“Bio sam siromah do te mjere da nisam mogao učestvovati u školskoj ekskurziji, a za učešće mi je trebao samo jedan rijal (40 feninga). Uzaludano sam plakao i tražio pomoć od porodice, ali oni nosu imali ni taj jedan rijal.
Samo jedan dan pred odlazak na ekskurziju, u toku jednog časa dao sam tačan odgovor na postavljeno pitanje. Učitelj me nagradio za odgovor sa jednim rijalom, uz pljesak ostalih učenika.
Kada sam dobio rijal ništa više nisam razmišljao, odmah sam odjurio kako bih uplatio učešće za ekskurziju. Bio sam neopisivo radostan cijeli mjesec dana.
Nakon što sam porastao i krenuo kroz život, uz Allahovu nafaku spoznao sam šta znači rad za hajr (dobro).
Sve mi je češće naumpadao moj učitelj Palestinac. Tako sam počeo sam sebe pitati, da li mi je rijal dao kao sadaku ili mi ga je dao stvarno kao nagradu za tačan odgovor.
Nisam našao odgovor na to pitanje, ali onda sam sam sebi rekao: ‘Iz kojih god razloga da mi je dao rijal, učitelj je tada, ipak, riješio moj veliki problem bez da sam ja ili neko drugi mimo mene, išta osjetio’.
Taj događaj me ponukao da svratim do škole i potražim informacije o učitelju Palestincu. Kada sam mu ušao u trag, osmislio sam sastanak sa njim kako bih se upoznao kako danas živi.
Zatekao sam ga u teškom stanju, bez posla, sprema se za napuštanje države. Nakon što sam mu se predstavio rekao sam mu. ‘Moj izvrsni učitelju, ti imaš kod mene ogroman dug od prije nekoliko godina. Sjećaš li se učenika kojem si dao jedan rijal za dobar odgovor na postavljeno pitanje?’
Učitelj se malo zamisli pa se nasmije i reče:”Da, da, a jesi li to ti tražio mene da mi vratiš taj jedan rijal?”
Odgovorio sam mu: ‘Da.’
Nakon ugodnog razgovora pokupio sam učitelja i odvezli smo se automobilom do jedne prelijepe vile, izašli smo iz auta i ušli u nju.
Rekao sam mu: ‘Učitelju moj izvrsni, evo, ovo je moje vraćanje duga kojeg sam imao prema tebi, kao i ono auto kojim smo došli, uz sve to dobićeš i platu koju budeš zatražio tokom cijelog svog života. I sina ćemo ti zaposliti u našoj firmu.’
Učitelj je bio veoma zbunjen, pa reče. “Ali, ovo je previše”.
Sulejman Radžih mu na to reče: “Vjeruj mi, moja radost tada zbog onog tvog jednog rijala je bila mnogo veća nego danas kada ostvarim deset ovakvih vila. Još uvijek nisam zaboravio onu radost i veselje.”
Pripremio: Sulejman Čolaković
———————————————————————————————————————————-
Sulejman er-Radžihi je Saudijac koji je od siromaha postao bogataš, a u svijetu je poznat kao veliki filantrop. On je osnivač er-Radžihi banke najveće islamske banke na svijetu, i jedne od najvećih kompanija u Saudijskoj Arabiji. Magazin Forbes je 2011. godine procijenio da njegovo bogatstvo iznosi 7.7 milijardi dolara, a nalazi se među 120 najbogatijih osoba na svijetu. Porodica er-Radžihi se smatra jednom od najbogatijih porodica u Saudijskoj Arabiji a da ne potiču od kraljevske lože.
Životni put
Sulejman er-Radžihi je rođen u Bikariji, provincija El-Kasim, u Saudijskoj Arabiji, a odrastao je u pustinji Nedžd. Na početku životnog puta bio je nosač kada je zarađivao po jedan rijal dnevno. Kako navodi to je radio iz ponosa i muškosti jer nije mogao sebi da dozvoli da pruži ruku i zatraži.
“Iznosio sam pepeo iz kuća, miješao ga sa zemljom i od toga smo pravili mesdžide. To sam radio za 10 rijala dnevno. Vlasnici kuća su mi kao zamjenu za pepeo koji bi mi dali tražili da im očistim peći za pečenje hljeba, tako da sam se posvetio i pekarstvu. Postao sam vrstan pekar”, navodi šejh Sulejman.
Njegov prvi susret sa ekonomijom bio je kada ga je brat Salih zaposlio kao službenika 1965. godine. Tada je njegova plata iznosila hiljadu rijala a mijenjali su novac hadžijama koji su karavanima dolazili u Mekku. Poslovni bum braća er-Radžihi doživljavaju za vrijeme 1970- tih prilivom radnik imigranata. Oni su imigrantima pomagali da šalju svoje zarade u rodna mjesta poput Indonezije i Pakistana. U 1983. godini dobili su dozvolu da otvore prvu islamsku banku koja će poštovati vjerska načela poput zabrane kamate.
