Nakon smrti Sovjetskog Saveza, Rusi su koristili humor kako bi izbjegli tamnu stvarnost ekonomske stagnacije, nedostatka hrane i dugih redova.
Politička satira procvjetala je na televiziji 1990-ih, ali ubrzo nakon dolaska Vladimira Putina, sve se promijenilo.
U današnjoj Rusiji, gdje su mediji pod velikim nadzorom Kremlja i saveznika, nema puno prostora za pravi politički humor, osim ako ga vlada ne koristi za prebacivanje vlastite krivnje na drugog igrača.
Kako je Rusija pretvorila kritike u šale
Humor i smijeh bili su ključni dio Moskve odgovora na izjavu Velike Britanije da je “vrlo vjerovatno” da Rusijanstoji iza trovanja bivšeg Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije.
Ruski dužnosnici i medijske ličnosti od tada su nastojali pretvoriti engleski izraz “vrlo vjerovatno” u izgovor za koji je Rusija kriva – s najtanjim dokazima.
Koristili su brojne popularne ličnosti iz engleske književnosti, kao što su Herkul Poirot Agate Kristi i Sherlock Holmes Artur Konan Doyle, da ismijavaju britanske navode o sudjelovanju Rusije u trovanju koje Moskva smatra neosnovanim.
Roman Dobrokotov, čija je istraživačka stranica Insider bila uključena u otkriće jednog od dvojice osumnjičenih za trovanje Anatolije Čepige, kaže da je takvo ismijavanje namenjeno “namjerno smanjiti nivoa rasprave”.
Kako funkcionira strategija
„Oni ne mogu da odgovore ozbiljno i s poentom, tako da počinju da igraju. Ovo je pokušaj ismijvanja, svođenja svega ni na šta”, kaže Dobrokotov za BBC.
Zajedno sa teorijama zavere i pogrešnim narativima, tvrdi on, cilj takve taktike je da posije sumnju.
Posljedice su da mnogi, manje posvećeni pratioci društvenih i političkih prilika, zaključe da ne postoji način da dođe do izvora onoga što se dogodilo. Drugim riječima, on kaže: „niko nije svetac, istina ne postoji”.
Internet pubika je ključna meta ove tehnike.
Hešteg – #IamFromGRUToo (#ЯtožeIzGRU in Russian) – čini se da je inspirisan pokretom #MeToo. Tviteraši pristalice zvanične politike Moskve rugali su se optužbama Velike Britanije protiv ruske vojne obavještajne agencije GRU (sada GU)
U jednom lažnom oglasu za posao bilo je navedeno je da GRU traži „radnike za odjeljenje za sajber napade, hemijsko oružje i jedinicu za miješanje u izbore.”
„Nema potrebe za prijavljivanjem – naći ćemo vas sami”, piše u oglasu.
Ben Nimo, istraživač Atlantskog savjeta o dezinformisanosti u Rusiji, kaže za BBC da su pokušaji kreiranja zanimljivih mimova bili dio strategije „dezinformisanje za informatičku eru”.
Zašto Putin nema granice
Korištenje humora za uticaj u kampanjama u Rusiji je relativno novija pojava.
Kada je Vladimir Putin došao na vlast 2000. godine, jedna od prvih žrtava bila je popularna tepevizijska satirična emisija Kukli.
Ova satirična emisija je početkom 2000-tih ismijavala Putina, ali su joj dani bili odbrojani.
Televizija je glavni izvor informisanja za većinu Rusa i humor je zamijenjen apolitičkim i bezbijednim šalama koje pažljivo izbjegavaju kritiku Putina i njegovog okruženja.
Većina humorističkih programa na ruskoj državnoj televiziji danas ne dotiče političke teme ili je direktni humor usmjeren ka inostranim protivnicima Kremlja.
Uzmimo jednu od najgledanijih emisija KVN.
Prošle godine je povodom samita G20 Putin prikazan kao sportista, vješt džudista koji igrom nadmašuje svoje zapadne kolege.
„Donijeli su humor na scenu”, kaže autor Peter Pomerančev koji je i sam radio kao producent na ruskoj televiziji.
Iako je humor nekada bio prijetnja njihovim sovjetskim prethodnicima, Kremlj je sada preokrenuo u sopstvenu korist.
Autor:
