Intrigantna knjiga, prevedena i na bosanski jezik, donosi svjedočanstvo ovog novinara o višegodišnjoj potjeri za krvnicima Karadžićem i Mladićem
Što je veći plijen to je teži posao. Ratko Mladić, komandant bosanskih Srba, koji je osmislio i provodio opsadu Sarajeva i zauzimanje Srebrenice, bio je optužen za genocid i zločine protiv čovječnosti. Njega uhvatiti bio bi veliki udarac, ali on se povukao u planinsku utvrdu kakva odgovara razbojnicima iz filmova o Jamesu Bondu, nuklearni bunker koji je Josip Broz Tito sagradio u Han-Pijesku, u istočnoj Bosni. Tu je bio zaštićen koncentričnim krugovima svojih tjelohranitelja.
Mladićevo planinsko sklonište Vila Javor naizgled je bila skromna lovačka koliba, ali iza teških metalnih garažnih vrata krio se prolaz koji je vodio duboko u stijenu. Bunker je bio opremljen zalihama svježe vode, sistemima za filtriranje zraka i komandnim centrom. Uslovi su bili spartanski, ali je tu ipak bio francuski krevet za generala i ležaj s vanjske strane vrata za njegovog stražara od najvećeg povjerenja, njegovu posljednju liniju odbrane. Nesklon riziku i veoma discipliniran, Mladić se krio u Han Pijesku sve do ljeta 1997., kada je odlučio da čak ni Titovo nuklearno sklonište nije dovoljno sigurno i umakao je preko Drine, u Srbiju – opisuje lov na najtraženije ratne zločince, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, britanski novinar Julian Borger.
Kapuljača na glavi
Intrigantna knjiga, prevedena i na bosanski jezik, donosi svjedočanstvo ovog novinara o višegodišnjoj potjeri za krvnicima Karadžićem i Mladićem, njihovim pomagačem Momčilom Krajšnikom, te o paralelnim političkim događajima, poput ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića.
Neki dijelovi knjige čitaju se kao špijunski triler dok nas narator vodi do izoliranih planinskih sela, ureda visokih funkcionera u unutrašnjosti obavještajnih agencija ili gradskih trgova na kojima niko ne sumnja u blizinu ratnih zločinaca. Otkrivaju se detalji hapšenja najtraženijih ratnih zločinaca. Do detalja je, recimo, opisano hapšenje bivšeg čelnika vukovarskih Srba, Slavka Dokmanovića, kojem su poljske specijalne vojne snage stavile crnu kapuljaču na glavu i ukrcale ga na avion za Hag.
Borger je naročito precizan kad su u pitanju međunarodne intrige, poput rivalskih obavještajnih službi umješaniih u istrage, odustajanja vlada od njihovih finansijskih obaveza i opstrukcija rada istražitelja haškog tribunala.
Neki od najinteresantnijih materijala u knjizi tiču se Borgerovog otkrića tajnih jedinica Haškog tribunala za praćenje. U periodu neposredno nakon Dejtonskog sporazuma 1995., Međunarodna zajednica pokazala je malo interesa za hapšenje počinilaca na visokom nivou. Zapadne sile su bile više okupirane održavanjem krhkog mira u Bosni, nego hapšenjem ratnih zločinaca.
Sa više nego dovoljno detalja Borger opisuje kako su američke specijalne snage poslale gerilce u Bosnu u njihovoj potrazi za Radovanom Karadžićem, vođom bosanskih Srba. Knjiga se ponekad može činiti nemilosrdnom, ali neminovno predstavlja važan doprinos razumijevanju međunarodnog krivičnog pravosuđa, necenzurisanim procesima hapšenja, ratnim dešavanjima iz ugla treće strane i naposlijetku, to je doprinos razumijevanju pravde koju je Haški tribunal pokušao sprovesti i donekle uspio. Relativan je pojam pravde u ovom slučaju jer nisu svi došli do Haškog tribunala. Borger napominje da zločinci na mikro nivou, poput čuvara, vozača, onih koji su pritisnuli okidač po naredbi nadređenih nikad neće biti procesuirani; ovi drugi su ponekad izbjegli ovozemaljski sud, pa se tako Dokmanović objesio u svojoj ćeliji, a Milošević je umro tokom suđenja.
Julian Borger bio je britanski novinar koji je izvještavao o ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini za The Guardian i BBC. Posebno težak period bio je nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Tvrdi da nikad nije vidio ništa slično i da je to bilo podjećanje na Einsatzgruppen, nacistički odred koji je masakrirao stotine hiljada Jevreja u Istočnoj Evropi tokom Drugog svjetskog rata.
100.000 žrtava
Borger navodi kako se masakr mogao spriječiti bombardovanjem jer su zapadni špijunski sateliti imali uvid u dešavanja u Srebrenici. Zapad je osjećao potrebu da ispravi grešku koja je Srebrenicu koštala preko 8.000 života, a cijelu Bosnu i Hercegovinu preko 100.000 žrtava, pa je tako konačno postignut komplekasan Mirovni sporazum u Dejtonu.
– Patetično, ali nismo uspjeli zaustaviti taj zločin koji smo tako jednostavno mogli spriječiti, ali barem smo sa zakašnjenjem krenuli u potragu za ubicama – kaže Borger.
Knjiga je imala svoju genezu u tekstu o lovu na ratne zločince koji je Borger napisao za The Guardian u augustu 2011. Ubrzo je shvatio da se ima mnogo više za ispričati.
– Osjećao sam kao da nailazim na prizore neispričane historije. Haški tribunal je djelimično iskupljenje za svjetske propuste u Bosni – kazao je Borger za britanske medije netom prije se odlučio za rad na knjizi.
