Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Organizacija za islamsku saradnju nedavno je održala konsultativni sastanak na daljinu. U našem prethodnom članku rasvijetlili smo ono što je predsjednik Erdogan rekao na ovom sastanku – od kojeg se očekivalo da će se baviti mnogim pitanjima sa kojima se suočava islamski svijet -, te smo predočili kritike koje je Erdogan uputio direktno francuskom predsjedniku Macronu i njegovom islamofobičnom govoru.
Ustvari, sve ove kritike nisu samo povezane sa Macronom, već su i direktno povezane sa islamskim svijetom. Jer, Macronova retorika protiv islama i muslimana nije ostvarila i dostigla ovoliki nivo drskosti, osim kroz šutnju islamskog svijeta i njegovu nemogućnost da zauzme zajednički i jedinstven stav. Štaviše, možemo čak reći da Macronova mržnja i neprijateljstvo prema islamu nije ništa manja od neprijateljstva nekih vođa samog islamskog svijeta prema islamu.
Dok mi govorimo o Macronovim drskim i bezočnim izjavama, dotle Hamad Al Mazrouei, jedan od plaćeničkih novinara emiratskog prestolonasljednika Muhameda bin Zayeda, tokom intervjua za izraelske novine, na najgnusniji način atakuje na ličnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izjavivši da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nepravedno protjerao Jevreje Hajbera iz Medine, 629. godine. I ne samo to, već se, u nedostatku bilo kakvih moralnih skrupula, ovaj plaćenik drznuo da se izvini Izraelu u ime svih muslimana.
Ovakve riječi od osobe koja se spustila na ovaj nivo poniženja i podaništva ukazuju na to da njihov vlasnik pati od nesvakidašnje mržnje prema našem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i prema muslimanima. Zapravo, tzv. ”sporazum stoljeća” je jasan primjer količine poniženja i sramote koju su ovakvi ljudi dotakli.
Obaveza je Organizacije za islamsku saradnju da ima zajednički i jedinstven stav protiv napada koji dolaze izvana i da radi na unapređenju razgovora i saradnje, ali, prije toga, trebali bismo se zapitati: da li Organizacija za islamsku saradnju zaista još uvijek ima svojstvo predstavnika i zastupnika muslimana? Ovo pitanje moramo ozbiljno uzeti u obzir.
Dakle, ova organizacija mora prvo pogledati šta muslimani čine muslimanima, prije nego što od nje budemo očekivali da razmotri šta nemuslimani čine muslimanima. Jer 90% nepravde i progona kojima su izloženi muslimani danas je počinjeno rukama samih muslimana (muslimanskih vladara), prije nego nemuslimana. Čak se i preostalih deset posto nasilja i progona također vrši kroz saradnju ili podršku muslimana, odnosno, pojedinih muslimanskih vladara.
Uprkos svemu ovome, iznenađeni smo nekim dijelovima završne izjave ili deklaracije objavljene na konsultativnom sastanku Organizacije islamske saradnje, u kojoj je organizacija izrazila svoju “zabrinutost” zbog teških uvjeta Palestinaca zatvorenih u izraelskim zatvorima. Osim toga, u svojoj izjavi Organizacija za islamsku saradnju kritikuje pogoršanje zdravstvenog stanja nekih tamošnjih pritvorenika i zlostavljanje kojem su bili izloženi, prije nego je zatražila njihovo oslobađanje i puštanje iz zatvora.
U izjavi se izražava posebna zabrinutost zbog zdravstvenog stanja palestinskog zatvorenika Mahira el-Ahrasa, koji štrajkuje glađu već 88 dana u izraelskim zatvorima, te se poziva međunarodna zajednica da interveniše kako bi on bio pušten.
U izjavi se također ukazuje na nedostatak zdravstvenih ustanova u izraelskim zatvorima koje su nužne za zaštitu zatvorenika, što je dovelo do zaraze najmanje 31 palestinskog zatvorenika koronavirusom Covid-19, te se traži pružanje odgovarajućih zdravstvenih, preventivnih i ljekarskih usluga za pritvorenike, pozivajući međunarodnu zajednicu da preduzme konkretne mjere i izvrši pritisak na izraelsku vladu radi hitnog puštanja na slobodu svih palestinskih zatvorenika koji su nepravedno i nasumice pritvoreni.
Nema sumnje da su to izjave koje želimo slušati od OIC-a, ali mi znamo da snaga OIC-a u ovom slučaju ne mora i ne smije biti ograničena samo na ove pozive i apele.
Naprimjer, organizacija može izreći sankcije Izraelu zbog takve prakse, što će doprinijeti njegovom odvraćanju od tih zlodjela.
Također, ako moćne članice OIC-a iskreno ujedine svoje snage, malo je vjerovatno da će Izrael zadržati ove zatvorenike čak i jedan dan. Nažalost, situacija je potpuno drugačija, jer vidimo da se članice Organizacije za islamsku saradnju natječu u tome koja će prva potpisati Sporazum o normalizaciji sa Izraelom, unatoč svim njegovim prijestupima, što ga još više podstiče na ovakvu praksu. Jer, zašto bi Izrael morao promijeniti svoj stav, samo zbog pukih izjava, poziva i apela?!
Zatim, uživaju li zatvorenici koji se nalaze u zatvorima država članica same Organizacije za islamsku saradnju bolji status od palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima?!
Naprimjer, možemo se osvrnuti na stanje zatvora u Egiptu, gdje postoje desetine hiljada zatvorenika koji su nepravedno uhapšeni bez ikakvog, čak i formalnog suđenja, a godinama su izloženi svim vrstama mučenja i zlostavljanja. Svi ovi zatvorenici su ljudi lojalni svojoj zemlji, civili, koji nisu počinili nikakvo nasilje, niti zlodjela.
Šta to onda razlikuje takve zemlje od Izraela? O većini ovih zatvorenika nema nikakvih vijesti, niti im je dozvoljeno da se sastanu sa svojim advokatima, a neki od njih uhapšeni su samo zbog kleveta svoje rodbine sa kojom ne dijele iste stavove i mišljenja.
Zatim, nije li i najmanji otpor i suprotstavljanje vlastima Ujedinjenih Arapskih Emirata dovoljan razlog da takav bude bačen u zatvorsku ćeliju na neodređeno vrijeme, bez ispitivanja i suđenja, pod najgorim i najtežim uvjetima?! Danas su Ujedinjeni Arapski Emirati mjesto gdje se u islamskom svijetu događaju najteža kršenja ljudskih prava. Ali, recite mi, molim vas, postoje li nemuslimani u UAE čija se prava krše i progone? Naravno da ne postoje, već se tamo krše samo prava muslimana.
Isto tako, u Saudijskoj Arabiji, ko će biti pitan i ko će odgovarati za hiljade učenjaka, mislilaca i političara koji su uhapšeni i bačeni u zatvore, a da se mjesecima ili godinama o njima ne zna nijedna vijest, ne zato što su se suprotstavljali zvaničnim vlastima, već samo zato što su šutjeli?!
Svi ovi zatvorenici imaju vrijednost među muslimanima koja nije manja od vrijednosti palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima. Štaviše, neki od njih se smatraju zajedničkom vrijednošću za cijeli islamski ummet, a to su islamski učenjaci. Na koncu, svi ti zatvorenici su pripadnici islamskog ummeta i oni su, prije svega, ljudi.
Može li se onda reći, za one koji čine sve vrste nasilja i zuluma svojim sunarodnjacima, da imaju i trunku iskrenosti u njihovom pozivanju na odgovornost Izraela zbog njegovog nehumanog odnosa prema palestinskim zatvorenicima?!
