U oktobru ove godine ubijen je saudijski disident i novinar Džemal Hašukdži u konzulatu svoje zemlje u Istanbulu. Vođstvo šiijskog terorističkog pokrera Husi, bliskog iranskom režimu, iskoristilo je priliku da propagandnim djelovanjem skrenu pažnju svjetske javnosti sa svojih zločina i usmjeravanjem fokusa na Saudijsku Arabiju i njene saveznike.
Saudijsko vođstvo je neodgovorno i ne djeluje u diplomatskim okvirima
Husiji su ubistvo novinara komentirali izjavom u kojoj saudijskog prijestolonasljednika označavaju kao glanvog krivca za ubistvo novinara uiz posebno naglašavanje da je kriv za ubistva hiljada jemenskih civila. Šef Glavnog revolucionarnog komiteta Husija kazao je kako „onaj ne može da disciplinira dvoje obavještajne agente, sasvim sigurno ne može disciplinirano upravljati agresijom na jednu nezavisnu republiku.“
Zapadne zemlje i njihovi mediji vrlo brzo su prihvatili tezu Husija, te je slučaj Hašukdži postao neodvojiv od rata u Jemenu i javnost i vlade nekih zapadnih zemalja zahtijevaju uvođenje sankcija Saudijskoj Arabiji.
Međunarodna zajednica sada sve manje spominje zločine Husija, dok nasuprot tome sve intenzivniji su pozivi na kažnjavanje Saudijske Arbije, na zabranu izvoza oružja toj zemlji. Kritike Saudijskoj Arabiji zbog Jemena čak su intenzivnije nego kritike zbog Hašukdžija.
Saudijska Arabija odbija mir ako što odbija savjete Hašukdžija
Džemal Hašukdži u jednom intervjuu za arapske medije kazao je: „Problem Saudijske Arbije je što je sebi kao uslov završetka rata u Jemenu nametnula nemoguć uslov, a to je da potpuno porazi Husije, a da istovremeno islamska stranka Islah nimalo ne profitira u cijeloj situaciji. Vjerujem da rješenje u Jemenu mora biti političko i da mora uključivati sve jemenske snage, uključujući i Husije.“
Saudijska dinastija nije poslušala savjete Hašukdžija, koji je uskoro ubijen, a Husiji su to iskoristili da kroz zapadne medije skreću pažnju sa svojih zločina i stavljaju fokus na zločine saudijske koalicije.
Washington Post je objavio članak husijevskog vođe u kojem on optužuje Saudijsku Arabiju da stalno pravi prepreke na putu uspostavljanja mira u Jemenu, naglašavajući da je jemenski rat 2015. godine započeo saudijskim napadom, a da sada Saudijska Arabija odbija da okonča rat i ignorira međunarodne pozive za završetkom rata, kao što odbija da odgovori na pitanja i potpuno sarađuje u slučaju ubistva novinara u konzulatu.
Samo Saudijska Arabija je kriva za humanitarnu i ekonomsku katastrofu u Jemenu
U članku objavljenom u Washington Postu Husiji svoju poziciju u jemenskom ratu brane sljedećim riječima: „Mi se samo branimo. Nemamo američke borbene avione poput onih koji razaraju Jemen zabranjenim oružjem, niti mi možemo prekinuti blokadu uvoza i izvoza koja je nametnuta Jemenu, kao što ne možemo prekinuti zabranu uvoza osnovnih namirnica, lijekova i medicinske opreme, koju su Emirati nametnuli jemenskim biznismenima.“
Ovim riječima Husiji svu odgovornost za humanitarnu i ekonomsku katastrofu u Jemenu prebacuju na Saudijsku Arabiju i njene saveznike u jemnskom ratu, predstavljajući se kao strana koja nema nikakvog udjela u tome i koja je nemoćna da bilo šta učini.
Mi ne ubijamo novinare kao što to radi saudijski režim
Jedna od tragikomičnih teza koju Husiji provlače kroz medije sadržana je u sljedećim riječima: „Svako ko istražuje zločine Saudijske Arabije u Jemenu može se uvjeriti da se radi o napadima koji se zasnivaju na netačnim informacijama, da hapse i zatvaraju novinare koji pokušavaju da iznesu istinu o njihovim masovnim zločinima nad civilima.“
Pri svemu tome Husiji sakrivaju činjenicu da su oni nakon zauzimanja glavnog jemenskog grada zabranili rad svih medija, zgrade niza državnih medija su granatirali teškim naoružanjem, upotrijebili su savremenu tehnologiju da onemoguće rad oko 120 internetskih stranica, samo tokom 2015. na teritoriju pod njihovom kontrolom ubijeno je 14 novinara, a 214 je nestalo i do danas im se gubi svaki trag. Također, Husiji su, ne skrivajući se iza otmica, izvršili hapšenja 40 novinara, a prema Komitetu za zaštitu novinara, u njihovom zatočeništvu se na kraju 2017. godine nalazilo 13 novinara.
Na području pod kontrolom Husija dozvoljen je rad samo novinarima koji su pod kontrolom Husijevog „ratnog medijskog aparata“.
