U samo nekoliko sati izraelski snajperisti ubili su četiri člana palestinske porodice i ranili njih dvoje. Daniel Raab i Daniel Graetz bili su dio “refaim” (duhovi) ekipe iz SAD-a i Njemačke koji su operirali u blizini naselja Tal Al-Hawa u Gazi.
Snajperisti su bili instalirani u šestospratnoj zgradi, ciljajući kroz prozore i rupe na zidovima. Satelitski snimci i grafiti broja 9 sa rogovima obilježili su prisustvo “fantomskog” snajperskog tima.
Izraelski snajperisti su tog dana ubili četiri člana porodice Doghmosh, a ranili još dvojicu. Njihova priča osvjetljava obrasce ubijanja od izraelskih trupa, koje su više puta tretirale nenaoružane muškarce između 18 i 40 godina u Gazi kao mete.
Daniel Raab ne pokazuje oklijevanje dok gleda snimak 19-godišnjeg Salema Doghmosha kako se ruši na zemlju pored svog brata u ulici u sjevernoj Gazi.
– To je bila moja prva eliminacija – kaže on. Video, snimljen dronom, traje samo nekoliko sekundi. Palestinski tinejdžer je bio nenaoružan kada je upucan u glavu.
Raab, bivši košarkaš univerzitetskog tima iz predgrađa Chicaga koji je postao izraelski snajperista, priznaje da je to znao. Kaže da je pucao u Salema jednostavno zato što je pokušao da dohvati tijelo svog voljenog starijeg brata Mohammeda.
– Teško mi je shvatiti zašto je (to uradio), a također me to zapravo ne zanima – kaže Raab u video intervjuu objavljenom na mreži X i dodaje:
– Mislim, šta je bilo toliko važno u vezi s tim lešom?
Masovni pokolj desetaka hiljada civila jedan je od faktora koje navode naučnici, advokati i grupe za ljudska prava koji tvrde da Izrael čini genocid.
– Oni misle: “Oh, ne mislim da će me upucati jer nosim civilnu odjeću i ne nosim oružje i sve to, ali nisu bili u pravu – rekao je Raab, koji je diplomirao biologiju na Univerzitetu Illinois prije nego što se pridružio Izraelskim odbrambenim snagama.
– Za to postoje snajperisti – dodaje.
Nakon što je Salem upucan, njegov otac, Montasser (51), pojurio je na to mjesto i pokušao sakupiti tijela svojih sinova za sahranu, ali je i on smrtno ranjen snajperom.
Lažni osjećaj sigurnosti
Potreba za dostojanstvenom sahranom voljenih je osnovni ljudski instinkt, zaštićen zakonom i istražen u umjetnosti milenijumima. To je u emocionalnom srcu Homerove Ilijade, jednog od najranijih sačuvanih književnih djela.
Ali tog dana, Raab je ljubav i tugu tretirao kao uzrok ubijanja.
– Samo su nastavili dolaziti da pokušaju uzeti ova tijela – rekao je.
Video Salemovog ubistva, kao i snimci drugih napada na nenaoružane Palestince, objavljeni su na internetu pet mjeseci nakon njegove smrti, kao dio montaže koju je napravio vojnik po imenu Shalom Gilbert u čast raspoređivanja u Gazi.
Raab je kasnije rekao da su on i još jedan snajperist počinili tri od tih ubistava, u intervjuu koji je pod varljivim okolnostima obavio tim koji je predvodio palestinski novinar i aktivista Younis Tirawi.
Raabu je prišao govornik hebrejskog jezika koji je tvrdio da želi pisati o iskustvima odreda i odati počast poginulim vojnicima, rekao je Tirawi. Raabu je obećana anonimnost, ali je Tirawi objavio dijelove intervjua na internetu, opravdavajući odluku rekavši da je to u javnom interesu, s obzirom na razmjere ubistava civila.
Raab nije imenovao svog partnera, koji je kasnije identificiran na fotografijama kao Daniel Graetz.
Raab i Graetz nisu odgovorili na zahtjeve za komentar o pucnjavama, koje su novinari koji rade na istrazi slali tokom nekoliko mjeseci.
(Naknadno je objavljeno da je Daniel Graetz pobjegao iz Njemačke zbog straha od procesuiranja nakon što je objavljena ova priča, op. Faktor).
Tragedija porodice Doghmosh dogodila se na kratkom dijelu ulice Moneer al-Rayyes u gradu Gazi, u blizini parka Barcelona Garden.
Stanovnici su znali da su izraelske snage u tom području, ali ujutro 22. novembra 2023. godine zvuk nekoga ko cijepa drva na ulici uvjerio je lokalno stanovništvo da u tom području nema aktivnih borbi. Bio je to lažni osjećaj sigurnosti.
Kada je Mohammed Doghmosh krenuo prema parku sa rođakom, Raab i Graetz su već bili na mjestu.
Muškarci su bili dio snajperskog tima čiji su se članovi nazivali “refaim” ili duh. Nisu imali nikakve veze sa elitnom službenom jedinicom specijalnih snaga poznatom i kao Refaim.
