Na području našeg medžlisa živi oko 15 000 Bošnjaka….. Medžlis IZ-e Prijedor broji 17 džamija s tim da treba napomenuti da je 18-ta džamija u Bastasima također pri kraju izvođenja radova a ona se nalazi u skolopu džemata Ćela…..Imamo 14 aktivnih imama a u ostale tri džamije klanja se samo teravih-namaz uz ramazan…..Koliko god ih neko plašio i nastojao zbuniti ovdje u Prijedoru, Bošnjaci znaju ko su i šta su, znaju da je ovo i njihov grad i da je oduvijek i bio, međutim ne bi mogli nabrojati koliko je incidenata ovakve vrste bilo od 98. god. kada su se Bošnjaci počeli vraćati na svoja ognjišta….Razbijanje prozora na Čaršijskoj džamiji uzdrmalo je svakog Bošnjaka. Džamija je srce vjernika i te noći ranjeno je srce svakog Bošnjaka muslimana. A ono čime se nikako ne možemo pomiriti jeste izjava Centra javne bezbjednosti da tu nije bilo vjerske i nacionalne mržnje…..Pored još uvijek otvorenih rana Bošnjaci se bore, žive i rade. Mnogi Bošnjaci svaki dan prolaze pored Keraterma, sjete se Omarske i Trnopolja, a Tomašica … tu pamet staje i daha nestaje, a zadah, zadah se čuje, brate, i to iz usta političara koji s ponosom izgovaraju „Republika Srpska“!…..Ono što je najbitnije, nemojte, zbog svega gore navedenog, svoje kuće i svoja imanja prodavati! Učite svoje mlađe da govore bosanskim jezikom i da obavezno dolaze u Prijedor. Izlazite redovno na izbore…..A evo i mi iz Medžlisa IZ-e Prijedor djelimo radost s vama riječima: Bajram šerif mubarek olsun!
Koliko Bošnjaka živi na području vašeg Medžlisa? Imate li podatak koji je procenat povratnika u ukupnom broju prijedorskih Bošnjaka?
VELIĆ: Na području našeg medžlisa živi oko 15 000 Bošnjaka. Teško je procjeniti koliki je procenat povratka Bošnjaka na području našeg medžlisa, ali na osnovu članarina po džematima mogli bi govoriti o cifri od oko 4 hiljade. Primjetno je da su to većinom penzioneri tako da je mali procenat mladih bračnih parova, omladine i djece u osnovnim školama.
Koliko džamija je do sada obnovljeno ili novosagrađeno?
VELIĆ: Medžlis IZ-e Prijedor broji 17 džamija s tim da treba napomenuti da je 18-ta džamija u Bastasima također pri kraju izvođenja radova a ona se nalazi u skolopu džemata Ćela. Sve su džamije obnovljene i svečano otvorene osim Sultan Ahmedove džamije u Starom Gradu, čiji su radovi također pri kraju, i pomenute u Bastasima. Sve ove džamije su napravljene na istom mjestu gdje su i bile, dakle nema novoformiranih džemata i novih džamija na novim lokacijama.
Koliko aktivnih imama djeluje na području Medžlisa?
VELIĆ: Imamo 14 aktivnih imama a u ostale tri džamije klanja se samo teravih-namaz uz ramazan.
Prijedor je po mnogo čemu jedinstvena destinacija u BiH, pa i šire. Kakva je situacija s aspekta sigurnosti, kako džematlija, tako i imama? Da li je bilo napada na vjerske objekte, skrnavljenja mezarja i sl.? Da li su identificirani počinitelji i eventualno procesuirani?
VELIĆ: Tako je, Prijedor je zaista specifičan grad, a jedna od njegovovih specifičnosti je i ta da se nakon neviđenog pakla 92. god. rodila istinska želja za povratkom i tako su brzo Bošnjaci obnovili svoje domove i džamije, formirali džemate i ponovo nastavili živjeti uprkos svim ranama koje nose u sebi. Koliko god ih neko plašio i nastojao zbuniti ovdje u Prijedoru, Bošnjaci znaju ko su i šta su, znaju da je ovo i njihov grad i da je oduvijek i bio, međutim ne bi mogli nabrojati koliko je incidenata ovakve vrste bilo od 98. god. kada su se Bošnjaci počeli vraćati na svoja ognjišta. Još uvijek se pokušavaju poslati poruke da mi ne pripadamo ovdje. Napadi na vjerske objekte i skrnavljenja mezarja su kulminacija onoga što se nalazi u njihovim glavama. Davno bi se s tim prestalo da naš Centar javne bezbjednosti i tužilaštvo rade odgovornije svoj posao. Upravo zbog toga nisam čuo da je neko procesuiran i da je odležao u zatvoru zbog skrnavljenja džamije i mezarja. Osim ovog zadnjeg incidenta ne znam da li su identificirani počinioci ovih zlodjela.
Da, posljednji incident se dogodio nedavno, odnosno neposredno nakon finala SP u košarci kada je razbijen prozor Čaršijske džamije. Da li je taj incident, zapravo, i svojevrsna poruka Bošnjacima u Prijedoru? S druge strane, kako komentirate gest oca jednog od napadača koji je sam prijavio svoga sina i zatražio da vam se izvine? Može li se to uzeti kao neki kakav-takav pozitivan pomak u gradnji nekog povoljnijeg ambijenta za prijedorske Bošnjake i povratku međunacionalnog povjerenja i suživota u gradu kakav je Prijedor?
