Autor: Dr. Mustafa Cerić
Nakon svega, objektivni posmatrač može lahko zaključiti da hrvatska politika prema Bosni ima dva lica – vidljivo i nevidljivo, lijepo i ružno!
Sami procjeniti ko je glava javne, a ko tajne politike? I sami ocijenite koja politika oko Bosne je više korisna, odnosno više opasna?
Teza da Hrvati više vjeruju Katoličkoj crkvi nego javnoj hrvatskoj politici nije održiva zato što se, ako bi to tako bilo, onda ne bi dogodio udruženi zločinački poduhvat, kojem je Haški tribunal presudio za zločin protiv čovječnosti. Bar prema onome kako Katolička crkva javno definira svoje poslanje i deklarira svoje moralno učenje!
Ako Hrvati više vjeruju Katoličkoj crkvi nego javnoj hrvatskoj politici, onda bi Katolička crkva imala moć da zaustavi antibosansku djelatnost, koja se sve snažnije očituje kroz hrvatsku javnu politiku, koju očito podržava i tajna politika, jer nije logično da se u Mostaru ne mogu održati demokratski izbori više od jedne decenije.
Ako Hrvati vjeruju Katoličkoj crkvi više neko javnoj hrvatskoj politici zašto onda Hrvati ne ustanu protiv isključivog političkog jednoumlja, koje ugrožava međuljudske odnose sa drugim vjerskim zajednicama i političkim strankama?
Ako je Katolička crkva u Bosni slobodna i nezavisna od hrvatske javne politike i hrvatskog režina u Hrvatskoj i Bosni, zašto je prihvatila diktat Sabora Republike Hrvatske da održi misu za Bleiburg kad je znala ili kad je trebala znati da će to uznemiriti njene komšije u Sarajevu, posebno Jevreje?
Ako je Katolička crkva u Bosni nevina u vezi s misom za Bleiburg, zašto to ona sama javno ne kaže i ne uvjeri nas da to nije njena slobodna volja, već nalog Sabora Republike Hrvatske?
Za objektivnog posmatrača stvar je jasna. Postoji snažna sinergija između javne i tajne hrvatske politike!
Mi to u Bosni moramo znati, posebno oni koji obnašaju visoke dužnosti u bosanskom društvu i državi.
