Pripremio: Nova-zora.com
Čini se da Iran potiho podržava Armeniju u sukobu, koji može izazvati još agresivniju politiku Irana prema Azerbejdžanu i Turskoj, ukoliko status quo bude narušen u korist Azerbejdžana u Gornjem Karabahu
Obnovljeni sukobi između Azerbejdžana i Armenije u okupiranom Nagorno-Karabahu već su geopolitička tačka bljeska između Rusije koja podržava Jerevan i Turske koja podržava Baku.
Ali kakvu ulogu ima Iran, država sa šiitskom većinom poput Azerbejdžana, koji je susjed objema zemljama? Stručnjaci koji pomno prate sukob smatraju da Iran potajno podupire Armeniju, zemlju s kršćanskom većinom.
Iran je službeno pozvao obje strane da prekinu sukobe, nudeći posredovanje između dvije zemlje.
“Generalno govoreći, čini se da je Iran bliži Armeniji, u odnosima s dvije zemlje”, kaže Bulent Aras, profesor međunarodnih odnosa na Istanbulskom političkom centru-Univerzitetu Sabanci.
Aras iznosi nekoliko čimbenika iranske implicitne podrške Armeniji, od iranskog političkog saveza s Rusijom, do trgovinskih veza Teherana s Yerevanom.
Ali između ostalih razloga, promjena političke prirode iransko-azerbejdžanskog turskog stanovništva, kako se stanovništvo s azerbejdžanskom baštinom naziva unutar Irana, igra važnu ulogu u bliskim vezama Teherana s Yervanom, kaže Aras.
„Porast turskog nacionalizma među azerbejdžanskim Turcima u Iranu, Iran vidi kao ozbiljan politički problem. Veze i odnosi između sjevera zemlje, gdje živi pretežno stanovništvo azerbejdžanskih Turaka, i Azerbejdžana bili su važan faktor u političkim problemima Teherana s Azerbejdžanom “, izjavio je Aras za turski TRT World.
Iranski ‘turski problem’
Neki Azeri vjeruju da bi iranska populacija turskog porijekla, koje uključuje Turkmene, Kašgaje i druge skupine koje govore turski, mogla iznositi gotovo 40% posto.
Mnogi Azeri sjever Irana nazivaju južnim Azerbejdžanom, gdje, prema različitim procjenama, živi gotovo 20 miliona Azera. Neki azerbejdžanski nacionalisti i intelektualci već dugo sjeverni Iran i južni dio Azerbejdžana definiraju kao kulturno i socijalno identične, tvrdeći da bi se trebali udružiti u političkoj uniji.
“U Iranu, zbog ogromne turske populacije, kroz historiju postoji politički strah da bi se u jednom trenutku mogla udružiti dva Azerbejdžana, Baku kao glavni grad sjevernog Azerbejdžana, i Tabriz, glavni grad južnog Azerbejdžana,” kaže Esref Yalinkilicli, politički analitičar Evroazije sa sjedištem u Moskvi.
“S druge strane, u azerbejdžanskom političkom sjećanju i vanjskoj politici ideja Velikog Azerbejdžana uvijek je bila važan faktor”, kaže Yalinkilicli za TRT World.
Stoljećima su Iranom i Azerbejdžanom vladale države turskijskog porijekla, od Seldžuka do Safavida i na kraju Qajarsa. Za vrijeme vladavine Qajarsa u 19. stoljeću, nakon što je izgubila neke ključne bitke od Rusije, šiitsko-turska dinastija ustupila je Rusima neke ključne dijelove svojih teritorija. Aras ili rijeka Araxes postala je granična linija između dvije države, efikasno dijeleći današnje teritorije.
Dok je sjeverni dio Azerbejdžana postao dio Sovjetskog Saveza, kao Azerbejdžanska Republika, nakon komunističke boljševičke revolucije 1917.godine, južni dio je ostao pod Qajarsima. Zamijenila ih je dinastija Pahlavi, perzijskog porijekla, porodica koja je uspostavila današnji Iran, početkom 20. stoljeća.
Politički argument Velikog Azerbejdžana već dugo prijeti iranskom establišmentu, koji je svoju podršku Armeniji iskoristio kao protumjeru, kako bi umanjio azerbejdžanske težnje u Iranu i širom regije, kaže Yalinkilicli.
„Tradicionalna iranska politika prema Armeniji već je dugo vremena protuteža i Azerbejdžanu i Turskoj širom južnog Kavkaza. Kao rezultat toga, Iran iza kulisa podupire Armeniju ”, kaže Yalinkilicli za TRT World.
Iako Iran ima šiitsku većinu, a Azeri su većinom šiiti, Azeri govore turskim dijalektom, koji je vrlo blizak sa turskim jezikom u Turskoj, i uspostavili su bliske veze s Ankarom od raspada Sovjetskog Saveza.
Također, nacionalna svijest među iranskim Azerima postaje sve očitija, jer je globalizam omogućio stanovništvu turskog porijekla da se poveže sa svojom braćom koja žive u drugim susjednim zemljama, uključujući Azerbejdžan i Tursku, kaže Yalinkilicli.
Drugi iranski motivi
Međutim, osim povećanja turskog nacionalizma u Azerbejdžanu, postoje i drugi politički razlozi za podršku Teherana Armeniji.
„Razlozi poput kopnenih sporova između dviju zemlje, sve većeg nacionalizma među azerbejdžanskim Turcima, pitanja u vezi s načinom dijeljenja prirodnih resursa Kaspijskog mora, bliskih odnosa Azerbejdžana s Izraelom, koji je glavni neprijatelj Irana na Bliskom istoku.
Politička želja za uravnoteženjem odnosa između Turske i Azerbejdžana povremeno dovode do određenih tenzija i krize između Bakua i Teherana ”, kaže Aras, profesor međunarodnih odnosa.
Aras također naglašava da bi se iransko-armenska politika, koja je službeno posrednička pozicija između dviju zemlje, mogla značajno promijeniti ukoliko postojeći politički status quo bude izmijenjen sukobima u okupiranom području Karabaha, koji je predmet spora između Azerbejdžana i Armenije.
“Moramo obratiti pažnju na to šta bi Iran uradio ako se promijeni politički status quo”, kaže profesor.
Prema nedavnim izvještajima, čini se da Azerbejdžan ima prednost u regiji Karabah, stekavši neke ključne teritorije tokom nedavnih sukoba.
„Mala je mogućnost da će Iran vojno intervenirati u sukobu. Ali ukoliko bude postojao jasan razvoj situacije u korist Azerbejdžana, moglo bi se reći da bi neke političke grupe u Iranu imale ozbiljnu nelagodu zbog toga.
“Ali mala je mogućnost da će Iran otkriti tu nelagodu u svojoj službenoj politici”, zaključuje profesor Aras.
(Tekst je preuzet i prilagođen sa TRT World)
