Dženazu namaz za osam žrtava, predvodio je Ismail-efendija Smajlović, izaslanik reisu-l-uleme Husein efendije Kavazovića, dok je džumu namaz predvodio Vahid-efendija Fazlović, muftija tuzlanski.
Komemoracija žrtvama genocida je najprije započela defileom jedinice Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, a potom je uslijedilo polaganje cvijeća. Predstavnici svih nivoa vlasti u našoj zemlji, mnogobrojnih udruženja žrtava, međunarodne zajednice i drugih organizacija, odali su počast nedužnim bratunačkim žrtvama.
U kabure na Veljacima spušteni su tabuti ukupno sedam žrtava iz ovog kraja, dok su jednoj žrtvi, koja je ranije ukopana po oznakom NN, danas postavljeni bašluci.
Najmlađa žrtva koje je danas ukopana je Emir Suljić, podrinjska beba, koja je imala samo dva dana kada je izgubila život 9. marta 1993. godine, prilikom pada Konjević Polja. Najmlađu žrtvu su ispratili roditelji Raza i Džemail Suljić.
Sadeta Mehmedović je ispratila brata Šabana, koji je ubijen u 38. godini. On je u maju 1992. godine zarobljen i odveden u policijsku stanicu, gdje je vezan lancima i pretučen.
“Ubijen je preko puta moje kuće, ispred džamije u Voljavici. Tu su stali. Bilo je to bijelo auto, mislim da je bila Zastava. Oni su istrčali iz auta i potrčali prema jednom dvorištu i tu su jurili njega i još jednog čovjeka. Oni su se probali sakriti iza kuće, međutim, opkolili su ih i ubili”, ispričala je Sadeta.
Među žrtvama koje su ukopane na Veljacima je i tijelo Rešada Salihovića, iz naselja Sase. Imao je 27 godina kada je ubijen. Njega su ispratili brat i sestra.
“Izveli su ga iz autobusa u Zvorniku i od tada mu se gubi svaki trag. Vraćao se sa posla iz Novog Sada. Tada su izveli njih ukupno 17. Sve smo pokušavali da saznamo gdje je. Pronađen je u masovnoj grobnici kod Zvornika”, ispričala je njegova sestra, dodajući da je njihova familija skoro kompletna nestala.
“Bilo nas je ukupno osam djece u porodici, a od toga pet braće i tri sestre. Ubijena su četiri brata, majka, moja snaha, dva bratića, jedan je imao samo sedam godina kada je ubijen… I brojna mnogobrojna rodbina je još ubijena”, ispričala je njegova sestra Memnuma.
Pored Emira, Rešada i Šabana, ukopani su i Ramo Hasanović, Šahbaz Sinanović, Mirsad Memić, i Samir Ibišević. Dženaza je klanjana i osmoj žrtvi, Zaimu Husejnoviću, koji je ranije ukopan pod oznakom NN i koji je u međuvremenu identifikovan. Njemu su ovom prilikom postavljeni bašluci.
U ime porodica žrtava, Damira Golić iz Bratunca pročitala je pismo u kojem su preživjeli podsjetili na stravične zločine u ovom podrinjskom mjestu, tokom kojih je ubijeno 603 bratunačkih Bošnjaka.
“U ime porodica nestalih izražavam nezadovoljstvo i tražim odgovornost: za sporost u traženju nestalih, za slab intenzitet identifikacija, za prekidanje procesa traganja i procesuiranja ratnih zločinaca. Pozivam domaće institucije i zvaničnike da poduzmu aktivnosti kako bi se takva praksa prekinula”, navedeno je u pismu.
Istaknuto je da Bošnjaci Bratunca i Podrinja danas, na Drini, imaju dovoljno snage da kreiraju svoju budućnost.
“Imamo danas i ovdje svoje prvake, imamo djecu, imamo ulemu… Ali pozivamo i sve Bošnjake u Bosni i širom svijeta da nas podrže, da nam se pridruže, da ne zaborave da je i ovo dio Bosne… Mi ovdje vidimo svoju budućnost“, poručili su preživjeli Bratunčani, prenosi Bosanska medijska grupa.
(Vijesti.ba)
