Autor: Mahmut Aytekin, thebosniatimes.com
ISTNABUL: TBT Team- Izraelsko- palestinski sukob je uzavreo blokadom Gaze koja još nije podignuta, a britanski Premijer David Cameron je definisao trenutnu situaciju riječima: ” Izraelska blokada je pretvorila pojas Gaze u logor”. Turski premijer Recep Tajip Erdogan je jedan od najglasnijih kritičara izraelske agresije, posebno nakon izraelskog napada na brod Mavi Marmara 2010. godine, a koji je uzrokovao smrt devet nevinih aktivista, uključujući smrt devetnaestogodišnjeg američkog državljanina Faruka Dogana. Stoga je danas važno shvatiti tok izraelsko – palestinskog sukoba, kao i ulogu Turske u ovom sukobu. Da bi se to shvatilo neophodno je vratiti se tamo odakle je sve počelo: sukobu između osnivača cionizma, Theodora Herzla, i osmanlijskog sultana Abdulhamida II. Desilo se to 19. juna 1896. godine.
Theodore Herzl je imao na umu dva mjesta za uspostavljanje jevrejske države na temeljima cionističke ideologije. Jedno mjesto je bila Argentina, a drugo trenutno područje Palestine, za koju su cionisti vjerovali da im je to ” obećana zemlja “. Herzl je bio iskusan lobista koji je imao jako dobre poslovne i lične veze koje će mu kasnije pomoći kao manevar u kreiranju politike u evropskim zemljama. Njegov krajnji cilj je bio da okupi sve bogate sljedbenike jevrejske vjere kako bi ih objedio u kontekstu njihovog bogastva, a u clju generiranja sredstava kojim bi otplatili cjelokupan dug tadašnjeg Osmanskog carstva. Ovo je za Theodora Herzla bila prilika da im zauzvrat bude data dozvola da kupe komad zemlje u Palestini koju su smatrali “obećanom zemljom “.
U stvari, Herzl je bio respektabilna figura među jevrejskom elitom tog vremena. Pisao je Baronu Maurice de Hirschu, bogatom njemačkom finansijeru, tražeći od njega da mu pruži finansijsku pomoć za realizaciju ovog dugoročnog plana. Hirschov odgovor nije bio tako razočaravajući. On je rihvatio da finansira jevrejsko kolonizacijsko udruženje, osnovano 1891., koje je imalo za cilj da sprovede Herzlove planove kako bi koordinirao jevrejsku imigraciju u Palestinu. Herzl je napravio jedan korak dalje i izrazio namjeru u jasnijem smislu. Zat ražio je sastanak sa Hirschom naglasivši da je njegov cilj bio da se stvori jevrejska država u ‘ obećanoj zemlji’. Činilo se da je Hirsch želio čuti mnogo više o ovom zapanjujućem planu Theodora Herzla, i stoga ga je primio. Po svršetku sastank, ipak je Hirsch došao do zaključka da je ideja Teheodora Herzla fantastična, ali i gotovo nemoguća.
Za Theodora Herzla to nije bilo toliko iznenađujuće, te je stoga brzo prešao na plan B, što je zahtijevalo čvrstu pogodbu između osmanlijskog sultana i njega. Ovaj put je ponudio sultanu Abdulhamidu II. da otplatiti dug Osmanskog carstva u zamjenu za neke palestinske teritorije. Znao je dobro da će biti potreban pouzdan pojedinac kao posrednik koji bi ga doveo u kontakt sa sultanom. Michael Newleński je bio član osoblja u Ambasadi Austro -Ugarske u Istanbulu i bio je prava osoba za ovaj kontakt. Nakon Herzlovog poziva, Newleński je otišao u Beč kako bi razgovarao o tome kako uvjeriti sultana, koji je bio poznat kao krut čovjek za političke popuste. Strategiju su razradili pod dvije tačke koje su imale za cilj da psotignu dogovora sa sultanom Abdulhamidom II:
Da ponude sultanu Abdulhamidu II da otplatiti dug Osmanskog carstva.Da mu pomognu riješiti problem sa Jermenima.
