SAFF

Kada bi arapski kraljevi iz svog bogatstva izdvajali zekat za siromašne umjesto finansiranja američkih antiislamskih ratova

Facebook
Twitter
WhatsApp

Nedavno je Šejh dr. Muhamed El-Arifi, inače jedan od najaktivnijih islamskih učenjaka i daija danas, koji se živo zanima i vrlo dobro prati stanje i situaciju u islamskom svijetu, na svom Tvitteru, uz fotografiju siromašnog i polugolog muslimanskog dječaka, koji jedva da ima šest godina, a radi kao irget noseći cigle i blokove kako bi sebi zaradio za život, objavio: ”Kada bi se trgovci muslimani istinski bojali Allaha i davali obavezni zekat na svoj imetak i kada bi humanitarne organizacije imale potrebnu slobodu djelovanja, godišnje bi se moglo prikupiti najmanje 100 milijardi dolara. Ukoliko bi se to desilo, onda ne bismo gledali slike djece u očajnom stanju, bez hrane, odjeće i krova nad glavom, prisiljena da rade najteže poslove kako bi sebi osigurala osnovne životne potrepštine.”
U potpunosti se slažemo sa šejhom Arifijem, jer su danas mnogi muslimanski bogataši, ne samo bogati trgovci, zapostavili zekat kao ibadet, iako se on u Ku'ranu najčešće spominje uz namaz, i zaboravili su da je imetak blagodat koju Allah daje kome hoće iz svoje milosti da se ljudi pomognu njime i olakšaju sebi život na dunjaluku, ali i da pomognu siromašnim ljudima i da njima olakšaju, kako bi, na taj način, zahvalili Allahu na toj velikoj blagodati i zaradili vječni Džennet.
Samo je ovdje, kad se već govori o društvenom aspektu zekata, važno spomenuti i zekat na naftu, koja se tretira kao zakopano blago, koji su dužni davati vladari muslimanskih zemalja koji raspolažu čitavim okeanima nafte, a ne daju ga. Informacije radi, zekat na zakopano blago iznosi jednu petinu ili 20 % i ne treba prigodiniti da bi se dao zekat na to blago, već se daje čim se iskopa. Zamislimo sada, koliko se miliona barela nafte dnevno iskopa u muslimanskim zemljama, i koliko miliona dolara ili eura su dužni dnevno dati na ime zekata, a ne daju ga?! A kada bi davali zekat na naftu onako kako je propisano, ne bi postojao nijedan siromah musliman (ne samo djeca) koji bi morao prositi, niti bi bilo gladnih, golih, beskućnika i fukara.
I ono što je još važnije, a što nije spomenuto u šejhovoj izjavi, kada kraljevi Saudije, Emirata, Jordana i drugih muslimanskih zemalja, ne bi, tim novcem od nafte, odnosno od zekata, finansirali američke imperijalističko-osvajačke ratove i to uglavnom protiv muslimana, ne bi bilo gladne i siromašne muslimanske djece, ili još bolje, ne bi bilo toliko ubijene, obespravljene i osiročene muslimanske djece, od Afganistana do Iraka, Sirije i Palestine. Tako to uvijek bude, kada nećeš davat zekat i sadaku potrebnima i prijateljima, onda hoćeš glavarinu i porez zulumćarima i neprijateljima.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA