Autor: Tranzicijska pravda
Sarajevski portal Vijesti.ba objavio je 18. juna 2015. godine da je “zaštićeni svjedok kojeg je pronašlo Tužilaštvo Srbije u predmetu protiv Nasera Orića navodno Samir Avdić, za kojeg mediji iz RS-a i Srbije tvrde da je bio u komandi 28. divizije Armije RBiH kojom je komandovao Orić.” Vijesti.ba su dalje objasnile da je Avdić “tokom rata prošao logor u Bratuncu, preživio genocid u Srebrenici i izdržavao zatvorsku kaznu u Foči po presudi bijeljinskog suda. Navodno, u suđenju grupi Zvornik 7 dobio je najmanju kaznu jer je svjedočio protiv ostalih optuženih, a ime mu se veže i za druga svjedočenja protiv Bošnjaka na sudovima u RS-u.”
Neurotična osoba
U tekstu se navodi i da je Avdića u proljeće 1996. godine “IFOR predao policiji RS-a jer ga je Tužilaštvo RS-a zajedno sa Ahmom Harbašem, Nedžadom Hasićem i Behudinom Husićem teretilo za ubistva četiri Srbina iz Milića kod Srebrenice. (…) … suđeno im je u odsustvu i presuđeni su na ukupno 60 godina zatvora. Avdić je dobio najmanju kaznu i jedini je odslužio nakon što je uhapšen u SAD-u 2007. godine. Ostali su do danas ostali nedostupni organima gonjenja, jer proces smatraju montiranim. ’Upravo je Samir Avdić svojim svjedočenjem optužio nas i cijelo je vrijeme radio za srpsku stranu’, tvrdi Ahmo Harbaš, član Srebreničke grupe.”
Novinska agencija Patria je 20. juna 2015. objavila: “Bivši pripadnik Armije RBiH koji bi se mogao pojaviti kao svjedok srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine u slučaju protiv srebreničkog ratnog komandanta Nasera Orića, ranije je bio svjedok i zločincu Radovanu Karadžiću, kojem se pred Međunarodnim sudom u Hagu sudi za zločine u BiH. Samir Avdić, bivši pripadnik 28. divizije Armije RBiH, za kojeg su srbijanski mediji naveli da bi se mogao pojaviti u slučaju protiv Orića, Karadžić je pozvao kao svojedoka koji je trebao svjedočiti u njegovu korist 9. decembra 2013. Avdić, koji je svjedočio pod zaštićenim identitetom, rekao je da je na taj trenutak čekao 20 godina, ali da su njegovo pojavljivanje pred sudom sve vrijeme osporavale žene iz udruženja Majke Srebrenice.”
Na kraju teksta Patria donosi “Avdićevo svjedočenje u Hagu kao dio Karadžićeve odbrane” iza koga su postavili tv izvještaj Agencije Sense na kome stoji: “Zaštićeni svjedok ’KW-012’ svjedoči u korist Radovana Karadžića.”
Iz Haškog tribunala nije bilo nikakvih reakcija.
Dva dana nakon ovoga pojavio se tekst u Dnevnom avazu (22. juni 2015.) u kome se navodi: “Advokatska kancelarija Damira Alagića danas je uputila prijedlog za pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti Samiru Avdiću. Prijedlog je upućen na Centar za socijalni rad u Bratuncu gdje je posljednje zvanično prebivalište Avdića. Samir Avdić je kako doznaje N1, zaštićeni svjedok Tužilaštva Srbije u predmetu protiv Nasera Orića. (…) Za navedeno lice, navodi se u dopisu advokatske kancelarije, sastavljeni su brojni nalazi i mišljenja neuropsihijatara i stalnih sudskih vještaka kojim je utvrđeno da su njegove intelektualne sposobnosti ograničene, te da se radi o neurotičnoj i emotivno nezreloj osobi. Pojavljivanje ili nastupanje navednog lica u javnosti ili pred organima Srbije može dovesti do kršenja ljudskih prava te manipulacije navednog lica ali i trećih lica. Dopis je upućen i na Ured ombudsmena u Srbiji i Ambasadu R Srbije u BiH.”
