U posljednjih 20 godina na Islandu je drastično smanjeno konzumiranje alkohola, droga i pušenja. 20 godina ranije, Island je bio jedna od najproblematičnijih država u Evropi po ovim pitanjima, prije uvođenja sistemskih mjera brige o mladima.
Procenat petnaestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka sa Islanda koji su konzumirali alkohol 1998. godine bio je 42%, a 2016. godine taj procenat je iznosio samo 5%. Procenat mladih koji su u istom periodu koristili marihuanu je opao sa 17% na 7%. U slučaju pušenja, u istom periodu konzumiranje cigareta je opalo je sa 23% na samo 3%.
Inga Dóra Sigfúsdóttir, istraživač sa Univerziteta na Islandu započela je revoluciju na Islandu postavljanjem ključnog pitanja: Kako zaustaviti djecu da puše, da piju i da se drogiraju?
Na osnovu njene inicijative, 1992., 1995. i 1997. g. urađena su istraživanja odnosa mladih (14-16 godina) prema alkoholu, drogama i pušenju – što je pokazalo prethodno pomenute tadašnje alarmantne podatke o ponašanju tinejdžera, ali je pokazalo i još nekoliko faktora koji razdvajaju djecu koja su postala zavisna od onih koja nisu:
-Učešće u organizovanim aktivnostima, naročito sportskim – 3 do 4 puta nedjeljno.
-Ukupno vrijeme provedeno s roditeljima.
-Osjećaj učenika da se o njima vodi računa u školama.
-Ne ostajanje van kuće u kasnim večernjim satima.
Gradonačelnik Rejkjavika se zainteresovao za cijeli projekat, i lobiranjem je doprinio kreiranju Nacionalnog plana za poboljšanje života mladih, pod nazivom „Omladina na Islandu“. Nacionalni plan je kreiran na osnovu podataka iz pomenutog istraživanja.
Nakon donošenja nacionalnog plana krenulo se u njegovu implementaciju. Karakteristike ovog plana su sljedeće:
-Nacionalni plan nije vodila država, već je upravljanje programima proslijeđeno gradovima i naseljima (decentralizacija upravljanja).
-Veoma brzo su promijenjeni određeni Zakoni. Postalo je nelegalno kupovati cigarete ispod 18 godina, i alkohol ispod 20 godina.
-Zakonom je zabranjen boravak djece između 13 i 16 godina napolju zimi od 22:00 sata i ljeti poslije ponoći.
-Veza između roditelja i škola je zakonski osnažena kreiranjem organizacija roditelja u svakoj školi.
-Država je značajno povećala finasiranje različtih vrsta rekreativnih aktivnosti, sa ciljem kreiranja organizovanog pristupa pozitivnim aktivnostima djece, umesto ulaska u različite vrste zavisnosti. Ova finansiranja uključuju i pomoć siromašnima koji dobijaju posebna sredstva za finasiranje aktivnosti djece.
-Nacionalna organizacija roditelja „Kuća i škola“ decentralizovano vodi brigu o samim roditeljima djece – kreiranjem i sprovođenjem edukativnih programa za roditelje, i potpisivanjem različitih vrsta ugovora sa roditeljima koji imaju za cilj osnaživanje veze između roditelja i djece. Fokus ovih programa jeste osnaživanje autoriteta roditelja kod djece.
Kao rezultat ovog programa, u periodu od 1997. – 2012. godine, u uzrastu djece od 15 i 16 godina procenat djece koja često ili skoro uvijek provode vikende sa roditeljima se uduplao – sa 23% 1997. na 46% 2012. godine. Procenat djece iz ove starosne grupe koja provode svoje vrijeme na sportskim aktivnostima bar 4 puta sedmično se povećao sa 24% 1997. na 42% 2012. godine.
Ovaj primjer uvođenja sistemske prevencije u obrazovanje mladih pokazuje da kada se smisleno povećaju faktori zaštite mladih (uz efikasnu edukaciju roditelja), faktori rizika povećanja bolesti zavisnosti kod mladih se smanjuju.
Izvor: PreporukaVesti.com
