Autor: Fahrudin Sinanović / Preporod
Nedavno je u Tuzli, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, Koordinacije bošnjačkih nevladinih organizacija i JU Bosanski kulturni centar, održana javna tribina „Značaj Islamske zajednice za Bošnjake“. Predavač na tribini bio je Nezim ef. Halilović, rukovodilac Ureda za hadž Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Val islamofobije iz Evrope se proteže i na Bosnu i Hercegovinu. Postalo je čak i profitabilno udarati po islamu, muslimanima i Islamskoj zajednici u BiH, reisu-l-ulemi Kavazoviću… Mnogi svoj sekularizam, svoju „intelektualnu nezavisnost“, nekakvu evropsku opredijeljenost pokazuju i dokazuju napadajući Islamsku zajednicu. Ali, imamo i muslimana koji snagu svog imana dokazuju i potvrđuju na isti način, napadima na Islamsku zajednicu.
Uvijek je lakše rušiti nego graditi, izgrađivati. Sistem se može rušiti i izvana i iznutra, a nadograđivati, popravljati može samo iznutra, samo ako ste u sistemu.
Zbog navedenog, nužno je nastaviti sa serijalom tribina „Značaj Islamske zajednice za Bošnjake“.
Gdje nema sistema, na sceni imamo haos, anarhiju. Islamska zajednica u BiH jeste sistem unutar kojeg žive bosanski muslimani. Dobar sistem može da istrpi svakog pojedinca, može da eliminiše, da neutrališe slabosti i greške pojedinaca. Kako IZ neutrališe i amortizuje greške pojedinaca najbolje možemo vidjeti na primjeru polemike, da ne kažemo – svađe, dvojice profesora FIN-a. (Da im sad ne spominjemo imena.) Zahvaljujući „kišobranu“ Islamske zajednice, ostali muslimani nisu pretrpjeli nikakvu štetu zbog javne svađe te dvojice visokorangiranih članova IZ. Da nemamo tog jedinstvenog sistema, te krovne, zajedničke organizacije, moglo bi se desiti da se u tu svađu i polemiku uključe i pristalice spomenutih aktera, pa i da riječ ne bude jedino sredstvo razračunavanja. Kakve su posljedice nepostojanja jedinstvene islamske zajednice najbolje se vidi na primjeru Afganistana, Iraka, Sirije, gdje postoje razne grupacije, razni šejhovi, vođe i njihovi sljedbenici. Tako razjedinjeni lakši su plijen zajedničkom im neprijatelju, a, uz to, i oni se sami međusobno ubijaju.
S druge strane – opet se vraćamo na bosanske prilike – kako god Islamska zajednica neutrališe naše pojedinačne greške i slabosti, isto tako Islamska zajednica multiplicira, mnogostruko uvećava našu pojedinačnu snagu. Primjer su i sergije. Od one jedne marke koju musliman ubaci u kutiju, ili baci na peškir, malo šta se može uraditi, skoro ništa. Ali, kada na desetine hiljada muslimana na sergiji daju po marku, dvije, pet ili više maraka, onda dobijemo značajnu svotu novca. Ogromnu. Nerijetko je Islamska zajednica putem sergija pomagala bolesnim, siromašnim, povratnicima, studentima… ( Još jedna digresija. Kada Islamska zajednica kurbanskim mesom, prikupljanjem hrane i poljoprivrednih proizvoda po džematima pomaže rad javnih kuhinja, od kojih život zavisi hiljadama ljudi, kada pomaže siromašnima, bolesnima ili studentima, niko tada od sekularista, ateista i „nezavisnih“ udruženja i intelektualaca ne spominje miješanje vjere i države. Tada im ne smeta što Islamska zajednica radi posao koji bi trebala da radi država, što se „petlja“ u državni posao. Niko se tada ne javi da kaže da je to nespojivo sa sekularizmom.)
Islamsku zajednicu čine ljudi i zbog toga nije savršena, zbog toga ima i propusta. No, uz sve te propuste, koje treba svoditi na najmanju moguću mjeru i, kad se već dese, valja ih ispravljati. Islamska zajednica je sistem koji trebamo čuvati i nadograđivati, a nikako rušiti zbog eventualnih slabosti pojedinaca. I sam čovjek, svaki pojedinac ima nedostataka kojih bi se rado riješio, ali ne može. Takva je stuacija sa gojaznim ljudima koji imaju problema sa viškom kilograma, sa pušačima i mnogim drugim koji bi bili sretni da se riješe tog problema, da smršaju ili da prestanu pušiti, ali ne ide iako su svjesni da im gojaznost utječe na zdravlje, da im pušenje, osim što loše utječe na zdravlje, predstavlja znatan i bespotreban trošak, da imaju neugodan zadah iz usta… Pojedinac neke stvari i može preko noći promijeniti, ali društvene promjene su proces.