Montirani procesi
Na slučaj Samira Avdića nakon toga skoro da se zaboravilo. Međutim, u decembru prošle godine opet se našao u žiži interesiranja medija. Portal Klix.ba je 30.12.2015. objavio: “Aleksandar Vučić, premijer Srbije, nakon hapšenja Nasera Orića i zahtjeva da bude izručen Srbiji, izjavio je da postoje živi svjedoci koji tvrde da su prisustvovali zločinima koje je činio Orić. Vučić je jasno rekao da se radi o Samiru Avdiću, koji je, prema najavama, trebao biti svjedok u slučaju koji se protiv Orića vodi pred Tužilaštvom BiH. (…) No, do pravog zaokreta došlo je prije nekoliko sedmica kada je Avdić iznio tvrdnju da su ga sigurnosne službe Srbije uhapsile u Bosni i Hercegovini, prevezle ga u Srbiju i pet godina držale u pritvoru, kako bi ga natjerale da svjedoči protiv Nasera Orića. Prema Avdićevim izjavama, Tužilaštvo Srbije, uključujući Vladimira Vukčevića, tužioca za ratne zločine Republike Srbije, Nebojša Ovanović, tužilac Okružnog tužilaštva u Bijeljini, te tužioci iz Tužilaštva BiH, učestvovali su na isti način i istoj pripremi još nekoliko svjedoka, kako bi iznosili laži o Oriću. Niko od prozvanih nije našao za shodno da demantuje navode Avdića.”
Tekstu na Klixu prethodilo je pismo, kako je 24.12.2015. godine objavio Dnevni avaz, udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa, Žena Srebrenice, Majki Srebrenice i Žena Podrinja, koja “traže detaljnu istragu o montiranim procesima protiv preživjelih srebreničkih Bošnjaka i svjedocima prisiljenim na lažno svjedočenje u tim postupcima. Žrtve genocida zahtijevaju detaljnu istragu i poduzimanje zakonom predviđenih sankcija od Haškog tribunala i Suda BiH za učesnike u ovim prljavim aktivnostima, kao i javnu objavu podataka istrage jer to je najmanje što žrtve genocida zaslužuju.”
Ova udruženja, kako se dalje navodi u tekstu, napisala su otvoreno pismo i glavnom tužitelju Haškog tribunala, Sergeu Brammertzu, u kome se navodi: “Vama, kao glavnom tužiocu Haškog tribunala, veoma je poznato ime Samira Avdića koji se ovih dana pojavio u BiH i svojim izjavama šokirao cijelu javnost a posebno žrtve genocida. Prema pisanju bh. medija, Samir Avdić je bio i svjedok u odbrani Radovana Karadžića, a sada se tek otkrilo pod kojim okolnostima. Samir je za Face TV izjavio da je prije pet godina kidnapovan u BiH i prebačen u Srbiju, gdje je od srbijanskih vlasti držan u zatočeništvu, mučen i primoravan da lažno svjedoči u raznim procesima.”
Centralni dnevnik TV Face objavio da je “bh. tužilaštvu dostavljen transkript razgovora Samira Avdića, ključnog i jedinog svjedoka srbijanske optužnice protiv Nasera Orića, sa Naserom Orićem.” Senad Hadžifejzović u najavi priloga rekao je da je “Avdić svojevremeno teško teretio Orića, a onda se javio Oriću upravo od njega tražeći zaštitu od srbijanskog tužilaštva”.
TV Face je emitirao dio tog razgovora u kome Avdić (u razgovoru navodi da mu je adresa na Bežanijskoj kosi, pored novog groblja) traži od Orića da ga “BiH stavi u program zaštićenih svjedoka, k’o što su me ovi ovdje stavili, da me stave i oni, jer u slučaju, znaš i sam šefe proš’o si kroz to…” Na pitanje Orića ko je kod njega dolazio iz BiH, Avdić je rekao da neće o tome preko telefona, ali je dodao: “Ja ti garantujem šefe, ne treba nam puno, al’ veliki posao radimo ja i ti, i tvoji advokati. J… im majku svima.”
