Prije nešto više od mjesec dana, u 87 godini života je preminuo talijanski kardinal Giacomo Biffi. Bio je važna osoba unutar Crkve, čak ga se smatralo mogućim nasljednikom Ivana Pavla II.
Kardinal Biffi je imao veoma specifične poglede o useljavanju i imigracijskoj politici, naročito prema muslimanskim migrantima. Njegov pogled o naseljavanju muslimanskih migranata u Evropi prenio je hrvatski katolički portal Quovadiscroatia.
“Njegova poruka tada namijenjena Italiji sada je relevantna za svaku zapadnoeuropsku zemlju, uključujući i Hrvatsku”, piše Quovadiscroatia. U nastavku prenosimo stav kardinala Biffia o doseljavanju muslimana u Evropu. Očito je da će Biffiev stav narednih dana biti veoma aktuelan i upotrebljiv u mnogim evropskim zemljama.
Kardinal Biffi: “Očito je da slučaj muslimana treba tretirati odvojeno. I treba se nadati da će se ljudi zaduženi za ovu problematiku suočiti s tim otvorenog uma i bez zabluda.
Muslimani – velika većina njih, uz nekoliko iznimaka – ovdje dolaze s već određenim stavom te se ne namjeravaju uklopiti u naš način život i poimanja “humanosti”, bili oni pojedinci ili skupine: više ili manje otvoreno, dolaze k nama odlučni ostati znatno ‘drugačiji’, u očekivanju da će nas preoblikovati u nešto slično njima.
Oni imaju različite vrstu hrane (što samo po sebi i nije neki problem), drugačije blagdane, obiteljske zakone koji nisu u skladu s našima, pogled na žene im se znatno razlikuje od našeg (do točke poligamije). Iznad svega oni imaju strogo fundamentalističko razumijevanje javnog života, i to toliko da je savršeno prožimanje religije i politike dio njihove neupitne i čvrste vjere, čak i do te mjere da su dovoljno mudri pričekati da postanu brojčano nadmoćniji prije nego što je nametnu nama.
Dakle, nije do Crkve nego do modernih država Zapada koje moraju učiniti nešto mudro u tom pogledu. Nadalje, ako naša država stvarno vjeruje u važnost građanskih sloboda (među kojima je i vjerska sloboda) i demokratska načela, ona bi trebala raditi na njenom širenju. Jedan način za postizanje tog cilj bi mogao biti “reciprocitet”, sa zahtjevom da to ne bude samo prazna riječ u zemljama iz kojih dolaze imigranti.
Koliko god to bilo strano našem mentalitetu, pa čak i pomalo paradoksalno, jedini učinkoviti način promoviranja “načela reciprociteta” na dijelu u jednoj istinski “sekularnoj” državi koja želi proširiti ljudske slobode je ostvariv samo onda ako nadležne institucije ovdje omoguće muslimanima samo ono što muslimanske zemlje zapravo omogućuju drugima tamo”.
