Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ”O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte.”(El-Enfal, 27.)
Prenosi se od Ijada ibn Himara da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Pet skupina ljudi su stanovnici Džehennema: čovjek koji je toliko slab i nestabilan da mu razum ne pomaže da se odupre strastima i grijehu, čovjek izdajnik kojem se neće povjeriti ni najmanja stvar, a da je neće izdati i pronevjeriti, čovjek koji i danju i noću snuje kako da oskrnavi tuđu čast i imetak, čovjek škrtica i čovjek lošeg ahlaka koji je ogrezao u grijehu.” (Muslim)
U citiranom hadisu, Muhammed, s.a.v.s., upozorava islamski ummet na nekoliko loših ljudskih osobina koje za posljedicu imaju poniženje na dunjaluku i vječnu džehennemsku patnju na Ahiretu, sa posebnim naglaskom na jednu od tih osobina, a to je izdaja.
Pod izdajstvom se misli na izdaju i pronevjeru bilo kakvog emaneta koji čovjeku vjerniku može biti povjeren. Ljudi koji su skloni izdaji povjerenog emaneta su moralni šljam i najpokvarenija ljudska stvorenja. Stoga nije čudo što je Poslanik, s.a.v.s., za takve, rekao: ”Ko nema emaneta, on nema ni vjere.”
Tako je sa svima onima koji izdaju bilo kakav emanet, pa šta onda reći za ljude koji, zarad ličnog komoditeta i sitnog dunjalučkog šićara, izdaju najveće svetinje, koji izdaju vjeru, državu, narod i koji nemaju nikakvih moralnih skrupula, a imaju vlast i moć u svojim rukama?!
Kako su na izdajnike države i naroda gledali i gledaju ljudi koji imaju imalo časti i morala, svjedoči i predaja iz predislamskog doba koju je zabilježio Ibn Hišam u svojoj Siri. Naime, u predaji se spominje da je vladar Jemena, Ebreha, sagradio crkvu u Jemenu i želio je da Arapi hodočaste tu crkvu, a da prestanu hodočastiti Ka'bu u Mekki. Nakon toga, neki Arap je otišao u tu crkvu i izvršio nuždu. Naljutilo je to Ebrehu pa je odlučio da sruši Ka'bu. Mobilizirao je ogromnu vojsku predvođenu slonom dok nije došao u Taif. U Taifu je pred njega izašao Mes'ud ibn Mut'ab i rekao mu: ”Poštovani kralju, mi smo tvoji robovi i tebi se ponizno pokoravamo. Mi želimo poslati sa tobom jednog našeg čovjeka koji će ti biti vodič do Mekke.” Poslali su sa Ebrehom čovjeka po imenu Ebu Regal. Međutim, na putu prema Meki, Ebu Regal je umro. Arapi su kasnije, prezirući i mrtvog izdajnika države, kad god bi naišli pored njegovog mezara u dolini Mugammes, kamenovali njegov mezar.
Mi, Bošnjaci smo na svojoj koži najbolje osjetili šta znači izdaja spomenutih vrijednosti i još uvijek to osjećamo. Izdajnici, sitnošićardžijske duše i ulizice, među bošnjačkim političarima, inteligencijom, novinarima i drugim utjecajnim skupinama i pojedincima, na najbezdušniji način su oskrnavili, uprljali, pa ako hoćete, i obesmislili čistoću i svetost časne borbe Armije Bosne i Hercegovine, za slobodu naše države, našeg naroda i svih njenih građana.
Izdajnici iz naših redova, od prestanka agresije pa do danas, maksimalno su se trudili, zajedno sa našim dušmanima, da se agresiji na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije i Hrvatske i genocidu nad Bošnjacima dâ epitet građanskog rata, da se žrtva izjednači sa četničko-ustaškim agresorima i fašistima, da se naša država, Bosna i Hercegovina, po svaku cijenu dovede u kontekst terorizma, da se, umjesto o četničko-ustaškim zločincima i zločinima, o kojima se narednih dvjesta godina ima šta pričati, istraživati i procesuirati, preko noći u fokus stavi priča o Bošnjacima kao potencijalnim teroristima, o tzv. vehabizmu, o islamskoj prijetnji na kojoj su velikosrpski fašisti temeljili svoju agresiju i pravdali zločine, pomažući na taj način našim dušmanima da ostvare svoje ciljeve i aspiracije o rastakanju i podjeli Bosne i Hercegovine, koje nisu ostvarili putem agresije.
I ono što im nije pošlo za rukom da urade puškom i kamom, sada to ostvaruju u miru preko bošnjačkih predstavnika koji su svoje političke i druge pozicije i svoj dunjalučki komfor sagradili na časnoj borbi i čistoj šehidskoj krvi najboljih, najhrabrijih i najponosnijih naših sinova.
Nije mali broj, među Bošnjacima, onih (novinara, političara, sudija i drugih) koji su se prodali za sitne pare i koji svojim jezicima i perima podržavaju zulumćare, opravdavaju i brane pokvarenjake i neprijatelje naše države, izvrću činjenice, friziraju vijesti, skrivaju istinu i notorne laži predstavljaju kao istinu, siju smutnju i potiču plamen islamofobije u Bosni i Hercegovini.
Sitne i prodane duše, još ako su imalo vične peru i govoru i ako su u poziciji, vidjele su da se na islamfobiji dobro zarađuje i da je dovoljno da uzmu olovku, ili još bolje, tastaturu u ruke i da napišu ”dobar” pamflet protiv islama i muslimana Bošnjaka, i eto para, slave i rahatluka.
Olakšavajuća okolnost im je svakako i to što znaju da nijedna domaća niti međunarodna institucija za ljudska prava neće stati u odbranu islama i muslimana, i da se govor protiv muslimana ne smatra govorom mržnje.
Kako je to primijetio Nijemac, Murad Hofman, koji je u svojoj knjizi Putovanje u Mekku zapisao: ”Zapad je tolerantan prema svim vjerama i uvjerenjima, čak i prema obožavateljima sotone, osim prema muslimanima. Jedino prema muslimanima ne pokazuje toleranciju. Na Zapadu je sve dopušteno i sve se prihvata, osim da budeš musliman.”
U prilog iznesenim tvrdnjama govori i sramno hapšenje bivšeg komandanta Trećeg korpusa, Armije Bosne i Hercegovine, generala Sakiba Mahmuljina, kojem se, nakon više od dvadeset godina od zaustavljanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, treba suditi zbog navodne krivice po komandnoj odgovornosti.
Na sličan način je, u montiranom procesu i izmišljanju krivice po komandnoj odgovornosti, suđeno i generalu Alagiću koji je na ponižavajući način, u pidžami, odveden iz svoje kuće i kojem je kasnije od tuge i poniženja koje su mu priredili dušmani, ali i kukavice i izdajnici naše države i naroda, prepuklo njegovo veliko, junačko, bošnjačko srce, kao i komandantu Armije Bosne i Hercegovine, generalu Rasimu Deliću, čija se farsa od suđenja završila tragično po njega.
Tako da se slobodno može kazati da je naše generale i ostale patriote koji se nepravedno proganjaju, ubila i ubija izdaja i tuga zbog nepravde i zuluma koji se čini prema našoj državi i bošnjačkom narodu kao žrtvi najvećeg genocida u modernoj povijesti.