Nadrealna priča
Nakon toga Avdić se pojavio i u CD-u TV Facea uz Hadžifejzovićevu njavu da je “priča o Samiru Avdiću, koji je glavni svjedok srbijanske optužnice protiv Nasera Orića, velika priča koja ima malu medijsku pažnju. To je zato što se većina medija plaši ove nadrealne priče, montaže sudskih procesa”. U prilogu koji slijedi navodi se da je Samir Avdić bio najtraženija osoba od hapšenja Nasera Orića u Ženevi (juni 2015. godine), ali i da je pet godina bio pod zaštitom Specijalnog tužilaštva za ratne zločine Srbije (!?) bez ikakvih pojašnjenja o tome. Dalje se kaže da je prije pet godina uhapšen u Bijeljini i odveden u Beograd gdje je dao izjave u kojima teško tereti Orića za navodne zločine. U prilogu se dalje tvrdi da je na osnovu izjave koju je Avdić morao prepisati i potpisati Tužilaštvo Srbije kasnije Orića teretilo za zločine.
Kao što smo već naveli u junu 2015. objavljeno je ime zaštićenog svjedoka KW12 u bh. medijima – “Svjedok iz Karadžićeve odbrane Samir Avdić mogao bi svjedočiti i protiv Orića” (20.6.2105.). U prilogu teksta objavljujemo transkript svjedočenja zaštićenog svjedoka KW12 koji je je 9. i 10. decembra 2013. godine pred Haškim tribunalom svjedočio kao svjedok odbrane Radovana Karadžića.Avdić u svojoj izjavi spominje i četvoricu svjedoka koji su dali iskaze u Beogradu protiv Orića, te da ih srbijansko tužilaštvo plaća kako bi bili svjedoci Tužilaštva. Tvrdi da on nije htio pristati da bude “svjedok protiv Nasera” zbog čega je bio izložen i prijetnjama, “ti ćeš na ulicu”, i zatvorskom kaznom. Za svjedočenje protiv Nasera Orića nuđeno mu je, kako tvrdi “američki pasoš i 800.000 eura”. Na pitanje novinarke zašto mu je to nuđeno Avdić je rekao da će reći kad ga budu pitali, odnosno kad “budem dobio zaštitu od svog naroda i od svog tužilaštva”. Na kraju priloga se kaže da je Avdić sada u BiH i da je do granice došao uz policijsku pratnju.
Samir Avdić se posljednjih dana obraća javnosti iznoseći niz kompromitirajućih detalja o ulozi srbijanskih i bh. tužiteljskih istražnih organa. Objavljivanje svjedočenja KW12 pred Haškim tribunalom može dati odgovore zašto je ovo svjedočenje, ali i svjedočenje svjedoka odbrane Karadžića i Mladića, KW-568 i GRM-116, izazvalo reakcije javnosti, političara, regionalnih medija, te predstavnika udruženja žrtava.
Međumuslimanski obračuni
Zaštićeni svjedok KW12, sudeći po haškim transkriptima, svojim je svjedočenjem potvrdio sve teze Karadžićeve odbrane: da su za rat u BiH krivi Bošnjaci/Muslimani, da je Srebrenica bila politički izdana od strane Alije
Izetbegovića i zamjenjena za teritorije u Federaciji BiH, da je zanemarljiv broj bošnjačkih žrtava u izvršenom genocidu u Srebrenici, da je veliki broj Bošnjaka u julu 1995. stradao u međusobnim “međumuslimanskim obračunima”, da za zločine u istočnoj BiH i Srebrnici nije kriv Radovan Karadžić, nego paramilitarne grupe na čelu sa Šešeljevim Belim orlovima, da su pripadnici Armije RBiH od 1992. do jula 1995. godine u Srebrenici izvršili masovne zločine nad Srbima u istočnoj BiH i Srebrenici, da su najmanje tri puta izvršile napade na srpska sela u okolini Srebrenice nakon što je Srebrenica postala zaštićena zona, da je ARBiH po nalogu Alije Izetbegovića granatirala svoje civile da bi izdejstvovala NATO udare, da se desetine Srebreničana koji se nalaze na spiskovima ubijenih nalaze živi u državama Zapadne Evrope i u Americi, da je Naser Orić odgovoran i za ubistva Bošnjaka… (svi detalji iz svjedočenja su u priloženom transkriptu)
Avdić bh. javnosti tvrdi da je bio pod pritiskom Vladimira Vukčevića i Specijalnog tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije koji su od njega tražili, kako je naveo, da lažno svjedoči protiv Nasera Orića pred Sudom BiH. Avdić je nakon navodnog prisilnog dolaska iz Srbije u BiH obavijestio javnost i da je odbio lažno svjedočiti protiv Nasera Orića pred Sudom BiH, ali nije rekao da li je ranije, kada i pred kojim sudovima svjedočio o navodnim zločinima koje je počinio Naser Orić? Nije ništa rekao ni o tome da li ga je neko (i ko) i ranije ucjenjivao ili je “dobrovoljno” svjedočio protiv Orića u nekim drugim postupcima.
