Piše: SENAD AVDIĆ / Slobodna Bosna
Pravomoćna oslobađajuća presuda za Nasera Keljmendija, kojom ga je sud u Prištini oslobodio optužbe za organiziranje ubistva Ramiza Delalića Ćele 2007. godine u Sarajevu, u filomafijaškom dnevnom biltenu kojeg “savjetuje” Fahrudin Radončić, proslavljena je euforično, trijumfalno i dugotrajno. Radončićevom poslovnom ortaku i intimusu, pećkom mafijaškom patrijarhu Keljmendiju, ostala je “samo” ona sićušna presuda za međunarodnu trgovinu i prodaju droge, ali njegovi medijski jataci i simpatizeri ne kriju nadu da će sud na Kosovu i taj banalni krimen skinuti sa njegovih nedužnih ruku i nejakih pleća.
“Heroin, a ne zločinac”, slavodobitno uzvikuju preko “Avazovih” stubaca novinari i simpatizeri tog biltena (i Keljmendija, bezbeli), u čemu prednjači najdraži i najposlušniji Radončićev “korisni idiot”, Nedžad Latić i ništa manje zloupotrijebljeni novinar sa posebnim potrebama i ništa više pismeniji “kolumnista” Bakir Hadžiomerović.
Vjerski radnik i zvjerski kolumnista Latić povodom oslobođanja Keljmendija krivice za likvidaciju Delalića, u najljepšem duhu “Zakona Leke Dukađinija”, omiljene literature svog sponzora Radončića, šalje poruku “Slobodnoj Bosni”: “RAČUNAJTE NA NAS(ERA)”. Kako uopće da računamo na njih, kada su oni uglavnom neuračunljivi?! Oni koji bolje poznaju istoriju bolesti Nedžada Latića prisjećaju se kako je samo jednom ovaj Radončićev garib, korisnik prekovremenih i vansezonskih vitri iz Šćepine (i Azrine) hazne, bio ovako egzaltiran i sretan: nakon izlaska iz zatvora brata njegovog Džemaludina.
KO JE KOLEGA OD OLEGA
Radost druga i kolumniste Bakira Hadžiomerovića zbog oslobađanja od optužnice i izlaska na slobodu Nasera Keljmendija, možda je čak uporediva sa srećom koja ga je obasjala nakon što mu je majka izašla iz zatvora. “Monteri političkih optužnica naprasno su zaglavili u teškoj ilegali”, piše jedini “Avazov” autor čija bi se (ne)pismenost dala uporediti sa analfabetskim podvizima Nedžada Latića. Hadžomerović se koristi tzv. govornim jezikom, bliskim običnom narodu, koji je konfuzan, šifriran i nečitljiv. Evo još jednog primjera za to: “Nigdje nema onog nadobudnog ‘eliotanesa’, Dubravka Čampare dakle, kojeg je SDA režim zvanično zadužio za hapšenje i zatvaranje naciljanih političkih meta”, optužuje najljući medijski kasapin iz “Avaza”, te, thompsonovski kazano, “kuće Fahrovih mesara”.
Nepismeni kolumnista “Avaza”, koji se prije samo četiri godine na izborima za Predsjedništvo BiH natjecao sa svojim sadašnjim hraniteljem Fahrudinom Radončićem (i izgubio, jer se pokazalo da je konsultant “Avaza” Šćepo Radončić veća rock zvijezda od frontmana “Grafita” i Lagumdžijinog pokusnog zamorčića), vjerovatno zna barem toliko da je “nadobudni Dubravko Čampara”, dakle državni tužitelj u nemilosti “Fahrovih mesara”, naprasno skinut, udaljen iz istrage u ubojstvu Ramiza Delalića Ćele. Na njegovo mjesto je postavljen tužitelj Oleg Čavka, protiv kojeg se, to je službeno, a ne ono što tvrdi “rock zvijezda”, vode tri istrage zbog različititih krivičnih djela koje je “službeno” počinio posljednjih godina.
