ključne činjenice, Rezolucija UN i završna presuda Stanišić i Simatović su pokazale da umiju i da žele.
Ko im treba pomoći? Naravno ne samo žrtve, nego prevashodno struka. Da li je struka u BiH dorasla zadatku da naše političare naoružaju faktima i činjenicama za regionalne i međunarodne odnose u funkciji odbrane BiH? Sada je vrijeme da naša akademska preuzme glavnu ulogu.
Struka, dakle znanje iskustvo, svi, univerziteti, škola, državne uprave, tužilaštva, sudovi, svako iz svog domena treba uraditi da naslijeđe Haškog tribunala postane operatibilno za sve probosanske političare.
Ne smijeno dozvoliti da nam preko svojih satelita Srbija i Hrvatska javno ili tajno serviraju lažne ili sto je još gore poluistinite informacije o radu i naslijeđu haškog tribunala.
Ne smijemo dozvoliti da nam informacije plasiraju kvaziistrživači tribunala. Moramo osigurati da nam informacije o rezultatima rada tribunala prezentuju stvarni i zaslužni pojedinci, tužioci i sudije koji su bili akteri optužnica, koji su bili akteri presuda. To su još uvijek živi ljudi i moramo koristi njih i njihovo znanje da približimo rezultate rada tribunala svima u BiH.
(Preporod.info)