Herzl nije imao vremena za gubljenje, povećao je svoj pritisak na Newleńskog da dogovori sastanak sa sultanom. Zahvaljujući bliskom prijateljstvu između Newleńskiog i Abdulhamid II, Herzlu je konačno uspjelo da stupi u kontakt sa sultanom. Kao što je već prethodno dogovoreno između Newleńskog i Herzla, Newleński je ponudio Sultanu da isplatiti dug Osmanskog carstva i pomoć da se oslobodi međunarodnog pritiska na Osmansku vladu u vezi sa armenskim stanovništvom u Carstvu. Međutim, Sultanov odgovor na ovu atraktivnu ponudu, je bio krut:
“Savjetujte Dr Herzla da ne poduzima bilo kakve daljnje korake u ovom projektu. Ne mogu mu dati čak ni šaku ove zemlje, jer ona ne pripada meni, ona pripada Islamskoj naciji (ummetu) koja se borila za dobrobit ove zemlje i zalili su je svojom krvlju. Židovi mogu zadržati svoje milione, a ako Islamski kalifat jednog dana bude uništen onda ćete biti u mogućnosti da Palestinu uzmete bez ikakve cijene. Dok sam živ, ja bih radije zabo mač u svoje tijelo nego da vidim zemljišta Palestine koja su oduzeta od islamske države. To se nikada neće dogoditi. Neću da započinjem rezanje naših tijela dok smo živi ” ( Dnevnik Theodora Herzla , Vol.I , Stranica 378-379 ).
Nakon ovog propalog sastanka Theodor Herzl je pokazao spremnosi da igra prljavu taktiku i potpomognut je od strane jednog Osmanskog diplomate; Herzl prenosi detalje ovog sastanka u svome dnevniku:
” Jučer sam imao radoznalog posjetitelja: Ali Nuri Beya , Bivšeg – generalnog konzula Turske i to u vremenu između 9.30 i 12.30. Njegov prijedlog je bio jednostavan: uplovimo u Bosfor sa dva kruzera, bombardujmo Yildiz, neka Sultan bježi ili uhvatimo ga, postavimo drugog Sultana ( Murada ili Reshada ), ali prije svega formirajmo privremenu vladu — koja će nam dati Povelju za Palestinu!
Dva kruzera će koštati 400.000£ , a ostatak će koštati 100.000£. Cijeli projekat bi nas koštao oko pola miliona funti. Ako ne uspijemo, gubimo novac i naše vojnike. Prijedlog je bio vrlo hladan i smiren kada je predstavio ovu parcelu za mene, baš kao što neka ponuda da se kupi parcela sa pšenicom. Ali Nuri je rekao da bi na ovo putovanje na drugu obalu pošao on sam; kampanje može da se sprovede sa hiljadu ljudi i mogla bi početi za vrijeme Selamlika. Krstarice će noću proći kroz Dardanele i bombardovati Yildiz do jutra. ” ( Dnevnik Theodore Herzl Volume 4 , 1615 ).
Činilo se da je ovaj ludi prijedlog bio previše rizičan da bi njime rukovao Theodor Herzl. Ostao je skriven u sefu neko vrijeme, koje mu je dalo dovoljno vremena da uspostavi jaču mrežu opozicije, oslanjajući se na mobilizaciju snaga Mladih Turaka, protiv sultana Abdulhamida II. Ova strategija je rezultirala da sultan Abdulhamid II bude zbačen s vlasti 1908. kao rezultat vojnog udara, a to je zapravo i bila prekretnica svih događaja, koji će se replicirati u Turskoj i na Bliskom Istoku tokom cijelog 20. stoljeća. Ovaj događaj je promjenio sudbinu Osmanskog carstva i pitanje Palestine u korist Theodor Herzla i njegovih cionističkih sljedbenika.