U informaciji koju je prije više od godinu dana Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine dostavila državna Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) prikupljena su saznanja o dugogodišnjim odnosima, kontaktima, tajnim vezama… između “Avazog” heroja Nasera Keljmendija i “Avazove ličnosti godine”, tužitelja (pod trima istragama) Olega Čavke. U tom je dokumentu napisano i sljedeće: „Prema podacima koji su prikupljeni do početka 2015. godine, E.R. (ugostitelj koji je bio oficir za vezu između Čavke i Kelmendija, op. S.B.) je u kontinuitetu dobivao direktne upute od Nasera Kelmendija, a potom ih prenosio Olegu Čavki. Od kada se Kelmendi nalazi u pritvoru R-u su naloge od Kelmendija prenosili pojedini članovi porodice Kelmendi, nakon čega se on sastajao sa Čavkom. Za ustupljene informacije Ugostitelj i Čavka su dobijali novčana sredstva i druge pogodnosti…”
U ovoj Informciji piše i sljedeće:”Tužilac Čavka je preko ugostitelja R. prosljeđivao dokumente Tužilaštva BiH koji mogu biti zloupotrijebljeni u aktuelnom sudskom procesu protiv Nasera Kelmendija, prvenstveno kroz uticaj na svjedoke. Tako je Čavka, krajem novembra 2013. godine (dakle u vrijeme kada direktor OSA-a nije bio aktuelni direktor Osman Mehmedagić, nego njegov prethodnik Almir Džuvo, op. S.B. ), u svojoj vikendici u Brezi ustupio R-u spisak svjedoka u istrazi u ubistvu Ramiza Delalića zvanog Ćelo i imena drugih lica uključenih u istragu koja se vodi protiv Nasera Kelmendija.”
Prema hronično neuravnoteženoj logici kojom se poštapa Hadžiomerović tokom napada “žute minute” koja ga svakodnevno trese, tek sada treba očekivati konačnu istinu o atentatorima i naručiteljima likvidacije Ćele Delalića, budući da je istragu o tome preuzeo tužitelj (Oleg Čavka) koji je godinama za novac i druge drangulije bio direktni suradnik Nasera Keljmendija informirajući ga o istragama koje se protiv njega vode, svjedocima, tužiteljima…!?
KO JE SERIJSKI UBIJAO KOLUMNISTU “AVAZA”?
Samo budala i režimski plaćenik, to hoće reći, drug i kolumnista Hadžiomerović, može i smije vjerovati da su Naser Keljmendi, a time i Fahrudin Radončić, pojedinačno, ili udruženi u zločinačku organizaciju, u stanju nekome napakostiti, ili nedaj Bože, likvidirati ga. Treba, svakako, podsjetiti da je autor “Bakirove žute minute”, tadašnji neustrašivi novinar i urednik magazina “60 minuta” najmanje pet godina, 24 sata dnevno, hodao okružen gomilom policajaca koje mu je, kao štićenom licu, dodijelijelio MUP Kantona Sarajevo. Od koga je čuvano “štićeno lice”? Od zločinačke organizacije koja je, prema njegovim saznanjima, u restoranu hotela “Radon Plaza” dogovarala njegovu likvidaciju. Ko su bili organizatori tog sastanka i (ko)autori plana njegove likvidacije?
Prema pouzdanim Hadžiomerovićevim informacijama i informantima, dogovor o njegovoj likvidaciji su postigli Fahrudin Radončić i Naser Keljmendi, na čiji su poziv, kako je panično dojavljivao, u Sarajevo stigli neki bugarski zlikovci da ga “o'lade”. Svi koje je tada Hadžiomerović identificirao kao mafijaše koji mu rade o glavi (pa i Radončić, pa i Keljmendi) saslušani su u policiji, negirali da se dogodilo išta od onoga za što ih je optuživao Hadžiomerović i oslobođeni bilo kakve odgovornosti.
Uprkos tome što nije ponuđen niti jedan dokaz, ili barem trag da iko priprema njegovu likvidaciju, da mu prijeti, da ga na bilo koji način ugrožava, policija je još četiri godine, u tri smjene dnevno, pratila, čuvala, štitila krhkog Hadžiomerovića, koji je u to vrijeme, kad god mu je bilo dosadno, ili kada se pripremalo povlačenje policijskog osiguranja, smišljao nove atentate, pa čak izmislio i da je ubijen!? Kada je napokon 2013. policija Kantona Sarajevo prestala osiguravati Hadžiomerovića, izračunato je da je “štićeno lice” za 4-5 godina policijskog nadzora nad njim koštalo budžet blizu pola miliona maraka!!
Sličan scenario, prijetnji nepoznatih počinitelja, posljednjih je dana primijenjen i tokom skandala sa zastrašivanjem pravosudnih djelatnika Ranka Debeveca i Jadranke Lokmić- Misirača. Ciklično, u pravilnim razmacima, baš nekako kada ističe rok za policijsku pratnju, prijetnje su upućivane i drugim pravosudnim ljubimcima “kuće Fahrovih mesara”, Dijani Kajmaković, Olegu Čavki…
Zanimljivo, istraga o prijetnjama svojim kolegama zapala je baš Olega Čavku, što je krajnje ohrabrujuće i obećavajuće: čim otkrije ko je ubio Ramiza Delalića, a nije Keljmendi i nije Radončić, bacit će se na raskrinkavanje “antisemita” koji su prijetili smrću Lokmić-Misirači i Debevecu!
