Golić Ejub bio je jedan od najistaknutijih starješina u opkoljenoj enklavi Srebrenica. Čovjek koji je na vrijeme prepoznao agresora i njegove namjere i herojski stao na branik Domovine.
Predratni autoprevoznik, otac šestero djece već na samom pocetku rata priključuje se Paljanskoj četi i ubrzo izrasta u vrsnog borca i starješinu.
Zbog svoje nesebične hrabrosti i požrtvovanja postavljen je za komadanta najelitnije jedinice u Srebrenici 28. brdskog bataljona. Rame uz rame sa svojim saborcima Ejub daje ogroman doprinos slobodne srebreničke teritorije. Njegova ljudska i vojnička veličina posebno dolazi do izražaja prilikom krvavog proboja iz Srebrenice. Nakon neviđene i sramne izdaje od strane snaga Umprofora i čitave svjetske zajednice. Zajedno sa svojim hrabrim borcima Ejub Golić zadnji napušta grad dajući žilav otpor nadirajućem agresoru. Tokom prolaska kroz privremeno zaposjednutu teritoriju Ejub pomaže u obezbjeđenju začelja kilometarske kolone i u svakoj delikatnijoj situaciji prelazi na čelo. I sa svojim izviđačima pretresa teren i nastavlja dalje, a onda dolazi Pandurica i najtragičniji trenutak.
Nekoliko četničkih tenkova krvnički tuku po nedužnom narodu, tada Golić donosi sudbonosnu odluku i sa nekoliko saboraca vješto upada u leglo četnički tenkova i čini kraj njihovom divljanju.Tom prilikom, nažalost, biva smrtno pogođen. Prestalo je da kuca srce voljenog komadanta čije su posljedne riječi bile: „Mi smo uspjeli! Do slobodne teritorije ostalo je vrlo malo, četnici su razbijeni vi morate doći do odredišta. Kada budete svi na sigurnom tek onda saopštite da sam poginuo!“