Samir Avdić je bio u Srbiji u programu zaštite svjedoka, što je i sam priznao u razgovoru koji je objavio Face TV, i uživao je zaštitu u svakom smislu riječi od strane srbijanskih vlasti, sve do materijalne pomoći. S obzirom da je sad u BiH nije najjasnije da li i dalje ima tu zaštitu, a ako nema, s obzirom da je sad odbio da svjedoči protiv Orića, zbog čega je onda uopće i imao tu zaštitu?
Analizom svjedočenja svjedoka KW12 jasno je da je da je on pred Haškim tribunalom vrlo jasno optuživao Nasera Orića za zločine protiv Srba (pogledati u prilogu transkript svjedočenja) i to predstavlja potpuno validan dokaz, a s obzirom na suradnju koju Tužiteljstvo BiH, koje sad vodi istragu protiv Orića, ima sa Haškim tužiteljstvom (da ne kažemo da je obavezno na to) moguće je da se ta izjava pojavi i u ovom predmetu.
Uloga odbrane Radovana Karadžića
No, s obzirom na informacije koje su se pojavile u bh. medijima, a imajući u vidu svjedočenje pred Haškim tribunalom, odnosno kontraispitivanje svjedoka KW12 od strane Tužiteljstva, nameće se pitanje da li je odbrana Radovana Karadžića bila posrednik da se svjedok KW12 odvede u Srbiju i stavi u program državne zaštite? Dalje, analiziranjem ovog svjedočenja i medijskih izvještaja logično se nameće pitanje da li je svjedok KW12, ali i zaštićeni svjedoci KW-568 i GRM-116, koji su svjedočili pred Tribunalom u Haagu u korist Karadžića i Mladića, ujedno i zaštićeni svjedoci srbijanskog tužilaštva?
Samir Avdić se u svom obraćanju javnosti obrušio na Vladimira Vukčevića i Tužiteljstvo BiH tvrdeći da mu je za lažno svjedočenje protiv Nasera Orića nuđeno izmještanje u Ameriku i 800.000 eura.
Zaštićeni svjedok KW12 je u kontraispitivanju (10. decembra 2013. godine) pred Haškim tribunalom bio izložen snažnoj argumentaciji tužiteljice Melisse Pack, koja ga je nekoliko puta čak optužila da laže što je potpuno neuobučajeno u praksi haškog suda i tužiteljstva. Uz to tužiteljica je decidno opisala na koji način je svjedok vrbovan od strane odbrane, kako mu je tada obećana zaštita, odlazak u drugu zemlju i materijalna sigurnost. Haško tužiteljstvo je čak izašlo sa tvrdnjama da je svjedok KW12 pomoć, zaštitu i privilegije dobio od strane odbrane u zamjenu za lažno svjedočenje pred Tribunalom, navodeći da je Goran Petronijević, branilac Karadžića, stupio u kontakt sa svjedokom u jednom stanu u Bijeljini gdje su napravili fingirani intervju koji je sniman diktafonom, po unaprijed pripremljenim pitanjima, uz obećanje da će biti prebačen u Srbiju, a zatim u treću zemlju i da će biti pod sigurnosnom zaštitom.
Tužiteljica je navela i da su pitanja postavljena ovom svjedoku tokom njegovog svjedočenja o Naseru Oriću i Zulfi Tursunoviću unaprijed pripremljena. Kao dokaz citirala je izjavu samog svjedoka KW12 koju je ranije dao pripadnicima SIPA-e, odnosno tužiteljica je navela da je svjedok lagao pred Haškim tribunalom da su ga tukli u
SIPA-i upravo da bi pravno srušio svoj raniji iskaz dat SIPA-i. Tužiteljstvo Haškog tribunala je ustvrdilo i da svjedok nije psihički zdrav, pri čemu su se pozvali na psihijatriske nalaze iz Banja luke i Beograda (koje su pročitali u sudnici).