Er-Radžihi je milijarder koji je 2011. izabrao da postane siromah po vlastitoj volji, da ostane bez bilo kakve gotovine, nekretnina ili akcija koje je ranije zaradio. Ostao je bez prebijenog novčića nakon što je svu imovinu podijelio između svoje djece a jedan dio uvakufio.
Kao priznanje za njegov izvanredan doprinos islamu, uključujući njegovu ulogu u uspostavljanju najveće islamske banke na svijetu i njegovih redovnih doprinosa humanitarnim naporima borbe protiv siromaštva, er-Radžihi je izabran 2012. godine za laureata prestižne Kralj Fejsal nagrade za služenje islamu.
U svom rodnom gradu osnovao je i neprofitni univerzitet fokusiran uglavnom na medicinske nauke i islamsko bankarstvo, ali sadrži i druge fakultete.
U intervjuu za Al-Eqtisadiah poslovne novine, er-Radžihi je govorio kako je uspio da ubijedi direktore vodećih centralnih banki u svijetu, uključujući i direktora Banke Engleske, prije gotovo 30 godina, da je kamata zabranjena i u islamu i kršćanstvu, i da je islamsko bankarstvo najefikasnije rješenje za pokretanje islamskog finansiranja u svijetu i da je pravi poticaj za globalnu ekonomiju.
Priča o er-Radžihiju je priča o čovjeku koji je postao bogataš od siromaha, oslanjajući se na hrabrost i odlučnost. Er-Radžihi je svoje bogatstvo bacio kroz dva prozora- ostavljajući veliki dio svojoj djeci i prebacujući dio u vakufe, koji se smatraju najvećim zadužbinama u historiji islamskog svijeta. On je morao da se bori protiv siromaštva i bijede u svom djetinjstvu prije nego što je postao milijarder napornim radom i zalaganjem, a zatim je sve ostavio da bi ponovo bio siromah.
Er-Radžihi je još uvijek veoma aktivan i vrijedan čak iako je u kasnim 80- tim godinama sa mladalačim duhom. Njegov radni dan počinje nakon sabah- namaza i aktivan je sve do jacije- namaza nakon kojeg ide na počinak. On je sada potpuno usmjeren na vođenje vakufa koji funkcioniše u sklopu njegove SAAR Fondacije i putuje u različita područja Kraljevine rukovodeći poslovima fondacije. On uvijek nosi sa sobom džepni dnevnik u kojem su zabilježeni njegovi dnevni programi i aktivnosti, a navikao je da se drži rasporeda kojeg je unaprijed dobro isplanirao.
-Šejh Sulejmane, ponovo ste postali siromah?
Da, sada jedino posjedujem svoju odjeću. Svoje bogatstvo sam podijelio svojoj djeci i jedan dio sam izdvojio u vakuf za pokretanje humanitarnih projekata. Što se mene tiče, ova situacija nije čudna. Moje finansijsko stanje je dva puta tokom mog života dosezalo do nulte tačke, i zbog toga sam imao osjećaj i razumijevanje za siromaštvo. Ali sada taj osjećaj prati sreća, opuštenost i mir uma. Nulta faza ovog puta je čisto rezultat moje vlastite odluke i izbora.
Er-Radžihi džamija u Mekki
– Zašto ste izabrali ovaj put?
Svo bogatstvo pripada Allahu i nama je jedino ono povjereno da se brinemo o njemu. Postojalo je nekoliko razloga koji su me požurili da podijelim bogatstvo. Najvažniji od njih je da podstaknem bratstvo i ljubav među svojom djecom i očuvam njihov harmoničan odnos. To mi je značajnije od bilo kakvog bogatstva u ovom životu. Također sam želio da ne gube dragocjeno vrijeme na sudovima u slučaju različitog mišljenja u vezi podjele nasljedstva. Postoji nekoliko primjera koji svi mogli vidjeti kada se djeca spore oko bogatstva i koji su doveli do kolapsa kompanija. Nacija je izgubila mnoge velike kompanije i bogatstvo koje je moglo biti sačuvano da smo riješili probleme na pravi način. Osim toga, svaki musliman treba osnovati vakuf od kojeg će imati koristi u životu nakon smrti. Isto tako, više volim da moja djeca rade na daljem povećanju imovine, koju bi naslijedili nakon moje smrti, tokom mog života nego da nastavim da ga stičem sam.
-Imate li dovoljno slobodnog vremena nakon što ste podijelili bogatstvo?