VELIĆ: Razbijanje prozora na Čaršijskoj džamiji uzdrmalo je svakog Bošnjaka. Džamija je srce vjernika i te noći ranjeno je srce svakog Bošnjaka muslimana. A ono čime se nikako ne možemo pomiriti jeste izjava Centra javne bezbjednosti da tu nije bilo vjerske i nacionalne mržnje. I ovaj vandalizam su okarekterisali kao „oštećenje tuđe stvari“. Zatim dolazi otac i nudi se da namiri štetu i da smo kojim slučajem to prihvatili to bi značilo da su se stranke dogovorile i ne bi se mogla podnijeti krivična prijava protiv počinioca. Također cjenimo to i pozdravljamo što je on došao predstavio se i rekao da mu je krivo, ali i dalje tražimo da svako odgovara za svoja djela i da se adekvatno kazni kako bi se napokon stalo u kraj vandalizmu, vjerskoj i nacionalnoj mržnji.
Imate li ikakve kontakte sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u Prijedoru?
VELIĆ: Nažalost, do formalnog kontakta još nije došlo, ali sam ja pokrenuo inicijativu i nadam se da ćemo uspostaviti kontakt.
A sa predstavncima gradskih vlasti, posebno sa gradonačelnikom Markom Pavićem?
VELIĆ: S obzirom da sam na dužnost glavnog imama postavljen od 1.augusta ove godine, do sada još nisam kao gl. imam imao kontakt sa gradonačelnikom. Nadam se da će i do toga doći poslije Bajrama ili poslije izbora..
Može li se povući neka paralela o životu Bošnjaka u sigurnosnom pa i egzistencijalnom smislu u samom gradu te po mjesnim zajednicama, odnosno selima prijedorske opštine? Je li isto ili slično, ili ipak ima neke razlike?
VELIĆ: Teško je povući paralelu jer su strahovi različiti, u gradu strahujete od huligana, na selu od pljačkaša i td… međutim, MUP mora ozbiljnije raditi svoj posao kako bi se ovim vandalima i kriminalcima stalo u kraj.
Realnost je takva kakva jest. Kako je Bošnjacima živjeti u gradu u čijoj blizini su prije 22 godine bili logori smrti za Bošnjake i Hrvate, na domak kojega je jedna Tomašica te druga bošnjačka stratišta? Osjetili se još u Prijedoru zadah ne tako davne prošlosti?
VELIĆ: E to je ona specifičnost o kojoj smo govorili, želja za životom u svom i na svom jača je od svega. Pored još uvijek otvorenih rana Bošnjaci se bore, žive i rade. Mnogi Bošnjaci svaki dan prolaze pored Keraterma, sjete se Omarske i Trnopolja, a Tomašica … tu pamet staje i daha nestaje, a zadah, zadah se čuje, brate, i to iz usta političara koji s ponosom izgovaraju „Republika Srpska“!
Ipak, vjerujete li da je suživot moguć u tom gradu i pod kojim uvjetima, eventualno?
VELIĆ: Hoću da vjerujem da je suživot moguć, samo pod uvjetom procesuiranja svih ratnih zločina i kada pošteni Srbi odvoje se i kažu nećemo više da trpimo ljagu zbog tog i tog i mi se ograđujemo od njega, a ne da se u njihovim očima ratni zločinci smatraju herojima. Potrebno je prestati s negiranjem ratnih zločina i javno osuditi sve ratne zločine bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost žrtava i počinilaca, jedan je od zaključaka Učesnika Prve evropske radionice: “Suočavanje s prošlošću koja je opterećena nasiljem u BiH” , a koji su posjetili Medžlis IZ-e Prijedor i Tomašicu 19.09.2014.g. a pokretač projekta ove radionice je Međureligijsko vijeće (MRV) u BiH.
Na samom kraju: imate li neku poruku za Prijedorčane kojih nije mali broj u Americi i Kanadi?
VELIĆ: Dragi moji Prijedorčani! Iako se Amerika i Kanada smatraju daleko od Bosne, ne zaboravite izreku „svijet je mali“, a evo dokaz tome je da komuniciramo i da smo u kontaktu iako smo fizički razdvojeni. Ja znam da su vaša tijela tamo ali srce i duša vam je ovdje u Prijedoru, nastojte da to prenesete i svojim naraštajima, to vam je farz. Također vam poručujem da imate Islamsku zajednicu u Prijedoru koju svi Bošnjaci čuvaju kao zjenicu oka svoga i vi ste dio te Zajednice te nam je obaveza da se čuvamo i pazimo. Ono što je najbitnije, nemojte, zbog svega gore navedenog, svoje kuće i svoja imanja prodavati! Učite svoje mlađe da govore bosanskim jezikom i da obavezno dolaze u Prijedor. Izlazite redovno na izbore.
Povodom nastupajućih bajramskih dana želim vam poručiti da radost Bajrama podjelite sa svojom rodbinom prijateljima i bližnjima i na taj način uveličate radost. A evo i mi iz Medžlisa IZ-e Prijedor djelimo radost s vama riječima: Bajram šerif mubarek olsun!
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
VELIĆ: Hvala i Vama na interesovanju!
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