Lažno svjedočenje
Da li je moguće da je upravo izjava svjedoka KW12 koju je dao pripadnicima SIPA-e 2011. godine, a u kojoj je tvrdio da je bio pripreman za lažno svjedočenje od strane tima advokata Radovana Karadžića, dovela do toga da je Karadžić nemajući drugog izbora, a znajući da se izjava iz SIPA-e može iskoristiti protiv njega i njegove odbrane, posegnuo za njega jedinim rješenjem – pozivanjem KW12 da kaže kako je bio fizički zlostavljan u SIPA-e i da je izjavu dao pod prisliom, ili da je uopće nije ni dao, odnosno da ga je pozvao da ipak svjedoči kako bi potvrdio teze odbrane (što smo već naveli u tekstu)?
Neko bi morao ponuditi odgovor na sumnje koje se javljaju oko ovog svjedoka kao i na pitanje: postoji li sprega Tužilaštva Srbije i odbrane Karadžića? Odgovor na to bi morali znati Tužilaštvo i Sud BiH, ali i odbrana Nasera Orića, pa i VSTV i Haški Tribunal. Za razliku od njih jedini ko odgovor sigurno zna, ali ga nikad neće dati, jeste Srbija, odnosno njene nadležne institucije koje učestvuju u svemu ovome.
Cijela dva dana pred ICTY se vodila borba između tužiteljice i svjedoka KW12, koji ne samo da je potvrdio sve Karadžićeve teze, već se sa nevjerojatnom samouvjerenošću suprotstavljao argumentima Tužiteljstva tvrdeći da “govori istinu”. Pri tome je svjedok KW12 Radovana Karadžića oslovljavao sa “gospodine predsjedniče”, te u nekoliko navrata naglasio da su ga vlasti u BiH i Majke Srebrenice spriječile da se ranije pojavi pred Haškim sudom i “ispriča svoju istinu”.
Naser Orić je ime koje je svjedok KW12, tokom svog svjedočenja u haškoj sudnici, više puta izgovorio, decidno tvrdeći da je Orić počinio zločine u Gnioni i Čumavići, da su nekim Srbima u tim selima “odsjekli glave, nabili ih na kolac”, te da su jednog “Srbina ispekli na ražnju”. Po izjavi ovog svjedoka sve se to desilo nakon što je Orić te Srbe pozvao na predaju i garantirao im sigurnost. Svjedočio je i da su zločini počinjeni nad Srbima u selima Kravice, Sase, Loznička Rijeka, Skelani.
U svom svjedočenju KW12 je govorio i o ulozi bošnjačke politike tvrdeći da su mu Alija Izetbegović i Mustafa Cerić dali 50.000 KM kako bi napustio BiH. U nekoliko navrata je pominjao i Bakira Izetbegovića, doduše na inicijativu Radovana Karadžića. Upravo Karadžić je tražio zatvorenu sjednicu kada se raspravljalo o tretiranju KW12 kao svjedoka i navodne uloge Bakira Izetbegovića. KW12 je pred Haškim tribunalom izjavio i da su tokom njegovog saslušanja u SIPA-i bili prisutni Bakir Izetbegović i Naser Orić, te da ga je Orić sve vrijeme provocirao i nazvao “izdajnikom”.
Na kraju kontraispitivanja tužiteljica je KW12 rekla: “Potpisali ste izjavu punu laži i Vi ste danas došli ovdje da lažete ove sudije”, a onda sarkastično zaključila da je svjedok bio “očevidac svake teorije zavjere o Srebrenici koja se pojavila u štampi”.
Sve ovo pokazuje koliko je važno pratiti suđenja, ali i objavljivati transkipte iz kojih se jasno vidi na koje se sve načine vodi “pravna utakmica u sudnici”, posebno kada su u pitanju tzv. insajderi, ali i kako se strane u postupku ne ustručavaju posezati i za najdrastičnijim mjerama koje su na rubu legalnog, pri čemu je sudsko vijeće to koje mora izvagati pravnu težinu dokaza, ali i svjedočenja, pa čak i kada jedna od strana, ovog puta Tužiteljstvo ICTY u slučaju KW12, u više navrata dokazala da svjedok laže i da ga je odbrana pripremila za lažno svjedočenje. A nije da se svjedok nije potrudio ubjediti Vijeće u ono što govori.
U nastavku pročitajte transkript sa suđenja Radovanu Karadžiću gdje je i svjedočenje zaštićenog svjedoka KW12.