Kao i ranije još uvijek radim na razvoju vakufa. Doniraću i davati sadaku iz njega sve dok Allah ne preuzme ovaj povjereni depozit. Uradio sam iscrpnu šemu ovog vakufa i razvio ga uz podršku posebnih savjetnika i agencija. Ova ideja mi je došla na um davno. Obično ljudi u islamskom svijetu odvoje jednu trećinu ili jednu četvrtinu svog bogatstva u vakuf i to postaje efektivno tek nakon njihove smrti. Ali, u mom slučaju, odlučio sam da sprovedem ovu odluku tokom života. Dakle, kada sam krajem prošlog ramazana pozvao svoju djecu u Mekku i predočio im ideju oni su se složili i onda sam podijelio bogatstvo izdvajajući dio za vakuf.
Tražio sam pomoć savjetnika kako bih olakšao proceduru distribucije svih mojih sredstava, uključujući novac, nekretnine, akcije, a sve je završeno u potpunoj srdačnoj atmosferi. Sva moja djeca su u potpunosti zadovoljna mojom inicijativom.
– Koliko ste bogatstva podijelili među djecom a koliko ste izdvojili za vakuf?
Nasmijao se bez davanja odgovora.
-Kako se sada osjećate u vezi vaših projekata?
Želio bih naglasiti da je bilo nekih čimbenika koji su me podstakli da ulažem u određena područja. Moj eksperiment u mijenjanju novca bio je iskušenje da osnujem banku. Nepostojanje bilo kakvog islamskog bankarstva bio je drugi čimbenik osnivanja Er-Radžihi banke, koja je sada najveći islamski svjetski zajmodavac po tržišnoj vrijednosti. Počeo sam eksperiment otvaranjem ureda u Britaniji gdje smo predstavili islamski bankarski sistem na većoj razini. Eksperiment je bio uspješan i dobili smo podršku saudijskih islamskih učenjaka u to vrijeme. Sjećam se da je aplikacija za dobijanje dozvole za banku u početku odbijena. Razlog je bio što britanski zavničnici nisu imali pojma o islamskom bankarstvu. Zbog toga sam otišao u London i susreo se sa menadžerom Banke Engleske i dvojicom njegovih zamjenika. Rekao sam sam im da je i muslimanima i kršćanima zabranjena kamata, i da i muslimanski i krščanski vjernici nisu voljni da rade transakcije sa bankama koje posluju sa kamatom i da umjesto toga više vole da čuvaju svoj novac i druge vrijednosti u kutijama kod kuće. Pokušao sam da ih uvjerim da, ukoliko uspostavimo islamske banke, će ovaj novac biti od koristi za jačanje svjetske ekonomije. Ovi razgovori su bili od pomoći da ih uvjerim i oni su se složili da se otvore islamske banke.
Onda sam putovao širom svijeta, po Zapadu i Istoku, i susretao sam se sa šefovima centralnih banaka u različitim zemljama i objašnjavao sam im karakteristike islamske ekonomije. Počeli smo raditi i postigli smo uspjeh pokrećući je u Kraljevini, a implementirajući u Londonu. Kada sam se vratio iz Londona u Kraljevinu, susreo sam se sa rahmetli vrhovnim muftijom šejhom Abdulazizom bin Bazom i šejhom Abdullahom bin Humejdom, i informisao ih o planu govoreći: “Uspostavit ćemo, Allahovom milosti, islamsko bankarstvo unutar propisanog vremenskog perioda”. Oni su pohvalili moju inicijativu. Počeli smo sad jakom implementacijom projekta i to je sada u obliku Er-Radžihi banke kakvu sada vidite. Što se tiče El-Vatanija peradi, ideja o pokretanju ovakvog poduhvata je došla nakon što sam vidio peradarske projekte u inostranstvu. Vidio sam da način klanja peradi nije odgovarajući. Onda smo odlučili da uložimo u oblast peradarstva nakon razmatranja da je ova odluka dužnost prema mojoj vjeri i narodu. Počeo sam projekat iako je odluka u ulaganju u peradarstvo u to vrijeme bila jako rizična. Sada je El-Vatanija mega saudijski projekat koji je instrument u postizanju sigurnosti hrane u mnogim aspektima. Kompanija ima tržišni udio od 40 posto u Kraljevini, i El-Vatanija pilići su prirodno hranjeni, halal zaklani u skladu sa propisima šerijata.
– Vaša štednja i štedljivost su dobro poznati. Molim vas za komentar?
