Nedavna izjava Mire Tuđmana, sina pokojnog hrvatskog predsjednika Miroslava Tuđmana, o tome da je terorizam kakvog danas poznajemo nastao u Bosni početkom 90-tih toliko je jeftina da skoro pa i ne zaslužuje bilo kakav komentar, pogotovo ozbiljan komentar.
Nedavna izjava Mire Tuđmana, sina pokojnog hrvatskog predsjednika Miroslava Tuđmana, o tome da je terorizam kakvog danas poznajemo nastao u Bosni početkom 90-tih toliko je jeftina da skoro pa i ne zaslužuje bilo kakav komentar, pogotovo ozbiljan komentar.
Ali, zbog mlađih naraštaja, a i onih nešto starijih koji su to možda zaboravili, izreći ćemo nekoliko rečenica o ovom njegovom epohalnom otkriću.
U toku projekcije filma u prepunom beogradskom bioskopu “Balkan” je 13.jula 1968. godine aktivirana eksplozivna naprava od čijeg dejstva je jedna osoba poginula, a više od 50 ranjeno. Eksplozivnu napravu je postavio i akrivirao Miljenko Hrkač, hrvatski terorista, porijeklom iz okoline Širokog Brijega.
07. aprila 1971.godine su trojica hrvatskih terorista Miro Barišić, Anđelko Brajković i Ante Stojanov, upali naoružani u ambasadu tadašnje Jugoslavije u Stokholmu, pucali u nenaoružanog ambasadora Vladimira Rolovića, a nakon toga ga, ranjenog, davili kaišem iz pantalona sve dok nije preminuo.
U septembru 1972.godine je grupa hrvatskih terorista otela švedski avion koji je letio na relaciji Geteborg – Stokholm. Tražili su od švedske vlade da se iz zatvora pusti Miro Barišić koji je zbog pomenutog terorističkog napada na ambasadu SFRJ u Stokholmu bio osuđen na doživotni zatvor. Pritisnuta ovom ucjenom švedska vlada je oslobodila Barišića koji je pobjegao u Paragvaj i živio tamo do početka balkanskih ratova kada dolazi u Hrvatsku i priključuje se takozvanim zengama. Nepunih mjesec dana nakon toga je ubijen pod nikad razjašnjenim okolnostima. Pričalo se da iza njegovog ubistva stoji hrvatska obavještajna služba na čijem čelu je tada bio upravo Miro Tuđman. Navodno je Barišić bio upoznat sa mnogim aferama samog Tuđmana Juniora i službe na čijem je čelu bio, pa je morao biti “ućutkan”.
U januaru 1972.godine je grupa hrvatskih terorista postavili eksplozivnu napravu u letjelicu aviokompanije “JAT” na relaciji Stokholm – Beograd. Eksplozivna naprava je detonirana na visini od 10.000 metara. Avion se, od detonacije, raspao i pao na zemlju. Osim stjuardese Vesne Vulović, koja je čudom preživjela, svi ostali su poginuli.
U ljeto 1972.godine je grupa od 19 hrvatskih terorista bila upala u BiH kod Bugojna.
U ljeto 1981.godine je grupa hrvatskih terorista bila otela avion kompanije “JAT” koji je letio na relaciji Beograd – Titograd.
Ima toga još. Ali, vjerujemo da je i ovo da se pokaže koliko je Tuđmanova ranije pomenuta izjava besmislena. Jer dok su hrvatski teroristi žarili i palili Evropom, dakle 60-tih i 70-tih, nisu postojali čak ni termini muslimanski teroristi ili islamski terorizam, a nekmoli teroristički akti koji bi se smatrali islamskim ili muslimanskim.
Uostalom, u vrijeme njemačkih Crvenih brigada (Bader majnhof), sjevernoirske IRA-e ili španske ETA-e, današnji takozvani muslimanski teroristi nisu bili čak ni u planu svojih roditelja.
(Vijesti.ba)
