Bolno ovaj naslov zvuči, a još je bolnije kada se zna da je uistinu tako. Teško je bilo koji medij danas otvoriti, bilo štampani bilo elektronski, a da u prvom planu nije policijska stanica u Zvorniku. Nešto što nas je već dva puta uzdrmalo (napad u Bugojnu i napad na ambasadu SAD-a), ponovo je uzdrmalo našu, naizgled, mirnu svakodnevnicu, i, tako reći, „zabavilo“ naš narod. Ponovo se vratilo natrag ono što se govorkalo među narodom (ovdje prvenstveno mislim na Bošnjake) početkom devedestih: „Samo da rata ne bude!“. Početkom tih tamnih i krvavih ´90-ih bio sam dječačić od 6-7 godina. Iako sam bio dijete, duboko su mi se u sjećanje urezali tragovi krvi prolivene na mostu sada „Suade i Olge“ kojima su bile preplavljene sve informativne emisije tadašnje TVSA. Malo je vjerujem mojih vršnjaka koji se tih scena ne sjećaju ali nažalost samo kada ih se podsjeti.
Nerdin Ibrić, jetim iz Zvornika, tada još u pelenama, ostao je 1992. godine bez svog oca. Nikada nije dobio priliku da njegovim rukama bude odgajan niti da se za njegovu ruku drži dok ide u džamiju pa makar i samo na džumu! I to je nešto što se zanemaruje, potiskuje, zaboravlja, i, čini mi se, najradije bi se izbrisalo ali ne daju historijske činjenice.
Žalosno je i svakog patriotu treba da boli što su svi naši velikobošnjački (ovaj epitet su dobili zato što se nimalo ne razlikuju od predstavnika drugih naroda u ovoj našoj „zajedničkoj“ domovini koju samo Bošnjaci doživljavaju svojom) predstavnici požurili da osude ovaj „zločinački“ čin. I tako, isti oni koji svoje političke poene ubiru na kostima rahmetli babe ovog zvorničkog jetima, tog jetima proglasiše zločincem! Zbog čega? Zbog toga što je naoružan ušao u policijsku stanicu čija se većina uposlenika nalazi na listi aktivnih učesnika u genocidu u Srebrenici i zločinima i ubijanjima bošnjačkih očeva i majki u ostalim dijelovima Podrinja. Zbog toga što je ušao u istu onu policijsku stanicu čiji su pripadnici odveli njegovog oca i vjerujem većinu uglavnom muškog dijela njegove familije za čijim kostima se i dan danas traga. I tako naš hudi jetim postade zločinac zbog zločinca. Isti onaj jetim koji je i pored sve traume koju je u svom djetinjstvu proživio bez zagrljaja i krila svog babe, smogao snage da se sa svojom majkom vrati u Zvornik i nastavi tamo gdje je njagov babo prije 20 i kusur godina stao.
Da li se iko pita kako je njegovoj majci, majci ovog zvorničkog jetima, koja je na istom mjestu izgubila i muža i sina i koja mora da proživljava ponovo sve ono što je proživila prije 20 i kusur godina, kada joj u kuću upadaju specijalci i odvode je na ispitivanje. Žalosno je i tužno samo misliti o tome a kamo li to vidjeti i proživljavati. Toj istoj majci su zvornički policajci prvo ubili muža, a evo sad i sina, a vrlo je moguće da im je upravo na istom mjestu i krv prolivena. I pored svega toga žalosnog i tužnog, kao so na ranu, imamo, posebno od ovih „berača“ političkih poena, izražavanje suosjećanja sa porodicom žrtava, a našu hudu bošnjačku majku koja je ostala sama da liječi svoje rane i trpi svoj bol ti isti zaboravljaju i ignoriraju. Da li će se iko ikad zapitati kako će biti toj našoj hrabroj bošnjačkoj majci kada bude prolazila ispred ove policijske stanice i da li će ikada imati i snage da tuda prođe? Vjerujem da će takvih biti malo, ako ne i nimalo.
Jadno je i čemerno što jedno obično kriminalno djelo uzrokovano, vjerujem, dubokim traumama iz djetinjstva, bude označeno kao zločinačko prvenstveno od istih onih ljudi kojima genocid i stradanje Bošnjaka podrinjskog kraja ne izlaze iz usta.
Na kraju želim naglasiti da ni na koji način ne opravdavam ovaj teroristički čin, koji je sve samo ne zločin, i upravo taj termin je ono što je trn u mom oku. Napad na bilo koju instituciju države je teroristički čin i samo tako treba da bude imenovan. Isto kao što su to i napad na Predsjedništvo BiH početkom prošle godine i paljenje prostorija Vlade Kantona Sarajevo, za koje je i sudski potvrđeno da je indirektni saučesnik bio i tadašnji direktor SIPA-e Goran Zubac pa on uopšte nije dobio epitet zločinac, ali je zato zvornički jetim zbog napada na policijsku stanicu, koja se u nekoj institucionalnoj hijerarhiji nalazi daleko ispod dvije gore spomenute institucije, i ubistvo čovjeka, koji je možda bio i odgovoran, pa makar i indirektno, za smrt njegovog oca, ekpresno dobio epitet zločinca.
Simptomatično je to što se ovaj golobradi zvornički jetim, za kojeg mještani tvrde da su ga rijetko viđali i na džuma-namazu, uporno i na sve moguće načine pokušava povezati sa „vehabijama“ i islamskim terorizmom, da je ovaj napad došao dan nakon „deklaracije“ SNSD-a o otcjepljenju RS-a te da je ovaj zvornički jetim u jeku histerije i straha od terorizma u manjem bh. entitetu varskrnuo nakon svoje smrti i napravio svoj „vlastiti“, kako to redovno vole piskarati mediji u RS-u, „pro-džihadistički“ facebook profil.
Hasan Murtezić