Ja nisam cicija. Ali sam uvijek oprezan što se tiče rasipništva. Uvijek se trudim da prenesem ovu lekciju svima sa kojima radim bez obzira da li se radi o bankarstvu ili peradarstvu ili drugim projektima, više me me to brine kada se radi o mojoj djeci. U prošlosti, nikada nisam davao svojoj djeci novac a da ništa ne urade. Kada bi bilo koje od njih tražilo novac, tražio sam od njih da urade nešto u zamjenu za to. U našem životu mi se rasipamo a da toga nismo ni svjesni. Ali to utječe na cijeli život, iscrpljuje nas i to je teret našoj zemlji. Naprimjer, nema logike da su nam prozori zastrti neprovidnim zastorima tokom dana a mi palimo svijetlo, dobijamo besplatno Sunce dok su električne lampe skupe.
– Uprkos svom vašem bogatstvu još uvijek nemate privatni avion?
Dozvolite mi da vam kažem da imam jako puno aviona, ali oni pripadaju različitim avio kompanijama. Imam vlasništvo nad njima svima u iznosu karti i taksi koje platim prilikom svakog putovanja. Uvijek putujem ekonomskom klasom ubijeđen da nam je Allah darovao bogatstvo ne da budemo oholi i da se rasipamo već da se prema bogatstvu odnosimo kao emanetu.
– Šta je s vašim testamentom? Koje su njegove istaknute karakteristike?
Što se tiče mog testamenta u vezi bogatstva, već sam ga implementirao tokom života. Što se tiče ostalih aspekata to je javna stvar, a uključuje i određene privatne stvari pored podsticanja moje djece da održe svoje veze i da se uvijek podsjećaju na život poslije smrti.
– Kako gledate na privatne investicije svoje djece? Da li ste im dali neke smjernice?
Jedan dio njih radi odličan posao u skladu sa njihovim znanjem i iskustvom. Najčešće se trudim da ih uputim kada primijetim nešto nepoželjno u njihovim privatnim investicijama. Što se tiče moje mlađe djece uvijek ih upućujem, posebno kada se tiče investicija. To je čisto iz moje brige da budu pošteni u svom poslu kao i u trošenju bogatstva koje im je Allah povjerio.Također volim da čujem da su moja djeca na najbolji mogući način u interakciji sa društvom, i da služe svojoj vjeri i narodu.
Er-Radžihijeva tačnost
U intervjuu su također naglašene mnoge njegove osobine, uključujući i tačnost. “U početku moje poslovne karijere, imao sam sastanke sa nekoliko direktora i zvaničnika vodećih evropskih kompanija. Još uvijek se sjećam da sam kasnio na sastanak zbog nekih bitnih razloga. Kasnio sam samo nekoliko minuta, ali zvaničnik se izvinio za intervju. Kasnije nakon proširenja projekata isti zvaničnik je kasnio na sastanak sa mnom tako da sam se ja ovaj put izvinio. Uvijek nosim sa sobom bilježnicu gdje su mi zapisani sastanci i držim se rasporeda po svaku cijenu.
Er-Radžihi nastavlja: Uvijek sam nastojao da se u svom životu strogo pridržavam islamskih principa. Jednom sam dobio poziv od jedne arapske vlade da prisustvujem konferenciji o investicijama. Uoči konferencije, bio sam pozvan da učestvujem na večernjem prijemu. Kada sam stigao, vidio sam zabavni program koji je bio u suprotnosti sa našim vjerskim običajima i sunnetom. Tako da sam odmah napustio mjesto i Abdulaziz el-Gurejr iz UAE mi se pridružio. Uskoro je ovlašteni ministar požurio da nas stigne a mi smo mu objasnili da je to protiv naše islamske tradicije. On nam je kazao da će zabava biti otkazana. Kada su je otkazali mi smo se vratili na večeru.
Podnošenje kriznih momenata
Er-Radžihi kaže: “Dogodio se veliki požar u jednoj od mojih fabrika kojom je upravljao moj sin. Kada su me o tome obavijestili rekao sam- Elhamdulillah. Rekao sam da vlastima ne podnose bilo kakav izvještaj o gubitku tražeći nadoknadu. Zapravo, nadoknada je od Allaha i ona je ključna za nas da budemo zadovoljni s onim što nam je Allah odredio. Issam el-Hudejfi, generalni direktor El-Vatanija peradi, kaže: “Kada je izbio požar u fabrici odlučili smo da ne informišemo istog trenutka šejha er-Radžihija kako ga ne bi zabrinuli. Kasnije, kada smo se susreli narednog jutra, on nam je rekao da prebacimo fabriku na drugo mjesto a da uklonimo šut dok se ne izvrši rekonstrukcija”. Sličan požar se dogodio u fabrici El-Vatanije u Egiptu. Kompanija je imala gubitak od 10 miliona egipatskih funti. Kada su službenici fabrike kontaktirali er-Radžihija da ga informišu o požaru, bili su iznenađeni kada su čuli njegov brzi odgovor- elhamdulillah.
IslamBosna.ba
