Autor: Oslobođenje
Nadljudskim naporima, velikom željom, znanjem i iskustvom, upornošću kakva se, nažalost, rijetko doživljava, tim Hitne medicinske pomoći je uspio spasiti život Sulejmanu Ćeskinu. Dispečerski centar je primio poziv da je na groblju Lav jedna osoba povrijeđena od udara groma, te da ne daje znake života. Ekipa koja je bila najbliža se odmah uputila na intervenciju i za jedan minut bila na licu mjesta, gdje je zatekla muškarca bez svijesti, pulsa i disanja. Kiša je padala, sijevalo je, grmjelo i nisu smjeli upotrijebiti ništa od aparata, jer bi na taj način rizikovali i vlastiti život. Započeli su reanimaciju.
Karike u lancu
– S obzirom na neposrednu blizinu KUM-a, odlučili smo se za hitan transport na KUM i krenuli smo u 12.50, a stigli u 12.51 sat. Nijednog trenutka nismo odustajali od reanimacije koju smo provodili i tokom transporta i prijema. I na KUM-u je naš tim nastavio reanimaciju uprkos sugestijama kolega sa KUM-a da se ništa ne može učiniti. Ali, tek kada smo u sali za reanimaciju KUM-a dobili puls, pacijenta smo ostavili na dalje postupanje osoblju KUM-a, prisjeća se dr. Edis Rastić, koji je bio dio tima Hitne pomoći, a tim su činili još i tehničari Alan Ibrulj i Asaf Kereš. Dr. Rastić se sjeća da nikada nije ni pomislio da pacijenta proglasi mrtvim i odustane od oživljavanja, iako su sretni završeci poslije udara groma vrlo rijetki. Nije pomišljao na statistike iako su uslovi za rad bili veoma teški, skoro nemogući.
– Medicina je jedan put za dženet, a hiljadu je prečica za džehenem. Put za dženet je ako se radi ispravno, za šta su potrebni neprekidna budnost, trud, napor, volja, a prečica za džehenem ako se griješi, što se spontano nameće i protiv čega se ljekar i ostalo zdravstveno osoblje neprestano bore. Ljekar se treba osloboditi lažnog osjećaja lične zasluge za uspješnost najdelikatnijih intervencija kakva je kardio-pulmonalna reanimacija, koju smo imali u ovom slučaju. Za uspješan ishod reanimacije, kakav je, hvala Bogu, bio u ovom slučaju, nakon udara groma našeg pacijenta Sulejmana, kojeg je tim ZHMP-a uspješno reanimirao, potrebno je da se istovremeno sretno stekne čitav niz uslova. Mjesto ljekara, kao i bilo kog drugog člana reanimacionog tima, odgovara položaju jedne karike u lancu. Značaj pojedinca je samo u tome da ne bude najslabija karika u lancu. Najslabija karika nije minimalan zahtjev, već, naprotiv, obavezuje na maksimalan trud i usavršavanje svih članova tima i jačanje timskog duha, na čemu insistira cjelokupan menadžment ZHMP-a, sa direktorom dr. Ademom Zalihićem na čelu, kroz brojne kurseve koji se realizuju u Edukativnom centru ZHMP-a s ciljem što kvalitetnijeg i profesionalnijeg pružanja zdravstvenih usluga građanima KS-a, u skladu sa najsavremenijim uzusima urgentne medicine. Definitivno, za mene kao ljekara činjenica da je nakon udara groma, te fatalne nesreće koju rijetki uopće prežive, danas Sulejman živ i zdrav je apsolutna satisfakcija i veliki motiv za dalji rad, kaže dr. Rastić i dodaje kako osjećaj učestvovanja u plemenitom činu kao što je nastojanje da se spasi nečiji život, mnogo realističnije od sebičnog i nerealnog osjećaja samopromocije. Dr. Rastić naglašava kako ljekar ne liječi, on je samo učesnik u izlječenju, za šta su potrebni neprekidan trud i samopreispitivanje.
Sulejman Ćeskin se malo čega sjeća, ali zna jedino da nije bilo dr. Rastića i ekipe Hitne pomoći, koji su učinili sve da se izbore sa njegovom smrću, sasvim sigurno ne bi bio među živima.
– Angažovao me je jedan gospodin da na groblju Lav uredim jedan spomenik. I on je bio sa mnom. Odjednom se naoblačilo i počelo grmjeti i samo što kiša nije počela padati. Sklonili smo se pod jedno drvo jer smo očekivali kratki ljetni pljusak nakon kojeg bismo nastavili raditi. Više se ničega ne sjećam, ali mi je poslije ovaj gospodin koji me je angažovao rekao kako je i njega udar groma bacio na zemlju, ali on je brzo došao sebi i pozvao Hitnu pomoć, priča Ćeskin koji je nakon 15 dana provedenih na KCUS-u dobro, nema težih posljedica osim bolova u nogama i gubitka snage.
Tvrdi da ne može raditi kao nekada, brzo se umara, ali se nada da će i to proći.
Sedam kopči
– Sve što sam imao na sebi izgorjelo je, hlače, lančić, papuče. Čak i na bankovnoj kartici koja se nalazila u novčaniku spržen je kod. Na glavi sam imao sedam kopči, tvrdi četrdesetosmogodišnji Sulejman Ćeskin, koji je imao mnogo sreće, jer je istog dana dvadesetpetogodišnji Sarajlija izgubio život od udara groma prilikom kupanja u moru, u Hrvatskoj. Sulejman je nakon izlaska iz bolnice posjetio ZHMP i zahvalio i direktoru Zalihiću i ekipi koja mu je spasila život.
– Uvijek nas raduju ovakve situacije. Od početka ove godine timovi ZHMP-a su imali 54 uspješne reanimacije, što je iznad svih prosjeka. Zaista se trudimo da učinimo sve što je u ljudskoj moći. Apelujemo i na građane da ne koriste ekipe Hitne pomoći za situacije u kojima nisu životno ugroženi, jer sretni završeci u hitnim slučajevima zavise od slobodnih ekipa i njihove udaljenosti od mjesta nesreće, odnosno od vremena koje imaju za dolazak, rekao nam je Adem Zalihić, direktor Hitne pomoći.
