Piše: Nedim Botić
Etničko i vjersko nasilje kineske vlasti nad muslimanima Ujgurima se nastavlja nesmiljenom žestinom. Posljednji u nizu državnih mjera kojima se krše ljudska prava jeste čin stavljanja posebno dizajniranih elektronskih čipova u pasoše muslimana, stanovnika Istočnog Turkestana ili provincije Xinjiang.
Kada se spomenuti elektronski pasoši skeniraju pomoću senzora na kontrolnim tačkama, automatski se uključuje glasni alarm. Zvukom alarma, snage sigurnosti bivaju upozorene da je dotična osoba musliman. Ujgur se potom odvodi u sobu za ispitivanje gdje se nad njim ili njom vrše dodatne pretrage.
Kineski zvaničnici kažu da je ta naredba došla iz centralne uprave, iako tvrde su različiti kodovi u ujgurskim pasošima zasad prihvaćeni kao ‘neslužbene mjere’.
Ova vijest je došla samo par sedmica nakon vijesti da kineske vlasti zahtijevaju od muslimana uposlenih u državnim službama da ne poste Ramazan kako ne bi ugrozili svoju produktivnost. Državnim uposlenicima je zabranjeno da budu na bilo koji način vezani za islam, zabranjeno im je da praktikuju i obavljaju namaz, nose hidžab i poste Ramazan.
Tako je uprava Bolnice kineske medicine u gradu Yiningu, poznatom kao Ghulja, iz Istočnog Turkestana, zatražila od svojih muslimanskih uposlenika da ne poste Ramazan kako ‘to ne bi negativno utjecalo na njihov posao i život’. Portal Sina Weibo ističe da su uposlenici prisiljeni da potpišu saglasnost s tom diskriminativnom odlukom uprave, te se na slikama objavljenim na internetu mogu vidjeti medicinske sestre prilikom potpisivanja datog dokumenta.
To je samo jedna u nizu mjera kojima komunističke vlasti diskriminiraju muslimane Ujgure. Od ostalih izdvajamo:
U Khotanu, kineske vlasti su čak ograničile i trajanje hutbe, pa tako na natpisu ispred glavne džamije stoji proglas da hutba ne smije trajati duže od pola sata.
U čitavoj Kini je obavljanje namaza van džamije strogo zabranjeno, a građani imaju pravo samo da obavljaju namaz u svom mjestu. Zabranjeno je obaviti namaz u džamiji van svog grada.
Zakonom je zabranjeno imamima da daju privatne časove učenja Kur'ana, sufare i tedžvida. Zabranjeni su brojni prijevodi značenja Kur'ana, a samo je dopušteno koristiti oficijalne verzije odobrene od kineskih vlasti.
Učenje arapskog jezika je dozvoljeno samo u posebnim državnim školama.
