Nije lahko biti novinar ili urednik u Dnevnom avazu, naraočito u danima kada gazda ove novine pokrene prljavi medijski rat protiv zamišljenog protivnika. Tada i u takvim okolnostima od urednika i novinara Avaza traži se da na sve moguće načine diskreditiraju gazdinog protivnika. Onda jadni novinari moraju pisati kako su ljudi ružni, prljavi, lopovi, opasni. Poseban dio zadatka odnosi se na pisanje teksta koji će zagarantovano širiti gađenje i mržnju kod čitaoca prema onome koga gazda u tom trenutku napada. U nastavku navodimo slikovit primjer kako novinari Avaza šire mržnju po zadatku. Nakon čitanja sljedećih rečenica nemoguće je ne povratiti.
„ Istražitelji policijskih struktura, kako su nam posvjedočili, noćima ne mogu spavati nakon pretresa pojedinih selefijskih kuća za koje imaju informacije da se u njima nalazi oružje. Posebno je ovakva situacija izražena u Gornjoj Maoči i Tičićima.’ Kod pojedinih pretresa neke kolege su povraćale. Unutra je prljavo, iza kreveta su ženske gaćice i smeće, a hrane u kući skoro da i nema. Ali, zato u ormaru stoji puška’, otkriva naš izvor. Dalje otkriva da su kod pojedinih nalazili čak i alkohol, kao i upotrijebljene prezervative razbacane po sobama”, piše novinarka A. Ćorb – Zećo. Donekle razumijemo kolegicu Ćorbo – Zećo, od nečeg se mora živjeti, jest da je kod Radončića hljeb koji zarađuje sa devet kora, ali šta je tu je.