Mnogi članovi jedinice imali su dvojno državljanstvo, a fotografije i videozapisi njihovih operacija objavljeni na internetu pomogli su organizacijama za ljudska prava da upozore tužioce u Belgiji i Francuskoj na sumnje na ratne zločine koje su počinili članovi jedinice.
Lokacija Raaba i Graetza pronađena je na osnovu fotografija i videozapisa koje su snimili izraelski vojnici, a na kojima se vidi kako dvojica snajperista ciljaju oružjem kroz prozor i rupu u zidu. Koristeći satelitske snimke, istražni tim je geolocirao to mjesto na šestospratnu zgradu udaljenu oko 400 metara od ubistava.
Položaj je pružao jasan pogled na ulicu Moneer al-Rayyes. Palestinski novinar koji je radio na istrazi posjetio je zgrade i pronašao daljnje dokaze o prisustvu “fantomskih” snajperista: grafite s brojem 9 s đavoljim rogovima i repom – neslužbenim logom odreda.
Novinar, koji je također intervjuirao porodicu Doghmosh, zatražio je da ostane anoniman jer je Izrael ubio najmanje 189 novinara u Gazi.
Mohammed, koji je imao 26 godina kada je ubijen, imao je završenu srednju školu i izdržavao je porodicu sakupljajući otpadni metal i plastiku za preprodaju. Salem je napustio školu nakon 10. razreda i pridružio mu se.
Fayza Doghmosh prepoznala je svoja dva sina – Salemovu maslinastozelenu košulju, Mohammedovu crnu odjeću – kada joj je prikazan Gilbertov snimak. Nekontrolirano je plakala dok je gledala, 18 mjeseci nakon što su joj sinovi ubijeni.
Mohammed, koji je volio pileća krilca i svaki dan pomagao majci da mijesi tijesto za porodični hljeb, prvi je krenuo. Pokupio je svog rođaka Youssefa* u njegovoj obližnjoj kući, a dvojica muškaraca su krenula van.
Njegove posljednje trenutke možda su snimile izraelske snage. Gilbertova montaža uključuje dva zrnasta videa ciljanih ubistava. Youssef kaže da prepoznaje sebe kako hoda s rukama u džepovima pored Mohammeda, svog doživotnog prijatelja.
Raab opisuje taj video kao Graetzovo “drugo eliminiranje”, u njihovim prvim danima u Tal al-Hawi. Graetz, koji je odrastao u Minhenu, može se vidjeti u Gilbertovom videu, a njegov identitet je potvrđen tehnologijom prepoznavanja lica i intervjuima s bivšim kolegama iz razreda.
Međutim, neki aspekti videa postavljaju pitanja o tome da li prikazuje ovu pucnjavu. Stručnjaci za oružje koji su ga pregledali bili su podijeljeni oko toga da li je projektil vidljiv u nekoliko kadrova metak iz snajperske puške. Slike prikazuju čovjeka pogođenog u leđa, dok Youssef kaže da je Mohammed upucan sprijeda.
Ali ako je ono što Raab i Mohammedova rodbina kažu istina, čini se da je Graetz ubio Mohammeda jer je bio na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Nijedan od muškaraca nije nosio oružje.
“Označeni za smrt”
U novembru 2023. godine, izraelske snage koje su djelovale u tom području odlučile su da je dio ulice Moneer al-Rayyes zabranjen za civile, bez obavještavanja Palestinaca. Raab ju je opisao kao “borbenu zonu” gdje je svaki muškarac vojnog uzrasta “označen za smrt”.
Uspostavljanje nevidljivog “sigurnosnog perimetra”, a zatim pucanje na civile koji ga pređu, postala je uobičajena praksa u Gazi, svjedočili su izraelski vojnici.
Na pitanje kako je njegov odred odlučio hoće li pucati na nenaoružane Palestince, Raab je rekao:
-To je pitanje udaljenosti. Postoji linija koju mi definiramo. Oni ne znaju gdje je ta linija, ali mi znamo.
Fraunhoferov institut za sigurnu informacionu tehnologiju pregledao je video snimke koji sadrže najkritičnije izjave i nije pronašao “nikakve naznake” koje bi sugerirale da je sadržaj izmijenjen.
Nakon što je Mohammed ubijen, Youssef je potrčao da to kaže svojoj braći, nenamjerno zapečativši Salemovu sudbinu. Raab kamerom opisuje kako je pucao u tinejdžera kada je došao po Mohammedovo tijelo.
Izvlačenje tijela je zaštićeno međunarodnim pravom. Propisi izraelske vojske također propisuju da ljudi koji skupljaju tijela nisu legitimne mete, prema bivšim vojnicima i Asi Kasheru, koji je koautor etičkog kodeksa Izraelskih odbrambenih snaga.
– Ako vidite nekoga kako izvlači tijelo ili pomaže ranjenoj osobi, to je operacija spašavanja, treba je poštovati – rekao je Kasher, dodavši da “takav neko ne bi trebao biti upucan”.
Sljedeća žrtva bio je Salemov i Mohamedov otac, Montasser.
– Moji dječaci – bilo je sve što je mogao reći kada ih je vidio kako leže mrtvi na ulici. Pokušao im je prići i upucan je.
