Piše: Abdullah Nasup
Nova konstelacija odnosa između zaljevskih zemalja i Izraela dio je velike promjene koju nova američka adminsitracija nastoji provesti na Bliskom istoku.
Prije posjete Čadu (20. jaunara ove godine), izraelski premijer je izjavio da je ta posjeta, nakon što su diplomatski odnosi između dvije zemlje bili prekinuti od 1972. godine, „dio revolucije koju pokrećemo u arapskom i islamskom svijetu. Obećao sam vam da će se to desiti i bit će još uspostavljanja veza sa drugim zemljama.“
Netanyahu je u oktobru prošle godine posjetio Oman i susreo se sa sultanom Kabusom, iskoristivši priliku da poruči kako izraelska represija prema Palestincima i nastavak izgradnje (prema odlukama UN-a) nelegalnih naseljeničkih kolonija nije prepreka za uspostavljanje dobrih odnosa sa arapskim zemljama. Također se pohvalio da izraelski civilni avioni lete iznad Sudana i Omana, te da su u martu te godine, po prvi put letjeli iznad Saudijske Arabije.
Prije njegove posjete Omanu, izraelska delegacija posjetila je Ujedinjene Arapske Emirate. Bahrejn je jedna od zaljevskih zemalja koja, iako nema otvorena diplomatska predstavništva, ne krije dobre odnose se Izraelom i simpatije prema toj zemlji. Njen ministar vanjskih poslova je u maju prošle godine, nakon iranskog raketiranja ciljeva na okupiranom Golanu, izjavio da „Izrael ima pravo da se brani“. U decembru 2017. godine, nekoliko dana nakon što je Trump priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela, bahrejinska delegacija je posjetila taj grad.
Ujedinjeni Arapski Emirati već decenijama sarađuju sa Izraelom na polju odbrane, tehnologije i poljoprivrede.
Saudijska Arabija se Izrelu počela približavati 2015. godine, s usponom princa Muhammada bin Selmana.
I Katar je, piše Hatuqa, „godinama imao određene radne aranžmane sa Izraelom, ali se Doha u tim odnosima najviše fokusirala na pokušaj da odobrovolji Izrael da ublaži blokadu Gaze i na dobijanje dozvole od Izraela za pružanje finansijske i humanitarne pomoći Gazi.“
U članku objavljenom nakon varšavske konferencije, Herb Keinon u Jerusalem Postu piše kako palestinsko pitanje više nije prepreka izgradnji dobrih odnosa sa arapskim zemljama „s ciljem saradnje u borbi protiv dva zajednička neprijatelja: Irana i radikalnog islamskog terorizma“.
Izraelska vlada smatra da ne treba popuštati ni pred jednim palestinskim zahtjevom, a Netanyahu je uvjeren da će Palestinci, na posljetku, biti primorani da prihvate konačno rješenje kojim će dobiti ograničenu autonomiju u nekim područjima u okviru Države Izrael. Međutim, dio obavještajne i vojne strukture Izraela upozorava na opasnosti od ovakvog rješenja i zalaže se za rješenje na principu uspostavljanja dvije države. Najveći njihov strah je da bi rješenjem kojem teži Netanyahu, Palestincima morala biti data izrelska državljanstva, a time bi imali pravo glasa. U najcrnjim cionističkim morama, Palestinci bi postali većina u „ekskluzivnoj državi za Židove“, a to je nešto što nikako ne žele.
Bez obzira na cionističke dileme u vezi „konačnog rješenja za Palestince“, evidentno je da su nastojanja zaljevskih zemalja da se uspostavi mir između Izraelaca i Palestinaca znatno reducirana. Umjesto toga one ubrzano grabe ka normalizaciji odnosa sa Izraelom, ne obazirući se na palestinsko pitanje.
Sve to je nagovještaj da na Bliskom istoku započinje nova politička era u kojoj palestinsko pitanje neće imati veliki značaj.