Zatim su snajperisti ciljali rođaka, Khalila*, koji je potrčao da pomogne Montasseru.
– Napravio sam oko osam do deset koraka noseći ga kada sam upucan i osjećao sam se kao da mi je ruka otkinuta – rekao je Khalil, koji je uspio da se iztetura van dometa prije nego što je izgubio svijest.
Dvojica muškaraca su odvezena u bolnicu, ali Montasser je umro sljedećeg dana. Porodica je odlučila da ne mogu riskirati veće gubitke, a tijela braće su ostavljena na ulici sve dok nije stupilo na snagu primirje 24. novembra.
– Svako ko se približio bio je upucan – rekao je Khalil. On se još uvijek bori s ozljedama od metaka koji su pogodili njegov torzo odmah ispod pazuha, s takvom silinom da je u početku mislio da mu je ruka odsječena.
– Ako malo hodam, umorim se. Ako radim, umorim se – kaže.
Ne postoji video njegovog ranjavanja, ali Raab opisuje kako je neko iz njegovog odreda pogodio Palestinca u blizini tijela braće, uzrokujući mu tešku povredu ruke.
– Zaista mu je otkinulo ruku i pretpostavili smo da neće preživjeti – rekao je.
– To je nešto što sam i sam vidio – rekao je, dodajući da su se ova ubistva često događala nakon što je prva nenaoružana osoba bila meta zbog prelaska nevidljivog “sigurnosnog perimetra”.
– Kada je proglašen neprijateljem prije nego što je upucan, onda se pretpostavlja da su svi koji idu po njega njegovi saučesnici – dodao je bivši rezervista, koji je odbio da se vrati u Gazu uz obrazloženje da je rat postao “nemoralan”.
Mohammed, Salem i Montasser nisu bili jedini članovi njihove šire porodice upucani u blizini Barcelona Gardena tog novembarskog dana.
Mohammed Farid, 47, daleki rođak braće Doghmosh, živio je u ulici Moneer al-Rayyes. Ranije u novembru evakuisao je svoju porodicu u manje izloženu zgradu, ali je želio provjeriti da li je njihova kuća oštećena. Vraćajući se nazad, naletio je na drugog rođaka, Jamala*, koji je završavao sličan zadatak, i nastavili su zajedno.
Kada su stigli do ugla Jamalove ulice, nekoliko metara od njegove kuće, Farid je upucan. Jamalova supruga, Amal*, s užasom je gledala kako se Farid srušio na zemlju, a njen muž potrčao u zaklon.
U Gilbertovom videu, postoji i treći isječak koji prikazuje ubistvo, koje Raab također identificira kao djelo svog partnera, Graetza.
Snimak prikazuje dvojicu muškaraca kako se udaljavaju od kamere niz ulicu punu ruševina. Čini se da nijedan od njih ne nosi oružje. Odjekuje pucanj, jedan muškarac pada na zemlju, a drugi se bori da se izvuče iz linije vatre.
Ubili 105 ljudi
Svjedoci, uključujući Faridovu užu porodicu i njegovog rođaka Jamala, identificiraju žrtvu kao Farida. Odvezen je u bolnicu, ali je proglašen mrtvim u roku od pola sata.
Raab kaže da su izraelski snajperisti u dva dana u blizini parka Barcelona Garden ubili osam ljudi. Šestoro ih je najvjerovatnije bilo iz porodice Doghmosh. Mohammed i Salem, njihov otac, Montasser, i Mohammed Farid su ubijeni, a dva rođaka su ranjena. U tom trenutku u tom području su se nalazila i dva neidentificirana tijela, kažu svjedoci i preživjeli.
Raab kaže da je njegov “tim” ukupno ubio 105 ljudi do trenutka kada je završio svoj angažman u Gazi.
– To je zaista impresivno – rekao je o broju žrtava.
Izraelska vojska nije odgovorila na konkretna pitanja o ubistvima porodice Doghmosh ili pravilima angažmana, uključujući pucanje na civile koji su pronalazili tijela. Glasnogovornik je rekao da su njihove snage djelovale “u strogom skladu sa svojim pravilima angažmana i međunarodnim pravom, poduzimajući izvodljive mjere opreza kako bi ublažile štetu po civile”.
Međunarodno pravo štiti nenaoružane pojedince i prikupljanje tijela. Pucnjava u ulici Moneer al-Rayyes izgleda da je to prekršila, rekli su stručnjaci.
– Dostupni dokazi ukazuju na ratni zločin – rekao je Tom Dannenbaum, profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu Stanford.
Skoro dvije godine nakon pucnjave, preživjeli članovi porodice Doghmosh imaju više nade u božansku pravdu nego u ljudske sudove. Fayza se sjeća kako je stajala pored svoje kuće kada su joj donijeli tijela njena dva sina. O Raabu kaže:
– Čak i ako mu oprostim, Bog neće.
* Imena preživjelih i svjedoka su promijenjena iz sigurnosnih razloga.
Izvještavajući tim: Maria Retter, Daniel Laufer, Frederik Obermaier, Maria Cristoph (Paper Trail Media)
(Faktor.ba)
